Pismo u kojem institucionalni ulagači u Agrokorove tvrtke Ledo i Jamnicu, među kojima su uz američke ulagače i predstavnici domaćih mirovinskih društava, traže od izvanrednog povjerenika Agrokora Ante Ramljaka da skine jamstva s Agrokorovih tvrtki, sudionici tržišta nazivaju – besmislenim.
Tek nakon nagodbe
Jer upitna je zakonska mogućnost da se to učini, a niti to može učiniti Ramljak. O jamstvima se može pričati nakon nagodbe. No, potpisnici pisma misle da se jamstva mogu pravno osporavati, jer nisu navedena u godišnjim i revizorskim izvješćima, nisu ga odobrili dioničari Leda i Jamnice i nije osigurana odgovarajuća mjerljiva korist u zamjenu za ta jamstva. Neobično, jer su se odobrena jamstva javno objavljivala. A neobično je i sada tvrditi da je to protuzakonito, a ne nikada ranije na Skupštinama dioničara. Mirovinska društva objašnjavaju da njihovi predstavnici u nadzornim odborima (NO) Agrokorovih tvrtki nisu bili njihov izbor, nego izbor tvrtki.
Neobično je i to, jer i za takve odluke daju suglasnost na Skupštinama. Nadalje, upravo su mirovinci prije ulaska u tvrtke Agrokora tražili veto u kojem će njihovi predstavnici imati pravo odlučivati o transakcijama, pa tako i jamstvima. Ako je jednom njihov predstavnik dao suglasnost za jamstva, čudno je da uprava društava nije rekla da bi se trebalo s tim stati.
– Sukladno Zakonu, članovi NO koji su birani iz mirovinskog društva ne sudjeluju u raspravama ili investicijskim odlukama mirovinskog društva u vezi s vrijednosnim papirima društava u kojima su u NO, a poslovne tajne koje su im dostupne kao članovima NO predstavljaju poslovne tajne i prema svojim mirovinskim društvima. Naravno, u takvim okolnostima ne postoji ni mogućnost niti institut da mirovinsko društvo kontrolira ili nalaže postupanja člana NO iz svojih redova, ali postoje općeprihvaćena načela korporativnog upravljanja koja nalažu djelovanje u smjeru dugoročnog uspješnog poslovanja poduzeća – pojašnjavaju iz mirovinskih društava.
Odnosno, predstavnici mirovinskih društava u NO Leda i Jamnice donosili su odluke prema svojim stavovima i prosudbama, no pitanje je, u čijem interesu je u konačnici takva odluka izglasana?
Riječ je o 19 milijardi kuna
U interesu mirovinskih fondova, odnosno članova – budućih umirovljenika, sigurno nije. Zato se već priča o obeštećenju.
Ukupan iznos jamstava je oko 19 milijardi kuna.
U Ledu su sjedila dva predstavnika mirovinaca – Kristijan Buk, koji je tada bio član uprave Allianza, a sada je predsjednik uprave AZ fonda. Drugi je bio Srećko Žganec, član uprave Raiffeisen mirovinskog fonda, koji je iznenada preminuo u travnju.
Tja, kaj se more. Piši kući propalo je.