Azerbajdžan se posljednjih godina sve snažnije pozicionira kao jedan od ključnih energetskih aktera između Kaspijske regije i Europe, a njegova uloga posebno je došla do izražaja nakon velikih poremećaja na globalnom tržištu energenata. Od nafte i plina do sve ambicioznijih ulaganja u obnovljive izvore energije i tzv. zelene koridore, zemlja prolazi kroz dinamičnu transformaciju koja istodobno odgovara na potrebe tržišta i na izazove energetske tranzicije. U tom kontekstu razgovarali smo s Elnurom Soltanovom, zamjenikom ministra energetike Azerbajdžana, o tome kako se razvijaju odnosi s Europskom unijom, koliko je realno daljnje širenje izvoza plina, gdje se Hrvatska nalazi u toj energetskoj priči te kako Azerbajdžan balansira između fosilnih goriva i dugoročne klimatske tranzicije. Poseban naglasak stavljen je i na Južni plinski koridor, nove energetske projekte te geopolitičku dimenziju energetike u uvjetima ratova i globalnih kriza.
Što mislite, kada bi azerbajdžanski plin mogao stići u Hrvatsku?
Mislim da je SOCAR, nacionalna naftna i plinska kompanija Azerbajdžana, u jednom trenutku isporučivao plin Hrvatskoj. Također znam da se Hrvatskoj isporučuju prilično značajne količine nafte. Ako gledamo energetske odnose između naše dvije zemlje, oni su trenutačno ponajprije usmjereni na naftu. Smatram da vaše rafinerije vrlo dobro rade s našom, kako je nazivamo, azerbajdžanskom lakom naftom, jer je naša nafta lagana i slatka. Mnoge su rafinerije upravo dizajnirane za preradu takve vrste nafte. Dakle, postoji dobra usklađenost između kapaciteta koje vi imate, vrste nafte koju vaše rafinerije trebaju i karakteristika azerbajdžanske nafte. U tom smislu stvari se razvijaju vrlo dobro. Hrvatska je jedan od značajnih potrošača azerbajdžanske nafte, a znam i da je SOCAR povremeno isporučivao prirodni plin Hrvatskoj. Hoće li se to povećati ili institucionalizirati, ovisit će o tome hoće li Azerbajdžan proširiti svoje isporuke prema europskim zemljama. A to će u velikoj mjeri ovisiti o tome koliko ćemo dobro odraditi svoj dio posla.
Kao što znate, 2022. godine potpisan je memorandum između predsjednice Europske komisije i predsjednika Azerbajdžana, kojim je bilo predviđeno udvostručenje isporuka na 10 milijardi kubičnih metara. U to vrijeme to je bilo 10 milijardi kubičnih metara (BCM), a trenutačno je to više od toga, oko 12,5 BCM. No govorilo se o tome kako se isporuke mogu povećati do 20 BCM prirodnog plina prema europskim zemljama. Ali, kao što se kaže, za tango je potrebno dvoje, zar ne? Dakle, tu su Azerbajdžan i europske zemlje. Ono što Azerbajdžan kaže jest da smo spremni ulagati u "upstream" segment, odnosno u plinska ležišta, ali potrebna nam je podrška u obliku dugoročnih ugovora o otkupu te određena financijska potpora za proširenje plinovodne infrastrukture. Vjerujemo da, ako obje strane odrade svoj dio posla, možemo dosegnuti razinu od 20 BCM, a mislim da bi i Hrvatska mogla imati koristi od tog procesa.
Rekli ste da je ovaj forum vrlo važan, ne samo za Azerbajdžan nego i za cijeli svijet. Vidim da sudjeluje 46 zemalja. Zašto nema predstavnika Hrvatske?
