Proizvođačke cijene u ožujku u Njemačkoj su za 12 mjeseci skočile za 30,9 posto, najviše od početka praćenja 1949. godine, priopćio je zavod za statistiku u srijedu. Analitičari su i prognozirali rekord, mada za marginalnih 0,9 posto manji.
Od prethodnog mjeseca, cijene po kojima proizvođači prodaju svoje proizvode su skočile za 4,9 posto, znatno više od ranijih procjena. Zavod ocjenjuje da poskupljenje reflektira prve posljedice rata u Ukrajini.
Najsnažniji faktor poskupljenja su energenti, koji su u ožujku bili za 84 posto skuplji nego 12 mjeseci ranije. Najviše je poskupio plin, za 145 posto.
I gorivo je u ožujku poskupjelo najviše u posljednjih pola stoljeća, priopćio je zavod. Super benzin je za 12 mjeseci otišao za 41,9, a dizel za 62,6 posto. Cijena lož ulja je otišla za čak 144 posto, piše dpa.
Takvog poskupljenja, prema statističarima, nije bilo ni u naftnim krizama, niti u svjetskoj financijskoj krizi.
Snažno su poskupjeli i građevinski materijal, posebno metalski, gnojivo, hrana za životinje i drvo.
Proizvođačke cijene se neizbježno prelijevaju na maloprodajne, odnosno inflaciju, prema kojoj Europska i druge centralne banke postavljaju monetarnu politiku. U Njemačkoj i uopće u eurozoni stopa inflacije je znatno iznad poželjne od dva posto godišnje.
Dok Europska centralna banka oklijevajući napušta put labave monetarne politike, američke federalne rezerve su još u ožujku podigle ključnu kamatnu stopu i najavile još oštriji pristup.
Niska kamata znači obilje novca, što odgovara privredi da raste. Istovremeno, to potiče cijene i plaće, odnosno inflaciju. Centralne banke pod prijetnjom inflacije dižu stopu i poskupljuju novac, a pod prijetnjom privredne stagnacije ili recesije odvrću monetarnu slavinu.
