Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 3
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
INTERVJU Mato Zadro, predsjednik uprave Dukata

Bit ćemo prvi u regiji u mliiječnom biznisu

man-zadro-txt.jpg
import
26.01.2007.
u 16:08

Mato Zadro došao je na čelo Dukata potkraj listopada prošle godine što se poklopilo s velikim promjenama u Luri koja je napravila oštar zaokret u svojoj poslovnoj strategiji. Napustila je koncept prehrambene industrije, prodala svoju proizvodnju pića i keksa te se vratila isključivo mliječnoj industriji. Time je Lura prestala postojati, a ostao je Dukat, ime koje je tvrtka nosila desetljećima. Zadro je prvi menadžer na čelu Rajićeve tvrtke koji je ponikao u Dukatu, a na čelo je stigao zahvaljujući izvrsnim rezultatima koje je postigao u Dukatovoj ekspanziji u BiH, gdje je radio tri godine. S njim smo razgovarali o novim okolnostima u tvrtki, o smjeru i ambicijama Dukata.

VL: Zbog čega su se u Luri dogodile tako velike promjene da se tvrtka vratila na sam početak, tamo otkuda je i krenula prije tri godine. Zašto su izgubljene godine u traženju profila kompanije?
- Na neki način simbolično smo se vratili na početak, ali Dukat je danas u svim segmentima drukčija kompanija i na domaćem i na inozemnom tržištu. U međuvremenu smo razvili snažan biznis u Srbiji i BiH, najvećim tržištima u regiji. Ne bih rekao da je vrijeme razvoja u prehrambenoj industriji izgubljeno, puno smo naučili, ali pokazalo se da ova kompanija nije imala snage provesti tu strategiju. Nije to bila loša strategija ni neosmišljen koncept. Lura nije to uspjela provesti pa je u jednom razdoblju trpio glavni posao  proizvodnja mlijeka koja čini 80 posto naših prihoda  a u drugim poslovima nismo uspijevali zauzeti vodeću poziciju unatoč trudu i investicijama.

VL: Gdje je bila zapreka i zašto kompanija poput Lure nije mogla razvijati proizvodnju pića Eurobeva i slastica Slobode, tvornice keksa iz Osijeka, a Ante Perković i Mirko Grbešić koji su preuzeli te segmente mogu ih razvijati?
- Lura kao vodeća kompanija u mliječnoj industriji nije to bila na području konditorske industrije i proizvodnje sokova i s time smo se teško nosili. No, od toga je važnije to što nismo imali strateške sirovine, vodu i čokoladu, za razvoj tih proizvoda. Tada, prije tri godine, prevladavale su procjene da u mliječnom biznisu nema prostora za rast, tržište je dosegnulo svoj maksimum i stoga se krenulo u širenje koje na kraju ipak nije bilo projekt za Luru. Zapostavili smo biznis u kojem su naše kompetencije najjače i zato sam siguran da ćemo uspjeti. Već u ovoj godini vidjet će se rezultati takvoga pristupa, naš ukupan prihod bit će veći nego u vrijeme kada smo imali tri dodatna posla u prehrambenoj industriji. U našem slučaju vrijedi potpuno usmjeravanje na jednu vrstu industrije jer je to ono što znamo odlično raditi.

VL: Kakav je sada cilj, što se promijenilo u industriji na koju ste bacili sve karte?
- Ništa posebno osim spoznaje da time u regiji možemo napraviti odličan posao. Cilj nam je ojačati naš položaj i u regiji postati proizvođač broj jedan. Na domaćem tržištu koje je vrlo razvijeno nastojimo zadržati vodeću poziciju, a to nije lako, ali imamo pozitivan trend. U Srbiji imamo vlastitu proizvodnju koju smo počeli sa Somboledom skromno i bez velike pompe, ali posao se odlično razvija i to će biti naša proizvodna okosnica na tom tržištu. Srbija je veliko tržište i Somboled obećava velik rast, ali uz velika ulaganja.

VL: Ali u Srbiji vas čeka Salford, investicijski fond koji je planski kupovao mljekare kako bi ih jednoga dana prodao nekoj specijaliziranoj kompaniji.
- Da, ali ukupan prihod Salforda u Srbiji i BiH manji je od ukupnog prihoda Dukata. Njihova struktura zasniva se uglavnom na trajnom mlijeku, a naša paleta proizvoda znatno je šira. U Srbiji smo uz relativno malo ulaganja postigli odličan rezultat i ići ćemo i dalje u tom smjeru uz intenzivno investiranje.