Ne znam zašto nema predstavnika iz Hrvatske, ali siguran sam da je došlo do određenih tehničkih poteškoća. Osim toga, vrlo blisko surađujemo s Hrvatskom i šaljemo pozive svim našim partnerima. Da, mislim da ispravno primjećujete da je zanimanje za suradnju s Azerbajdžanom rezultat činjenice da ne koristimo samo naftu, plin i druge izvore energije isključivo za vlastite potrebe. Trenutačno radimo i na razvoju obnovljivih izvora energije. Možemo reći da ne izvozimo samo energente nego i energetsku sigurnost. Naime, nije svaki barel nafte isti niti je svaki kubični metar plina isti. Kao što vidimo iz događaja u različitim dijelovima svijeta, ključno je pitanje isporučuje li se taj kubični metar i taj barel nafte dosljedno i pouzdano. Azerbajdžan je u tom smislu, po mom mišljenju, bio vrlo uspješan. Iz svake kapi nafte i prirodnog plina nastojimo izvući što veću vrijednost, ali istodobno osiguravamo da naši kupci dobivaju energente pouzdano i kontinuirano. Zbog toga smo vrlo zadovoljni što se područje naše suradnje širi. Vjerujem da, ponovno, nije riječ samo o količini, nego o kvaliteti i pouzdanosti kojom izvozimo naše energetske resurse.
Koliko je ovaj forum važan u kontekstu ratova, energetike, plina, nafte i opće energetske sigurnosti? U današnje vrijeme svjedočimo ratovima na Bliskom istoku te sukobu između Rusije i Ukrajine.
Azerbajdžan se nikada ne pozicionira u odnosu na ratove ili druge države te se ne natječe ni s kim. Međutim, kao što smo već istaknuli, smatram da ratovi i sukobi dodatno naglašavaju naš profil pouzdanog izvoznika energenata. Uvijek smo bili stabilan i vjerodostojan partner u opskrbi energijom. Također, ne ostvarujemo nikakvu korist od sukoba u svijetu, no kada oni postoje, još se više cijeni stabilnost i pouzdanost partnerstava. Upravo se to i događa. Umjesto tvrdnji da Azerbajdžan na bilo koji način profitira od sukoba, rekao bih da oni prije svega ističu našu dosljednost i pouzdanost. To partnerima omogućuje da usporede različite izvore i zaključe kako je kvaliteta suradnje s Azerbajdžanom stabilna i prepoznatljiva. Stoga nam je drago što se naša pouzdanost i partnerstvo prepoznaju, a svakako bismo bili još zadovoljniji kada bi ti sukobi što prije završili.
U kojoj je mjeri, prema vašoj procjeni, porasla strateška važnost Azerbajdžana za energetsku sigurnost Europe nakon velikih promjena koje su posljednjih godina zahvatile tržište prirodnog plina?
Većina naše nafte usmjerena je prema europskim tržištima, dok trenutačno izvozimo oko 25 milijardi kubičnih metara (BCM) prirodnog plina. Od toga oko tri BCM odlazi u Gruziju, a približno polovina ukupnog izvoza usmjerena je prema Gruziji i Turskoj, dok preostali dio završava u europskim zemljama. Također bih istaknuo da je svaki isporučeni kubični metar plina, osobito onaj koji ide u Tursku, istodobno koristan i za Europu, jer time smanjujemo tursku potražnju za dodatnim količinama plina za kojima postoji snažna potražnja i na europskom tržištu. Drugim riječima, kada Turska ne bi kupovala naš plin, ona bi ga nabavljala iz istih izvora iz kojih se opskrbljuju i europske zemlje, što bi dodatno pojačalo konkurenciju na tržištu i pritisak na raspoložive količine. Ako se to uzme u obzir, možemo reći da već sada izvozimo više od 20 BCM plina, ako Tursku promatramo kao dio šireg europskog energetskog prostora. Kao što sam već rekao, za mene je ključno pitanje ispunjavamo li preuzete obveze te uspijevamo li istodobno depolitizirati trgovinu plinom i naftom. Smatram da smo u tom pogledu bili vrlo uspješni. Iako je realizacija naftnih i plinskih projekata bila iznimno zahtjevna, svi koji su sudjelovali u njihovoj provedbi bili su dio zajedničkih timova koji su ih i ostvarili. Pritom smo vodili računa da svaki sudionik ima svoju konkretnu korist. Na taj su način brojne europske zemlje sudjelovale u realizaciji tih projekata, a danas smo zadovoljni što i one imaju izravne koristi od njihovih rezultata.
Koji su glavni energetski projekti koje Azerbajdžan trenutačno razvija u suradnji s Europskom unijom?
