Početak rujna svake je godine vrijeme da se i vozači i roditelji i djeca bolje koncentriraju i s većom pozornošću sudjeluju u prometu. Jer, na cestama je opet više i automobila i pješaka, a posebno školaraca, od kojih neki prvi put sami svladavaju put od kuće do škole. Zahtjevno je bilo djeci ukazati na sve zamke prometa u gradskoj sredini i u normalno doba, a sada, s maskama koje bi trebale pomoći u borbi protiv koronavirusa, problem sigurnog prelaska preko ceste poprima novu dimenziju. Naime, maske su na ulicama već obvezne u nekim drugim državama. Možda ćemo slijediti njihov primjer, možda nećemo, još se ne zna. No, bez obzira na to, konkretan je broj roditelja koji zbog straha od Covida-19 svoju djecu planira opremiti maskama i dok hodaju do škole. Neki su za svoje mališane čak naručili i zaštitne vizire. Je li to pretjerivanje ili ne, pokazat će vrijeme. Sada je bitno ukazati na činjenicu da u prometu, kao pješaci, sudjeluju i mališani kojima maska na licu ograničava preglednost pa raste vjerojatnost da neće na vrijeme uočiti automobil. Na vozačima je stoga dodatna odgovornost i moraju paziti još više nego inače jer se ne mogu osloniti na pretpostavku da će ih dijete vidjeti. Na tu se pretpostavku, uostalom, vozači ni inače ne bi smjeli oslanjati jer djeca su zaigrana, brzo s uma smetnu upute o sigurnom prelasku preko ceste, i veliki su izgledi da će ne razmišljajući istrčati na cestu. Ili jednostavno neće znati dobro procijeniti kojom im brzinom automobil prilazi i koliko je udaljen. Stoga je na vozačima da paze na pješake, posebno na one najmanje.
- Vozači definitivno moraju uzeti u obzir da je izvanredna situacija i da i djeca i odrasli nose maske te da trebaju puno više paziti na pješake nego u normalnim okolnostima - upozorava Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet.
Djeca su niska, pa im je vidno polje i bez maske ograničeno. Iza parkiranih vozila ne vide automobil koji nailazi cestom, a problem je i što vozač u automobilu koji nailazi ne vidi dijete iza parkiranog vozila. Stoga, u gradskim uvjetima vozite polako, u blzini škola svakako pazite da niste prebrzi.
- Djecu od malih nogu treba učiti prometnoj kulturi. Treba ih upozoriti da nikad ne pretrčavaju cestu. Ako hodaju sporo, vrlo je velika vjerojatnost da će uočiti auto, a i vozač automobila uočit će njih - savjetuje Goran Husinec.
Djeca pred pješačkim prijelazom ne trebaju čekati da se automobil skroz zaustavi jer je promet pregust i budu li čekali neće tako brzo prijeći cestu. Mogu krenuti ako je automobil daleko, ali pritom moraju dobro promatrati auto i nikada ne trčati preko ceste. Ako oni i ne vide automobil, veća je šansa da će votač na vrijeme uočiti dijete ako ono hoda normalno. Cestu uvijek trebaju prelaziti preko zebre i pri tome gledati automobil, odnosno vozača u njemu. Ne treba vozaču automatski vjerovati da će stati, ako vozi polako jer ima i vozača koji su ometeni drugim stvarima i zbog toga voze polako, a uopće ne gledaju cestu. Primjerice, kad vozač vozi presporo, najvjerojatnije je zabavljen mobitelom. I mimo mnobitela, današnji automobili imaju toliko funkcija, dodirne ekrane, multifunkcionalne uređaje da vozaču puno toga odvlači pozornost.
No, češće nego kao pješaci, mališani stradavaju u automobilima svojih roditelja. Mnogi roditelji još uvijek nesigurno prevoze djecu - nevezanu i bez dječje sjedalice ili postolja, ovisno o uzrastu djeteta. Kako pojašnjava G. Husinec, već pri gradskim brzinama od oko 50 km/h vrlo je velika vjerojatnost da nevezano dijete zadobije teške ozljede. Također, vjerojatnost za to puno je veća u manjim i slabijim automobilima niže klase i starije godine proizvodnje.
- Djeca bi uvijek trebala biti vezana na ispravan način u dječjoj sjedalici, ali, naravno, i bilo kakvo vezanje bolje je nego nikakvo. Pri tome se podrazumijeva da se djeca ne vežu preko vrata, na što treba posebno paziti ako sigurnosnim pojasem automobila vežemo dijete nižeg rasta. Puno je bolje vezati dijete bilo kako, pa makar i samo preko trbuha, nego nikako. Imao sam slučaj da su djeca stradala jer su bila vezana preko trbuha, pa su lupila glavom u koljena, ali u toj bi situaciji još gore prošla da nisu bila vezana nikako. Kod jačih sudara, naravno, nije dovoljno ako je dijete vezano samo preko trbuha. Stoga, ako vozači već krše propise i ne voze dijete kako bi trebalo, neka barem zavežu dijete bilo kako i neka voze polako! - upozorava G. Husinec.
Još im samo fale oglavine i to je to.