VL: Na koji način osim organskog rasta mislite postići dominaciju u regiji?
- Okosnica su investicije u postojeću proizvodnju i nove akvizicije ako se pojavi dobra prilika, ali to je proces o kojem je još prerano govoriti.

VL: Kolike su investicije predviđene?
- Naša ukupna godišnja ulaganja iznose otprilike 100 milijuna kuna, a najmanje polovicu te svote investirat ćemo u regiju. U to ne ulaze potencijalne akvizicije.

VL: Jeste li u nekom prešutnom dogovoru sa Salfordom s obzirom na to da će taj fond oblikovati buduće odnose u mliječnoj industriji na ovim prostorima?
- Ne, mi smo otvorena konkurencija, u ovoj fazi Salford nije restrukturirana kompanija, slaba je razina povezanosti među mljekarima. Taj fond strateški ulazi na tržište kako bi mehaničkom kupnjom mljekara osigurao velik tržišni udjel i u tome je vrlo uspješan. Mi smo ipak industrija, a ne investicijski fond i drukčije razmišljamo.

VL: Salford sada ima 50-ak posto udjela na tržištu regije i pripremio je teren za neku multinacionalnu kompaniju čiji je dolazak samo pitanje vremena. Što će biti kad vam se na tržište "useli", primjerice, Danone?
- I takav smo scenarij predvidjeli. Kod nas se pokazalo da dva velika suparnika mogu egzistirati na tržištu, a vjerujem da će slična situacija biti i u Srbiji. Dođe li Danone, u redu, imat ćemo velikog konkurenta s kojim ćemo se znati nositi. Vodeću regionalnu poziciju, uostalom, nećemo graditi samo u Srbiji nego i u BiH i Hrvatskoj, pa i u Makedoniji.

VL: U BiH Dukat nema proizvodnju, a računa na golem udjel na tržištu. Možete li to postići uvozom iz Hrvatske?
- Ne, to nije moguće na dulji rok. U BiH imamo uvoz i distribuciju i lokalnih partnerskih proizvoda. Sve proizvode Dukata možete naći u BiH kao i u Hrvatskoj. Imamo 14 posto tržišnog udjela, ali vrijeme je da se organizira ozbiljnija domaća proizvodnja u BiH. To ćemo i učiniti, a već sada naš prihod u toj zemlji iznosi 25 milijuna eura.

VL: Što je Dukatova prednost u odnosu na ostale sa sličnim ambicijama?
- Kompanija smo koja ima najjači brand, nijedna kompanija nije uspjela prijeći granice na način na koji je to učinio Dukat. Somboled će također postati Dukat, vjerojatno u 2008. godini. Otvorili smo kompaniju u Makedoniji, počinjemo s uvozom, distribucijom i pokretanjem lokalne proizvodnje, imamo tvrtku u Sloveniji.

VL: Svojevremeno je Lura bila zainteresirana za Ljubljanske mlekarne, ali sve se stišalo. Je li to završena priča?
- Vjerojatno jest. Slovenija je inače vrlo zanimljivo tržište i treba nam svima poslužiti kao pouka. Mliječna industrija nije se dobro pripremila za ulazak u EU. Dogodilo se da su Ljubljanske mlekarne izgubile tržište bivše Jugoslavije, a preko noći njihovo tržište zasuli su europski brandovi i danas je ta kompanija u znatno ozbiljnijoj situaciji nego prije nekoliko godina. Danas je ona na prodaju, ali to ne ide lako. Mi smo bili zainteresirani, ali sada to ne bi bilo najpametnije ulaganje za nas. Slovensko je tržište malo, a uz to vrlo konkurentno i takva investicija nema ekonomsko opravdanje.
No, i mi bismo se vrlo brzo mogli naći u sličnoj situaciji te stoga i provodimo restrukturiranje ovakvih razmjera. Gradimo svoje brandove i smatramo da samo tako možemo opstati.

VL: Je li to dovoljno i može li se Dukat naći u poziciji Ljubljanskih mlekarni koje sada nikome nisu zanimljive?
- Činimo sve da se to ne dogodi, imamo primjer pred sobom. Ali ulaskom u EU konkurencija će se zaoštriti. No, događa se jednako opasan, možda i opasniji proces za nacionalnu proizvodnju. U trgovini se događa proces okrupnjavanja, a daljnje integracije tek će uslijediti. Proizvođačima je sve teže postići uvjete koji i njima ostavljaju prostor, međutim, postane li regionalna trgovina dio svjetskog i europskog dijela, bit će to ključan rizik za proizvodnju u regiji. To se može dogoditi u roku od tri ili pet godina.