Glavni energetski projekti koje Azerbajdžan trenutačno razvija u suradnji s Europskom unijom usmjereni su na dvije ključne razine – jačanje izvoza prirodnog plina i razvoj novih zelenih energetskih pravaca. Prije svega, postoji mogućnost povećanja proizvodnje i izvoza prirodnog plina prema europskim zemljama na razinu od više od 20 milijardi kubičnih metara (BCM), što se smatra jednim od ključnih strateških ciljeva u nadolazećem razdoblju. Drugi važan smjer je razvoj takozvanog Zelenog energetskog koridora, koji se realizira u suradnji s Europskom komisijom i drugim europskim institucijama. Taj projekt podrazumijeva povezivanje Azerbajdžana, Kaspijskog mora, Crnog mora i dalje prema Europi, s ciljem prijenosa i integracije obnovljivih izvora energije u širu europsku energetsku mrežu. Uz to, razvijaju se i dodatni zeleni energetski koridori koji povezuju Azerbajdžan s Turskom te s različitim europskim državama, čime se dodatno jača regionalna energetska povezanost i diversifikacija ruta opskrbe. Sve te inicijative zajedno čine najvažnije energetske projekte na kojima Azerbajdžan trenutačno aktivno radi u partnerstvu s Europskom unijom.
Nedavno sam pročitao neki članak u kojem se spominjalo da bi azerbajdžanski plin mogao ići prema Turskoj, zatim u Siriju, a potom dalje u Europu, je li takav scenarij realno moguć?
Ne. Dakle, ono što imamo jest sljedeće: azerbajdžanski plin ide u susjednu Gruziju, a zatim u Tursku. Iz Turske ide u Europu, a također iz Turske prodajemo plin i Siriji. Ove godine Siriji ćemo isporučiti više od milijarde kubičnih metara prirodnog plina. Da, postoji dobar odnos između nas i zaista želimo pomoći toj zemlji. Vrlo sam zadovoljan što postoji nova vlada i što tu zemlju vodi prosvijećena osoba. Dakle, riječ je o dvjema različitim linijama: jedna iz Turske ide prema Siriji, a druga prema europskim zemljama.
U kojoj je mjeri Južni plinski koridor ispunio očekivanja u pogledu sigurnosti opskrbe i diverzifikacije izvora te kakav je njegov ukupni učinak na tržište, i postoje li planovi za njegovo daljnje proširenje povećanjem kapaciteta ili uključivanjem novih izvora i tržišta?
Južni plinski koridor trenutačno radi punim operativnim kapacitetom. Kao što znate, od siječnja 2026. godine već je provedeno proširenje kapaciteta plinovoda TAP za 1,2 BCM, čime je napravljen važan korak u jačanju njegove protočnosti i ukupne pouzdanosti opskrbe. Međutim, unatoč tom proširenju, sustav i dalje funkcionira na svojoj maksimalnoj razini opterećenja. Za bilo kakvo daljnje povećanje kapaciteta ključno je osigurati nove izvore plina. Bez dodatnih proizvodnih kapaciteta i novih dugoročnih projekata eksploatacije, fizičko širenje infrastrukture nema puni smisao. Istodobno, kako bi se takvi novi izvori uopće razvili i stavili u funkciju, nužna su jasna i dugoročna jamstva kupnje od europskih zemalja, jer upravo stabilna potražnja daje investicijsku sigurnost proizvođačima i partnerima u lancu opskrbe.
Ako se svi ti elementi, novi izvori, infrastrukturna spremnost i dugoročni ugovori uspiju uskladiti i posložiti kao dijelovi jedne cjelovite slagalice, tada zaista vidim realnu mogućnost daljnjeg širenja Južnog plinskog koridora. Taj koridor obuhvaća nekoliko ključnih dionica koje povezuju Kaspijsku regiju s Europom: plin iz Azerbajdžana kreće preko Gruzije kroz Južnokavkaski plinovod, zatim se kroz TANAP transportira preko Turske, a potom preko TAP-a nastavlja put kroz Grčku i Albaniju do južne Italije i dalje prema europskom tržištu. U tom slučaju, u skladu s Memorandumom o razumijevanju iz 2022. godine, postoji i perspektiva povećanja ukupnih isporuka na razinu od 20 BCM.
