Za “jugosferu” možda još ne postoji spremnost ljudi, ali ipak u njoj žive, napisao je prošle godine Tim Judah, novinar Economista, koji je inače i smislio tu riječi, a njome je htio objasniti da bivše zemlje Jugoslavije dvadeset godina poslije izbijanja ratova nesnošljivost zamjenjuju novom regionalnom suradnjom. Pa tako ujutro piju hrvatsko mlijeko, zatim gledaju bosansku televiziju, jedu grickalice neke srbijanske tvrtke koja je u vlasništvu Slovenaca, a koju bi uskoro mogla preuzeti hrvatska tvrtka.
Veći profiti
Bloomberg je u povodu jučer započetog Menadžment foruma jugoistočne Europe na Bledu nastavio tekst slična sadržaja u kojem ističe da će tri kompanije, Atlantic grupa, Gorenje i Naftna industrija Srbije, u želji za povećanjem profita oživjeti “jugosferu”.
– Moje povezivanje s terminom “jugosfera” počelo je kad smo Mudrinić, Čolaković te još neki biznismeni i ja išli na skup menadžerskih udruga iz regije u Srbiji. Povod tom skupu bio je velik nerazmjer između ulaganja Hrvatske u Srbiji i ulaganja Srbije u Hrvatskoj – objasnio nam je Emil Tedeschi, predsjednik uprave Atlantic grupe, koji je i jedan od predavača na forumu. Kaže da je imao priliku nekoliko sati razgovarati s Timom Judahom, kreatorom riječi “jugosfera”, ali da ga taj pojam odbija jer u mnogih ljudi izaziva loša sjećanja i osjećaj nesreće.
– Jasno je da mnogi iz Hrvatske, BiH ili Kosova ne mogu ništa lijepo reći o “jugosferi” – komentirao je Tedeschi kojeg u uglednom Bloombergu uz direktora Gorenja Franju Bobinca guraju u prvi plan promicanja ideje “jugosfere”.
– Jedno je postojanje kulturnih i sportskih veza te činjenica da se biznis u regiji povezuje i širi svojom neumoljivom logikom – kaže Tedeschi – a drugo je ideja stvaranja nekoga novog neželjenog zemljopisnog ili političkog profila u obliku “jugosfere”.
Mnogi na ovim prostorima slušaju i Jinxe, Idole, Lačni Franz i Bijelo dugme, redovito se susreću Cibona, Partizan, Olimpija... u svim dijelovima regije jednako su prepoznatljivi Gorenje, Cedevita ili Stojadin, ali to nema veze s “jugosferom”, tumači Tedeschi koji sa svojim Atlanticom cijelu regiju tretira kao domaće tržište baš kao što to čine i s Njemačkom gdje su također kupili jednu tvrtku. Prema pisanju Bloomberga, Bobinac je odlučio probiti barijere nastale u ratu da bi osnažio profit kompanije, a što je i želja Atlantic grupe i NIS-a.
Prirodni partneri
– Sjećam se vremena kada su političari kritizirali kompanije koje su poslovale s ostalim zemljama iz bivše Jugoslavije, a sada tri direktora žele promicati vrhunske proizvode iz nekada ujedinjenih država – izjavio je Bobinac u nedavnu intervjuu.
Prema podacima MMF-a, zajednički BDP šest bivših jugoslavenskih zemalja iznosi 192 milijarde dolara, što je gotovo isto kao i BDP Češke ili Portugala.
Postoji i niz drugih inicijativa oko povezivanja, pa se tako primjerice već dulje zna za onu o stvaranju regionalne burze, nedavno je pak srbijanski Jat inicirao povezivanje s Croatia Airlinesom, a uskoro će slovenske, hrvatske i srbijanske željeznice osnovati zajedničku tvrtku.
Novinari Bloomberga podsjećaju da su Slovenija i Hrvatska odlučile riješiti nesporazume vezane uz Novu Ljubljansku banku, da je Tedeschi kupio slovensku Drogu Kolinsku kako bi prisvojio Cocktu, najbolje prodavano piće u komunističkim vremenima. Spominju i Petrolovu kupnju osječkog Butana te povezivanje Mercatora-S sa srbijanskim društvom Coka.
Timothy Ash, voditelj istraživačkog odjela tržišta u razvoju u Royal Bank of Scotland, zaključuje da se ove zemlje čine kao “prirodni partneri”.
A sto mislite tko po svijetu kupuje Minas kavu, Kras bombone, Vegetu, pastete, Cokolino, Kekse...stranci ili bivsi Jugoslaveni...bez obzira jesu li Hrvati, Slovenci, Bosanci, Srbi, Makedonci... Kupuju nasi ljudi i njihova djeca jer je to okus koji znaju i vole. Stranci...preferiraju svoje...