VL: Kako surađujete s Agrokorom, jesu li nesuglasice riješene?
- S Agrokorom vrlo uspješno surađujemo i svi su nesporazumi prošlost, ali i sa svima drugima dobro surađujemo.

VL: Fond za privatizaciju prodaje jedinu preostalu neprivatiziranu mljekaru, karlovački KIM. Je li Dukat u utrci?
- KIM nam je zanimljiv, pitanje je samo uvjeta pod kojima se prodaje.

VL: Uprave Lure nisu dosad bile dugoga vijeka, najviše dvije godine tvrtkom je upravljao isti tim. Može li u vašem slučaju biti drukčije?
- Može, imam ugovor na pet godina, a koliko ću se zadržati na čelu, ovisi o rezultatima koje smo zacrtali.

VL: Je li nova uprava dobila opcijske dionice od vlasnika Luke Rajića?
- Nova uprava nije, ali bivša jest. Gospoda Radin i Filipi sada su članovi Nadzornog odbora.

VL: Koliko ste samostalni u upravljanju Dukatom?
- Moja je sloboda vrlo visoka, g. Rajić operativno se ne uključuje u upravljanje. Kao predsjednik NO-a vrlo je prisutan, ali na svojoj razini odgovornosti, znači u strateškim pitanjima. Ali on je uvijek davao odriješene ruke svojim upravama dokle god je projekt bio uspješan.

VL: Je li odluka o novom Dukatu bila isključivo Rajićev projekt ili rezultat timskog promišljanja?
- G. Rajić sam je, naravno, donio odluku, ali je unutar kompanije postojalo razmišljanje o promjeni strategije. On je bio spreman to učiniti unatoč svemu što takav zaokret donosi. Osim toga, promijenilo se još nešto. Dukat je dugo vjerovao u uvoz ljudi izvana, dugo se nije vjerovalo u vlastiti kadar, a sada se i to mijenja, na ključnim su mjestima stručnjaci ponikli u Dukatu.

VL: Kako gledate na doprinos vaših prethodnika u Dukatu?
- Pozitivno, i g. Perić i g. Filipi, s njima sam i radio, ostavili su dobro naslijeđe u kompaniji, a svaki od njih svoje specifičnosti.

VL: Kako komunicirate s vlasnikom s obzirom na to da on ne živi u Zagrebu. Putujete li na radne sastanke u Ženevu?
- Samo iznimno, g. Rajić dolazi u Zagreb kada treba obaviti sve važnije poslove vezane uz Dukat.


Luka Rajić samo iznimno u Zagreb

VL: Je li nova uprava dobila opcijske dionice od vlasnika Luke Rajića?
– Nova uprava nije, ali bivša jest. Gospoda Radin i Filipi sada su članovi Nadzornog odbora.
VL: Koliko ste samostalni u upravljanju Dukatom?
– Moja je sloboda vrlo velika, g. Rajić operativno se ne uključuje u upravljanje.
Kao predsjednik NO-a vrlo je prisutan, ali na svojoj razini odgovornosti, znači u strateškim pitanjima.
Ali on je uvijek davao odriješene ruke svojim upravama dokle god je projekt bio uspješan.
VL: Kako komunicirate s vlasnikom s obzirom na to da on ne živi u Zagrebu. Putujete li na radne sastanke u Ženevu?
– Samo iznimno, g. Rajić dolazi u Zagreb kada treba obaviti sve važnije poslove vezane uz Dukat.


Nismo imali vodu i čokoladu

VL: Zašto Lura nije mogla razvijati proizvodnju pića Eurobeva i slastica Slobode, tvornice keksa iz Osijeka?
– Lura kao vodeća kompanija u mliječnoj industriji nije to bila na području konditorske industrije i proizvodnje sokova i s time smo se teško nosili. No, od toga je važnije to što nismo imali strateške sirovine, vodu i čokoladu, za razvoj tih proizvoda. Tada, prije tri godine, prevladavale su procjene da u mliječnom biznisu nema prostora za rast, tržište je dosegnulo svoj maksimum i stoga se krenulo u širenje koje na kraju ipak nije bilo projekt za Luru. Zapostavili smo biznis u kojem su naše kompetencije najjače i zato sam siguran da ćemo uspjeti. Već u ovoj godini vidjet će se rezultati takvoga pristupa, naš ukupan prihod bit će veći nego u vrijeme kada smo imali tri dodatna posla u prehrambenoj industriji. U našem slučaju vrijedi potpuno usmjeravanje na jednu vrstu industrije jer je to ono što znamo odlično raditi.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije