S blagdanskim ludilom iza nas, žena i ja smo odlučili da je vrijeme za naš odmor. Nakon biranja poklona, zatvaranja godine na poslu, organiziranja obiteljskih ručkova, večera i druženja uz previše hrane općenito, došlo je vrijeme da drugi spremaju za nama i da napokon odemo negdje na produženi vikend. Djeca su taman na onoj granici da ih uopće ne zanima bilo kakvo druženje s roditeljima, tako da smo žrtvovali jedan dan godišnjeg i baš kao nekada, rezervirali mali apartmančić u Gorskom kotaru da pobjegnemo od svega i uživamo u zimskoj idili.
No, da ne bi početak godine krenuo onako kako si svi priželjkujemo, dva dana prije puta naš automobil nas je odlučio počastiti posjetom mehaničaru gdje smo saznali da ono kuckanje koje smo povremeno čuli ipak nije bilo bezazleno i da će auto biti gotov u nedjelju, taman u pola godišnjeg
Probao sam predložiti da odgodimo putovanje, no ženin pogled je rekao sve, idemo pa makar pješačili do tamo. Dobro, riješili smo problem tko je glava kuće, sad trebamo riješiti prijevoz do dolje. Rent a car je skup, bus je ok, ali onda se moramo prilagođavati voznim redovima i pješačiti do smještaja sa stvarima, a treća opcija je bratov auto. Ionako ima dva jer je nedavno kupio novi, pa ćemo posuditi manji da ga malo provozamo pošto stalno stoji na parkingu. Kratka izmjena poruka na Whatsappu i saznajem da je šogorici najbolji mali auto za po gradu, a on vozi službeni, tako dan nam na raspolaganju ostaje njihov novi električni Renault Megane E-Tech.
Dolazimo samo na 5 minuta, a odlazimo nakon 4 sata, u ponoć. Na izlasku me buraz pita treba li sa mnom do auta da mi sve objasni, ali naravno da Balkanac u meni uopće ne sumnja u svoje vozačke sposobnosti i da je samo dobio pogled s podignutom obrvom. Neš’ ti, automatik s 220 ks, automatskim parkiranjem i kamerama za snimiti kraći dokumentarac, pa to ide samo od sebe. Prilazimo autu i kreće light show, pale se svjetla, izlaze retrovizori, kvake, Renault znak se projicira na pod pokraj auta… Palim motor, a unutra još jedan light show, što je ovo, bliski susreti treće vrste ili auto? Jedan display, drugi display, retrovizor je isto display. Ovo je prvi auto u koji sam ušao i kao malo dijete 2 minute gledao prvo što se dešava. Sram me reći ženi da ne kužim gdje je mjenjač, ne znam ubaciti u rikverc. Fejkam da si štimam retrovizore i sic dok panično tražim mjenjač, Dobro je, uočavam PRND slova, kod volana je, ostalo ćemo putem. Mahnemo burazu i šogorici na balkonu jer me sram nazvati da se ipak spusti i objasni gdje je sve.
Vozimo se doma, žena uživa kako je dobar auto, nečujan, miran, udoban, a ja se osjećam kao osnovnoškolac koji zna da nije naučio zadnju lekciju i samo čeka da ga profesor prozove. Ovo čudo ima i neke poluge iza volana, ne nam da li da ih diram u vožnji ili ne. Vidim ikone baterije, nekakvo pojačavanje i smanjivanje, bolje da ja to pustim. Naravno da u svakom zavoju od 90 stupnjeva pokušavam naći mjenjač da prebacim u drugu brzinu, nisam toliko puta uhvatio ženino koljeno u jednoj vožnji još od kad smo se oženili. Stižemo napokon doma, po noći nisam vidio kako se otvara prtljažnik, tražim gdje je gumb, pipam kameru, svjetla iznad registracije, skakućem na jednoj nozi dok drugom ispod tražim senzor. Seljak… A samo sam trebao pitati. Umjesto da uživam u vožnji, ja se znojim zbog svoje taštine.
Tu večer sam rekao da moram dovršiti neke mailove na posao i zatvorio se u spavaću s laptopom i slušalicama u namjeri da proučim sve. I dobro da jesam, jer auto ima toliko toga za ponuditi vozaču. One pedale iza volana ustvari kontroliraju razinu kočenja motorom, retrovizor može biti običan ili kamera, a prtljažnik se otvara jednostavnim pritiskom na gumb, tko bi rekao. Uglavnom, sve se može konfigurirati, auto ide kao zalijepljen po cesti, a od ubrzanja staje cirkulacija u nogama.
