Država se neće odreći strateških resursa. Više nema prodaje zemljišta u državnom vlasništvu, a njegova će se prenamjena masno plaćati, poručila je Vlada povodom novog prijedloga zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je upućen i u saborsku proceduru. “Legalni mešetari” kojima se posreći prenamjena, kako je to okarakterizirao premijer Zoran Milanović, neće više na prenamjeni poljoprivrednog zemljišta na 100 eura zarađivati 99. No na tragu zakona o strateškim investicijama, koji ovih dana diže prašinu, i “poljoprivredni” se ogradio “važnim” iznimkama koje su u njega uvrštene nakon što je zakon, koji je Vlada tri puta vraćala na doradu, lani prošao javnu raspravu.
>> Država mora ratarima dati u najam neobrađena državna zemljišta
Jeftinija prenamjena
Prenamjena poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe novim je zakonom “pojeftinila” na 2,5% kod “neatraktivnih” do 50% tržišne vrijednosti najvrednijih oranica (znatno manje od planiranih 80% u lipnju), ali se to, primjerice, ne tiče i investitora koji grade golf-terene. Igrališta za golf s pripadajućom infrastrukturom i akumulacijskim jezerima njih neće koštati ni lipe. Platit će, naime, prenamjenu samo onog dijela poljoprivredne zemlje na kojem će niknuti apartmani za odmor i drugi objekti, a zakonom je od plaćanja izuzeta i gradnja objekata POS-a, cesta, ugostiteljsko-turističkih objekata na poljoprivrednom gospodarstvu, sve profitabilnijih ustanova zdravstvene i socijalne skrbi, stambene građevine na poljoprivrednom zemljištu unutar građevinske zone do 400 m2.
Procijeni li pak Vlada da je neki projekt od strateškog interesa za državu, a nije poljoprivredni, zemlja će se moći i prodati po tržišnoj cijeni izravnom pogodbom, bez natječaja. Dovoljno je da investitor podnese zahtjev, a Vlada procijeni da joj je u interesu. Iako je u lipnju u nacrtu zakona stajalo da će država upravljati i oranicama u privatnom vlasništvu, ti su prijedlozi izbrisani. Seljaci su prije mogli kupovati državnu zemlju, no traljavim ili nikakvim programima dijela jedinica lokalne samouprave nije prodano ni 30% od predviđenih 218.000 ha, tako da seljak sada iznimno izravnom pogodbom može kupiti samo parcelu državne zemlje u susjedstvu – ali samo ako je manja od one koju on ima u vlasništvu ili se do nje može samo preko njegove njive. No, s obzirom na to da se u zakonu spominju samo fizičke i pravne osobe, a nema ograničenja hektara, to znači da, primjerice, i netko tko ima 1000 ha može tako kupiti 999 hektara.
Teško do zakupa
Seljačke udruge ogorčene su zakonom. Smatraju da seljaka samo zemlja u vlasništvu može zadržati u ruralnom kraju. A po zakonu, koji pogoduje samo velikim sustavima, teško će i do zakupa na 50 godina, kaže Miroslav Kovač iz skupine Živo selo. Objašnjava da samo obiteljska gospodarstva (OPG) koja i žive na zemlji mogu promijeniti lošu demografsku sliku Hrvatske. Ističe primjer Austrije, gdje se na poljoprivrednoj strategiji radi više od 60 godina. Tamo nema ni državne zemlje ni šuma, a opet se nekim prešutnim zakonom sva privatna zemlja koja se prodaje mora prodati poljoprivredniku u istom selu, susjednom, malom ili srednjem gospodarstvu do 3000 četvornih metara...
– U nas je pak Vlada kao glavni kriterij za zakup državne zemlje na 50 godina odredila najbolji gospodarski program, kakav će mali poljoprivrednik teško napisati, a nema prednost ni novca za skupog konzultanta. Je li zakupac već bio u tom prostoru, odnosno u “mirnom” posjedu, drugi je kriterij vrednovanja, a ponuđena zakupnina tek na trećem mjestu – kaže Kovač te dodaje kako sve to ide u prilog njegovoj tvrdnji da se u nas čitavo vrijeme protežiraju veliki sustavi, a ograničavaju OPG-i. A veliki sustavi trebaju traktor, a ne čovjeka. Da je ta politika bila dobra, danas bismo imali 8 milijuna stanovnika i ne bismo bili ovisni o uvozu hrane, tvrdi on.
– Što će se dogoditi ako ti veliki sustavi dođu u teškoće? Ulaskom u EU imat ćemo moratorij na prodaju zemlje strancima od sedam godina, no gomilu zemlje u RH već su kupili stranci koji su u nas već osnovali tvrtke. Tko će im braniti da ne preuzmu i zemlju u zakupu preuzmu li naše poljoprivredne tvrtke koje propadnu – pita Kovač koji upozorava i na prevelike ovlasti Agencije za poljoprivredno zemljište.
Sustav je toliko centraliziran da će se o zemlji u Lici, Dalmaciji... odlučivati u Zagrebu. Po zakonu će ta agencija, ovlaštena za kupnju, prodaju, zamjenu te raspolaganje državnim zemljišnim fondom, čak određivati tržišnu cijenu u slučaju prodaje državne zemlje. Tu ima elemenata i za AZTN, tvrdi Kovač. Iako je u prijašnjem prijedlogu i to bilo u planu, privatnim se zemljištem u nas zakon uopće ne bavi pa mu ni ime ne odgovara. Privatnici su u njemu, naime, samo obuhvaćeni kaznama za neobrađeno poljoprivredno zemljište – i to do 15 tisuća kuna za fizičke te do 30 tisuća za pravne osobe.
U Evropi se može konkurirati samo velikom proizvodnjom i ekonomičnim poslovanjem. Već i vrapci na grani pjevaju da mala seoska domaćinstva nemaju šanse u tržišnoj utakmici i da se seljaci trebaju udružiti, kako bi smanjili ulazne troškove, povećali prinose i bili konkurentni. Ali ne, prema postojećem mentalitetu svaki hoće biti "svoj gazda". Pa neka bude, na svoj račun.