Uskoro će banke izvještavati HNB o svakom pojedinačnom iznosu i uvjetima pod kojima je odobren neki kredit: kamatnoj stopi, trajanju i načinu otplate, kao i podacima o potrošaču: ukupnom dugu koji ima i visini prihoda te zalogu kojim mu je kredit osiguran: vrsti, vrijednosti pa i geografskom položaju ako je posrijedi nekretnina. Većinu tih podataka banke su i dosad tražile te o njima zbirno izvještavale regulatora, no za klijente se priprema i novo pitanje – o namjeri iznajmljivanja nekretnine koja služi kao zalog za kredit i očekivanom prihodu od iznajmljivanja.
Odlukom o prikupljanju podataka o uvjetima kreditiranja potrošača HNB će od rujna 2020. za banke uvesti novi izvještajni sustav, kojim se predviđa mjesečno prikupljanje podataka o svim novoodobrenim kreditima potrošačima na razini kreditne partije te jednom godišnje prikupljanje podataka o svim kreditima građana.
Nacrt te odluke nedavno je pušten u javnu raspravu, a središnjoj bi banci ona trebala biti alat koji će joj omogućiti još ekstenzivnije praćenje pokazatelja zaduženosti potrošača; omjeru kredita ili ukupnog duga u odnosu prema dohotku te otplati kredita prema dohotku, kao i relativnoj vrijednosti zaloga prema omjeru kredita i vrijednosti zaloga.
HNB ide šire od preporuke
Kada postanu dostupni, ovi podaci će HNB-u omogućiti podrobniju analizu rizika povezanih s kreditiranjem potrošača, a time i olakšati ispunjavanje propisanog zadatka pridonošenja stabilnosti financijskog sustava u cjelini. Pored toga, ovi podaci potrebni su i za usklađivanje sa zahtjevima iz Preporuka Europskog odbora za sistemske rizike o zatvaranju praznina u podacima o nekretninama kojima se na europskoj razini usklađuju podaci potrebni za procjenu i praćenje rizika za financijsku stabilnost povezanih s tržištem nekretnina – pojašnjavaju u središnjoj banci razloge uvođenja novog sustava izvještavanja iza kojega velikim dijelom stoji bojazan europskih tijela od novog hipotekarnog balona i nedovoljno osiguranog duga.
Iz HNB-a otkrivaju i da su oni zahtjev za podacima definirali šire nego što traži preporuka jer smatraju da nije dovoljno pratiti samo rizike povezane s kreditiranjem tržišta nekretnina, nego i one povezane s općim potrošačkim kreditima za različite namjene. Kažu kako se u mnogim europskim zemljama ovakvi podaci već prikupljaju i na temelju njih oblikuju mjere koje su postale uobičajeni dio instrumentarija makroprudencijalne politike. Kakve su moguće posljedice za klijente? To mogu biti mjere poput ograničenja najvećeg dopuštenog iznosa kredita u odnosu na dohodak; primjerice, iznos kredita ne smije premašiti iznos trogodišnje ili petogodišnje plaće, mogu se uvesti ograničenja otplate kredita u odnosu na dohodak na način da otplate kredita moraju biti manje od redovitog dohotka za propisani iznos ili u nekom omjeru ili ograničenja ročnosti određivanjem najdužeg roka dospijeća za pojedine vrste kredita. Ove i slične mjere se ponekad različito oblikuju ovisno o pojedinim vrstama kredita pa su, primjerice, stroži uvjeti za kredite u stranoj valuti ili kod stambenih kredita blaži uvjeti za kupce prve nekretnine, a često se i međusobno nadopunjavaju, sve kako bi se utjecalo na rizike za financijsku stabilnost koji bi izvirali iz prezaduženosti potrošača – ističu u HNB-u.
Linearne mjere
Budući da ove mjere nisu sastavni dio zajedničke europske financijske regulative, već su u domeni nacionalnih zakonodavstava, Upravni odbor Europske središnje banke je u izjavi iz prosinca 2016. pozvao zemlje europodručja da implementiraju pravne okvire za mjere usmjerene na potrošače. Tada se i Hrvatska u pismu namjere za pristupanje tečajnom mehanizmu ERM II obvezala na implementiranje zakonske osnove za uvođenje takvih mjera. Mijenjat će se stoga i Zakon o kreditnim institucijama, a izmjenama, koje bi trebale na snagu stupiti tijekom 2020., predvidjela bi se mogućnost propisivanja ograničenih uvjeta kreditiranja potrošača kreditnim institucijama te sankcije ako ne bi postupale u skladu s novim odredbama. Mjere bi se, kažu, propisivale za banke jednako te ne bi ciljale na pojedinačne institucije.
Banke (u privatnom vlasništvu) novac stvaraju iz ničeg. Naše prihvaćanje novca kao sredstva razmjene roba i dobara tom istom novcu daje vrijednost. 80% novčanih tokova nije pokriveno, (zlatom kao stvarnom vrijednošću),a u opticaju su bilijuni bezvrijednih dolara i eura. Po nas je još tužnija istina da je HNB jedina banka u svijetu koja nema niti jedan gram zlata! - kojim bi mogla pokriti svoje devizne transakcije u vrijeme sveopće ekonomske krize.