Drugo jutro se pakiramo za put, samo ovaj put suvereno vladam svim gumbima i opcijama, što istini za volju nije teško jer sve lijepo piše na ikonicama, samo treba pogledati malo bolje. Ustvari, sad prvi put uživam u ovom električnom automobilu, jer vožnja u njemu je totalno otkriće. Prvi put zamjećujem koliko su ustvari drugi automobili glasni, kako se čuju gume po mokrim cestama, koliko ljudi glasno pričaju na mobitel na ulicama, autobusnim stanicama. Slično je i s ubacivanjem na autoput, osim što Megane E-Tech zalijepi putnike u sjedalo kao avion pri polijetanju, nema buke deranja motora, samo zvuk vjetra i guma. Sat vremena po autoputu u električnom automobilu i spreman sam na propreobraćenje na struju, pročišćenje od mijenjanja brzina i odvajanje od svetog dizela.
Maglu na autoputu uskoro mijenjaju prve pahulje, a nedugo zatim i potpuno bijela autocesta. Sto na sat se u Meganeu E-Tech čini skoro kao da stojim, ali ipak pažljivo nastavljamo jer snijeg pada sve jače. U Delnicama silazimo s autoputa, baterija pokazuje još 43% kapaciteta pa ga stavljamo na brzi punjač i odlučujemo se za “laganu šetnju” od sat vremena. U tih sat vremena, ne znam što se desilo, ali palo je snijega kao u zadnje 3 godine. Ostavili smo auto na par cm snijega, a nazad nismo mogli hodati po nogostupu koliko su ralice nabacale. Žena govori kako je sve lijepo, “winter wonderland”, a meni u glavi samo činjenica da smo ostavili puniti na struju burazov auto, a vani pada kao blesavo. Struja i snijeg, koja super kombinacija. Pogledom tražim oblak dima u daljini, ali aplikacija pokazuje da je sve ok, Megane je skoro pun i trebali bi krenuti prema Fužinama gdje nam je smještaj prije nego zapada kao u filmovima.
Unatoč novih 20 cm snijega na njemu moji strahovi su se pokazali neopravdani, a škripanje snijega pod gumama je još jedno novo iskustvo koje prije nikada nismo čuli. Cesta se više ne vidi i gledamo hoćemo li ići dalje ili da radije pričekamo ralicu, no lokalci nas uvjeravaju da nije ovo ništa i da prolazimo bez problema. I tako je i bilo, elektronika je odradila svoje, Eco mode je bio idealan za lagani odaziv na gas, a najjači engine braking mode je potpuno eliminirao potrebu za kočnicom. Dok smo došli do smještaja žena je opalila već osamstoti selfi, a ja sam samo slikao auto i slao svima na Whatsapp grupu, #carswithoutlimits.
Uz lagani zvuk škropota snijega pod kotačima stigli smo u Fužine, mjesto koje obožavam još od djetinjstva i slušanja priča o izviđačima od starijih u kvartu i obitelji. Inače, Fužine svoje ime duguju izrazu "fužinarstvo", što je pojam za iskop i preradu željezne rude, a u 18.st je obitelj Zrinski pokušala kopati željeznu rudu, što se kasnije ispostavilo neisplativo. A da nema Fužina, ne bi bilo ni legendarnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”, jer je redatelj Krešo Golik upravo iz Fužina.
Neizostavno prvo stajanje u Fužinama je parking kraj jezera Bajer, tog malog gorskog bisera koji je jednako lijep ljeti i zimi, no vjetar je bio toliko jak da je površina izgledala kao olujno more, a ne pitomo akumulacijsko jezero. Ako nikada niste bili, svakako je preporuka za jednodnevni ili višednevni izlet. Jedna od prvih asocijacija na Fužine je voda, od 3 akumulacijska jezera koji su raj za sportaše, ribiče i opuštanje općenito, do špilje Vrelo, koja je jedina turistički uređena špilja u Hrvatskoj kroz koju protječe podzemna voda.
No s obzirom na vrijeme, sport i rekreaciju smo odlučili staviti na pauzu i preskočili odmah na gastronomiju, konkretnije na divljač, gljive i domaći škripavac uz zvukove pucketanja vatre.
Da mi je netko prije tjedan dana rekao hoću li ići na putovanje električnim autom, teško da bi se odlučio na to. Još po kiši i snijegu, u mjesto gdje je najbliži punjač 30 km daleko. Ali, nakon ovoga, teško će se biti vratiti na staro, na zvuk traktora pod haubom i mirise u garaži. Jesu li punjači problem? Sigurno će se dogoditi glupa situacija gdje će trebati čekati punjenje, no chargeri niču kao gljive poslije kiše, a s raznim aplikacijama nalazak stanice za punjenje je mačji kašalj. Za 99% dnevnih potreba više nema razlike u odnosu na klasične aute, a punjenje na kućnoj utičnici preko noći daje dovoljno dosega za uobičajena gradska putovanja.
A tu su i ubrzanja, da auti imaju neku mjerljivu jedinicu za broj osmjeha u minuti, Megane E-Tech bi bio prilično visoko. Mislim da većina ljudi, uključujući mene do prije tjedan dana, ne shvaća koliko su električni automobili u isto vrijeme jednostavni i uzbudljivi, a jedna obična vožnja može sve to promijeniti.
Nego, kada idu ti poticaji za električna vozila?
Sadržaj nastao u suradnji s Renaultom.
