Državni zavod za statistiku objavio je prve podatke o izvozu i uvozu iz kojih je jasno da se nastavlja trend započet u prošloj godini, a koji sugerira da se naše gospodarstvo ponovno vraća na stari model rasta baziran na potrošnji i iz kojeg profitiraju uvoznici i industrija drugih zemalja.
U prvih jedanaest mjeseci prošle godine izvoz je narastao na 95,28 milijardi kuna, što je za 13,6 posto više nego u istom razdoblju 2016., ali je i uvoz snažno napredovao na vrijednost od čak 149,2 milijardi kuna. Tako je unatoč rastu izvoza, koji valja pohvaliti, deficit vanjskotrgovinske robne razmjene povećan za gotovo tri milijarde kuna u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Izvoz se u analizi ekonomije ne može stavljati izvan konteksta uvoza jer se međusobno poništavaju u utjecaju na izračun BDP-a, ali duboko utječu na ostale njegove sastavnice poput potrošnje i investicija.
Iz podataka o jakom rastu uvoza jasno je zašto se investicije u Hrvatskoj vrlo teško oporavljaju i zašto su i dalje tridesetak posto niže nego u pretkriznim vremenima. Rast gospodarstva dominantno je posljedica veće potrošnje strane robe, a ne domaće proizvodnje pa ne stimulira ni industrijsku proizvodnju ni investicije u njezin razvoj. Vidljivo je to i iz usporedbe rasta industrijske proizvodnje i rasta trgovine na malo.
Dok proizvodnja u Hrvatskoj raste po stopi od 2,6 posto na godišnjoj razini, trgovina na malo skočila je čak sedam posto. Razliku čine gotovi proizvodi koji se prodaju na domaćem tržištu.
Zašto smo ponovno zemlja uvoza koja služi kao dobar poligon za plasman strane robe? Prirodna je to posljedica nečinjenja. Tijekom krize država se koncentrirala na zadovoljavanje svojih potreba za potrošnjom, nabildala je javni dug i dozvolila rast poreza, kamata za poduzetnike, što je dovelo i do pada kreditnog rejtinga ispod investicijske razine.
Kamate za poduzetnike skočile su u jednom trenutku krize iznad 10 posto, pa se čak i Agrokor kao najveći koncern u zemlji zaduživao po tim stopama, a gotovo da i ne postoji industrija koja iz zarade takvu kamatu može otplaćivati, a kamoli uz nju biti konkurentna.
Istovremeno proizvođači u Europskoj uniji imali su novac uz kamatu nekada nižu i od dva posto pa su bili konkurentniji i sposobniji ulagati u razvoj proizvodnje pa čak i širenje tržišta. A upravo s tim proizvođačima iz Europske unije, konkretnije eurozone hrvatska industrija najviše surađuje pa je tako po podacima DZS-a veći dio robe iz Hrvatske upravo i izvezen u zemlje EU kamo je otišlo 61,79 milijardi kuna vrijedne robe dok je u zemlje izvan EU plasirano 33,5 milijardi kuna, čime je zabilježen skok od 21 posto.
Iz Europe smo istodobno uvezli robu u vrijednosti 116,28 milijardi kuna vrijednih roba, odnosno čak 54 milijarde kuna više nego smo izvezli. Najveći su nam partneri Italija i Njemačka, a oni nam prodaju dvostruko više svoje robe nego je od nas kupe, dok na tržištima regije imamo pozitivan skor. Tako smo u deset mjeseci 2017. u Srbiju izvezli gotovo 30 posto više robe nego godinu ranije pa smo ostali u trgovinskom plusu. Ponovno smo zabilježili veliki rast izvoza u SAD kojem prodamo gotovo četiri puta više robe nego li uvezemo.
smijemo li znati koliki je hrvatski javni dug ? ... da li i on raste ili pada kao što mrsomudi pinokio marić ?... ili možda pada udio javnog duga u bedepeu ? , što je totalno nebitno ...