Broker Alessio Rastani, poručivši tijekom gostovanja u programu BBC-a kako će euro doživjeti kolaps i kako će nestati štednja milijuna ljudi, uspio je ono što mu je i bio cilj – izazvati pozornost, ali pritom i ozbiljno šokirati javnost. No prognoze o nastanku krize i problemu eura, koje je, kako je rekao, već prije predvidio, i danas potvrđuju mnogi analitičari. Ipak, oprezni su u izboru riječi kako je era eura završila jer trenutačno to ne pogoduje ni jednoj svjetskoj ekonomiji.
Borba za opstanak
Rastanijevu izjavu mnogi su odmah prepoznali kao podvalu ili želju za samopromocijom. Naknadno je priznao kako mu je i bio cilj izazvati pozornost, no i da stoji iza svake izgovorene riječi. Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić kaže da štednja, ako je riječ o onoj u bankama, teško može biti ugrožena jer je osigurana. No na gubitku će sigurno biti ulagači u vrijednosne papire. Analitičar Branimir Lokin podsjeća kako je još 2002. upozoravao da će doći do krize eurozone zbog prevelikih gospodarskih razlika među pojedinim zemljama. No, isto tako smatra, kao i svi stručnjaci, da bi ukidanje eura sada dovelo do još težih posljedica, a čega su svjesne i sile poput Kine i SAD-a koje od Europe uporno traže rješavanje krize.
– Kad bi se zemlje EU vratile na svoje valute, one bi u krizi imale još snažniji pad BDP-a i inflacijske pritiske, a njemačko bi gospodarstvo dodatno ojačalo, ali uz deflacijske pritiske – kaže Šantić. Izvlačenje novca iz banaka zemalja u krizi bilo bi i jače nego sada, a pred problemom bi se našla i naša zemlja, u kojoj je najveći dio štednje u eurima.
Da euro mora opstati zbog posljedica globalnog kolapsa upozorio je nedavno i milijarder George Soros. Pritom je rekao da Njemačka mora osigurati da euro funkcionira dopuštanjem zemljama članicama da refinanciraju svoj dug po prihvatljivim uvjetima. Nobelovac Robert Mundell nedavno je kazao kako grčka kriza nije kriza eura. Objasnio je to na primjeru američke države Kalifornije, pitanjem bi li problem njezine prezaduženosti bio problem Kalifornije ili dolara. No u Europi se taj problem vrlo brzo počeo izjednačavati.
Oprost i reprogram
Otkup obveznica i novčana pomoć zemljama u krizi, prije svega Grčkoj, i dalje su prisutni. Pomoć kakva se sada pruža, smatra dio analitičara, riješit će problem za nekoliko godina, no dublje je pitanje kako će te zemlje vratiti taj dug s obzirom na visoku cijenu koju su prisiljene prihvatiti radi trenutačnog opstanka. Angela Merkel najavila je mogućnost izmjene programa pomoći, no bez konkretnih detalja. Nedavno su postojale i ideje o oprostu duga.
– To bi bilo najsigurnije rješenje – kaže Lokin. Jer, iako to djeluje nepravedno, s druge strane, kaže, u ekonomiji nema pravde, a posljedice bi usto snosili i vjerovnici koji su na dugu tih zemalja do sada dobro zarađivali. Naravno, nakon toga bio bi potreban stroži nadzor nad tim ekonomijama. Mnogi analitičari radi održavanja eurozone zagovaraju tu ideju u kombinaciji s reprogramiranjem dugova.
Rastani je u pravu, vrlo jednostavnim i svakome razumljivim jezikom potpuno je ogolio uzrok i vjerovatni ishod sadašnje krize. Englezi i Amerikanci su zapravo svoje interese već zaštitili - pred Europom su samo dva moguća ishoda: ili će političkom odlukomm Euro biti spašen, ali pod cijenu temeljite pljačke svega što Njemačka ima, a i tada možda samo privremeno - ili će se euro raspasti na manji broj novih regionalnih valuta, a moguće je da će se vratiti i stare nacionalne valute - u kojem slučaju američki dolar gubi opasnu konkurenciju koju je do sada imao u euru kao mogućoj zamjenskoj globalnoj rezervnoj valuti. Anglo-amerikancima zapravo i jedan i drugi model savršeno odgovaraju i sasvim im je svejedno. Odluka je jedino na Njemcima: jeli im u interesu iz vlastitog đepa podmiriti grčke i sve druge javne dugove u EU da bi i dalje zadržali dominaciju na europskim tržištima - ili će ih poslati dođavola a sami se pomiriti da će ubuduće poslovati uz moguće preotekcionističke barijere.