Kako usklađujete postojeću izloženost fosilnim gorivima s dugoročnim strateškim ciljevima energetske tranzicije prema obnovljivim izvorima energije te na koji način osiguravate stabilnost opskrbe i investicijsku sigurnost u razdoblju postupnog smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima?
Predsjednik Alijev vrlo je jasno istaknuo da se značajan dio sredstava koje zemlja ostvaruje od nafte i plina usmjerava u razvoj obnovljivih izvora energije, u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma. Također, kao zemlja koja je vodila proces COP29 te kao država s novim i ambicioznijim nacionalno utvrđenim doprinosima (NDC), preuzeta je i jasna obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova. U tom kontekstu, izdvajaju se vrlo značajna financijska sredstva za ubrzanje energetske tranzicije. U osnovi, prihodi od nafte i plina danas predstavljaju ključan izvor financiranja prelaska na zelenu energiju, pri čemu se takav model ne promatra kao proturječje, nego kao realan i pragmatičan pristup globalnoj energetskoj situaciji. Polazište je da svijetu u ovom trenutku trebaju svi dostupni izvori energije. Ne može se jednostavno zanemariti postojeća uloga fosilnih goriva bez rizika za energetsku sigurnost i stabilnost opskrbe, ali ih je istodobno potrebno koristiti odgovorno, racionalno i uz jasnu svijest o klimatskim posljedicama. Svijet, kako se naglašava, ne može nastaviti istim obrascem potrošnje energije kao u prošlosti. U tom smislu, ako se ne postigne cilj neto nulte emisije stakleničkih plinova, postoji ozbiljan rizik dugoročnog ugrožavanja okoliša i stabilnosti planeta. Zato odgovorno korištenje i proizvodnja energije ne znači odbacivanje fosilnih goriva, nego njihovu kontroliranu, učinkovitu i postupnu upotrebu u skladu s načelima Pariškog sporazuma, uz krajnji cilj postizanja neto nulte emisije do 2050. godine, a po mogućnosti i ranije.
Kako gledate na energetsku strategiju Azerbajdžana od nafte i plina do obnovljivih izvora te kako usklađujete energetsku sigurnost s klimatskim obvezama i razvojem zelenih koridora?
Azerbajdžan je, promatrano kroz svoju energetsku povijest, prošao kroz tri ključna razvojna vala. Prvi je bio naftni, koji je započeo još u 19. stoljeću i postavio temelje moderne energetske industrije zemlje. Drugi val obilježen je razvojem prirodnog plina, koji je dodatno učvrstio poziciju Azerbajdžana na globalnoj energetskoj karti, dok treći i logičan sljedeći korak predstavlja tranzicija prema obnovljivim izvorima energije. S tog aspekta, polazište je da i svijet i Azerbajdžan trebaju kombinaciju svih dostupnih izvora energije kako bi se osigurala dugoročna energetska sigurnost i stabilnost opskrbe.
Upravo zato se nastavlja put koji je započet kroz naftu i plin, ali on se danas nadograđuje ulaganjima u obnovljive izvore i nove energetske projekte. Poseban naglasak stavlja se na razvoj tzv. zelenih energetskih koridora, koji bi trebali povezati proizvodnju i prijenos čiste energije na širem regionalnom i međunarodnom planu. Uz jasnu svijest o odgovornostima u kontekstu klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja, takav pristup podrazumijeva da se različiti izvori energije ne promatraju kao međusobna suprotnost, nego kao komplementarni elementi. U tom smislu, oni mogu funkcionirati istodobno te se međusobno nadopunjavati i jačati u procesu globalne energetske tranzicije.
Kako biste opisali poziciju Azerbajdžana u kontekstu aktualnih geopolitičkih sukoba u regiji, posebno rata u Ukrajini i sankcija Rusiji, te u kojoj mjeri takve okolnosti utječu na vašu ulogu na energetskom tržištu kao alternativnog dobavljača plina?
