Stanovi jeftiniji do 30%, ali ih i dalje nitko ne želi

covjek - da, nisam uzeo u obzir da je četvorni metar gipskartonslih ploča koje su sastavni pregradni zidovi u takvim stanovima oko 20 kuna. Onaj tko ima sreće pa su mu ugradili siporeks po komadu od 16 kuna, može bitii bogataš u odnosu na onog kojem su ugradili ciglu za 4 kune po komadu. A 6 kubičnih metara betona košta oko 5.000 kuna, s pumpom i mješalicom, a to pokriva oko 40 četvornih metra. Što je više od norme koju određuje hrvatski zakon za jednu osobu - 36 četvornih metara stana.

sebastian-ispravno razmisljanje hrvatska jos nije dodirnula dno i daleko je od dna, ronis e i dalje, nema ko da je izvuce iz sranja u koje su je dopeljali iskljucivo komunisti, oni su danas 100% vlasnici kompljetnog svega u hrvatskoj, ostao je samo velebit kojeg niko nece, ti su preglupi da bi izvukli iz dreka u koju su zahvaljujuci njima svi pali.

Dao bog, da svi propadaju koji su u zadnih 5-10g. na izgradnju i prodaju jeftinih i nekvalitetnih stanova zaradili masne pare!!!

bilo bi najbolje kad bi država subvencionirala sa 150 posto vrijednosti stana i režije slijedećih 15 godina, onda ali samo onda ću otići glasati za takvog kandidata.

To je više građevinska mafija nego građevinska industrija, čast poštenim građevinarima.

kako može spekulativna građevina biti motorom gospodarstva, možda u banana državama poput hrvatske

Za sve one koji namjeravaju kupiti stan na kredit evo jedan detalj za razmišljanje. Kad potpisujete ugovor o kreditu na 30 godina, vjerojatno baš i ne gledate na to da li je kamata 6,25 ili 7,25 %. Barem većina ljudi na to ne gleda (iz mog iskustva). Ali... taj 1 % na 30 godina na iznos kredita od 100.000 eura iznosi 30.000 eura. Zato dooooobro razmislite o tome.

Financiranje svojeg života kreditom matematički je propala strategija. Evo zašto: kredit je složeno ukamaćivanje koje radi protiv vas.Složeno ukamaćivanje toliko je moćno jer kamata koju zaradite ovaj mjesec sama zarađuje kamatu idući mjesec. Mjesec nakon toga kamate zarađene u protekla dva mjeseca opet zarađuju kamatu. I tako u nedogled! Kamata zarađuje kamatu i raste poput snježne lopte! Vaš je problem što se kad imate kredite nalazite na strani koja plaća složenu kamatu! Kreditna industrija želi da mislite kako je kamata samomala doplata koja se dodaje vašim kupnjama, ali u stvarnosti kamata jeparazit koji siše krv iz vaših financija i često iznosi više nego glavnica, a glavni razlog toga upravo je složeno ukamaćivanje. Ljudi rade poslove kako bi \'otplatili hipoteke\'. Ali što je ta hipo¬teka? To je dug koji vam banka isplaćuje, s tim da im vi u zamjenu morate isplatiti još veći dug.

Ako štogod ne možete platiti u gotovini (ili novcem s računa), ondasi to ne možete priuštiti! To ne znači da si željenu stvar nikada nećetemoći priuštiti, to samo znači da si je ne možete priuštiti ovoga časa. Kada vam kreditna industrija na svakome koraku govori: “Ali mi vam to možemo priuštiti odmah” – bježite glavom bez obzira!Ako im dopustite da vas navedu na kupnju nečega što si trenutačno ne možete priuštiti iskorištavajući njihov novac, stajat će vas više nego što doista vrijedi jer ćete osim pune cijene platiti i kamate te s njima povezane troškove. Možete kupiti na kredit i imati iluziju blagostanja odmah ili kupiti svojim novcem i imati pravo blagostanje poslije. Strpite se malo, štedite i uskoro ćete si moći priuštiti ono što želite – svojim, a ne tuđim novcem, bez ulaska u dugove i bez kamata. Kada kupite nešto svojim novcem, kupujete bez osjećaja krivnje često prisutnog kod kupnje na dug, i plaćate manju cijenu – često upola, pa i višemanju. Držite se tog pravila cijeli život i bit će vam jako dobro.

Ono što zovemo novcem samo je dug koji se prenosi iz ruke u ruku u obliku čekova, transfera, kredita, pa čak i gotovine\'. Ono što zovemo gotovinom nije novac; to je dug. Novac se stvara podizan¬jem kredita - zaduživanjem - i bez obzira u kom se obliku taj kredit kasnije javljao (kao gotovina, ček ili nešto treće), uvijek se radi o recikliranju duga. Riječ kredit (credit) na latinskom znači on ima povjerenja\' ili \'on vjeruje\', i to je točno ono što \'novac\' doista jest: vjera da je on stvaran. Ali nije. Čak je i onaj dio s dugom iluzija, jer kako možete biti dužni ako vam od početka ništa nije posuđeno? Kada banka izda kredit, ona ne pozajmljuje ništa. Oni jednostavno u vaš račun utipkaju brojku koju su vam pristali \'pozajmiti\', uz vašu kuću, poduzeće ili zemlju kao jamčevinu. Oni ne stvaraju novac, oni pritiskom na tipku računala stvaraju dug, i od tog trenutka vi njima morate vratiti nepostojeći \'novac\' koji su vam \'posudili“, plus kamate! Ukoliko to ne učinite, mogu vam oduzeti vašu imovinu - za to što su vam posudili - ništa. Vlade \'posuđuju\' novac na isti način, i porezni obveznici postaju odgovorni za \'otplaćivanje\' nepostojećeg novca koji su od banaka u njihovo ime posudile vlade pod kontrolom istih sila koje kontroliraju i banke. Kad biste to napisali kao fikciju rekli bi da je previše nevjerojatno, ali to je stvarnost bankarske prijevare. Britanske novčanice \'obvezuju se da će donositelju na zahtjev isplatiti svotu\' koja je nazivna vrijednost novčanice. Kako je to moguće? Ako sam vam dužan deset kuna i dam vam deset kuna, dao sam vam što sam bio dužan, zar ne? Da, kad bi novčanica od deset kuna bila novac, onako kako ga mi shvaćamo. Ali ona to nije. Ona nije ništa više od zadužnice, obećanja da će se platiti - dug. Kad mi posudite deset kuna posudili ste mi dug, i kad vam vratim deset kuna vratio sam vam dug. Kako možemo bilo kome plaćati novcem kad njega nema?