Još jednom želim to naglasiti vrlo jasno i nedvosmisleno. Naime, ne pozicioniramo se u odnosu na bilo koji rat koji se odvija u našem okruženju niti svoju ulogu definiramo kroz prizmu postojećih sukoba. Naš pristup usmjeren je prije svega na unutarnji razvoj i jačanje vlastitih kapaciteta. U tom smislu natječemo se sami sa sobom, s ciljem da kontinuirano povećavamo vlastitu učinkovitost, proizvodnju i ukupnu vrijednost koju stvaramo za naše građane. Upravo tu vrijednost, zajedno sa stabilnošću i energetskom sigurnošću, nastojimo prenositi i u naše šire susjedstvo. Naš fokus je na stvaranju što veće dodane vrijednosti, kako za domaće potrebe tako i za naše partnere, pri čemu ne želimo da bilo koji rat ili geopolitički sukob utječe na naše odluke ili smjer djelovanja. U konačnici, naš je cilj graditi suradnju i sigurnost bez obzira na okolnosti, uz jasnu želju da se svi postojeći sukobi što prije okončaju.
Vidite li Azerbajdžan u budućnosti više kao energetski most koji povezuje različite regije i tržišta te olakšava protok energije prema Europi, ili kao izravnog konkurenta drugim regionalnim dobavljačima energije, s obzirom na sve veću potražnju i promjene na globalnom energetskom tržištu?
Ne mislim da se natječemo s bilo kim, niti našu ulogu promatramo kroz prizmu rivalstva s drugim akterima na globalnom energetskom tržištu. Naš pristup je drugačiji i više usmjeren na povezivanje nego na konkurenciju. Umjesto da Azerbajdžan promatramo isključivo kao energetski most, ja bih ga prije opisao kao energetsko i infrastrukturno čvorište u kojem se susreću, povezuju i integriraju različiti energetski pravci, ideje i tehnološki koncepti. To je prostor u kojem se različiti projekti ne isključuju međusobno, nego se nadopunjuju i stvaraju širu mrežu suradnje i stabilnosti.
U tom smislu, Azerbajdžan postaje platforma na kojoj se različiti infrastrukturni sustavi i energetski tokovi spajaju u jednu funkcionalnu cjelinu, što doprinosi većoj otpornosti i fleksibilnosti cijelog regionalnog energetskog sustava. Kao što sam već naglasio, iznimno smo zadovoljni činjenicom da vrijednost koju stvaramo u sklopu ovih projekata nije ograničena samo na Azerbajdžan i njegove građane, nego se ravnomjerno dijeli i s našim partnerima koji sudjeluju u njihovoj realizaciji u širem regionalnom kontekstu. Na taj način gradi se model suradnje u kojem svi sudionici imaju konkretne koristi, što dodatno jača dugoročnu održivost projekata i potiče stabilnost i povjerenje među partnerima.
Kako vidite i kako zamišljate budućnost globalne energetike, osobito u kontekstu današnjih velikih geopolitičkih izazova, uključujući nestabilnosti na Bliskom istoku te rat u Ukrajini i odnose između Rusije i Zapada, i na koji način takve okolnosti oblikuju dugoročne trendove u opskrbi energijom, sigurnosti i tranziciji prema održivijim izvorima energije?
Mislim da će se određene krize u globalnom energetskom sustavu i dalje pojavljivati i da će one, u različitim oblicima i intenzitetima, potrajati još neko vrijeme. Međutim, istodobno smatram da je tranzicija prema obnovljivim izvorima energije već došla do točke bez povratka, taj proces je započeo i više ga nije moguće zaustaviti ili preokrenuti. Naravno, i dalje postoje određeni tehnički, infrastrukturni i tržišni izazovi, ali oni se rješavaju iznimno brzo zahvaljujući napretku tehnologije i sve većim ulaganjima. U tom kontekstu često se spominje poznata izreka da kameno doba nije završilo zato što je ponestalo kamena, nego zato što su se pojavile nove ideje i nove tehnologije koje su promijenile način života. Na sličan način, ni doba nafte i plina neće završiti zato što ćemo ostati bez tih resursa, nego zato što se razvijaju nove energetske tehnologije i koncepti koji postupno mijenjaju strukturu globalne potrošnje energije. Zbog svega toga vjerujem da će razdoblje određenih energetskih i geopolitičkih kriza trajati još možda desetak godina, ali nakon toga očekujem da će obnovljivi izvori energije preuzeti dominantnu ulogu. Oni će, po mom mišljenju, donijeti veću stabilnost i predvidljivost energetskih tržišta te oblikovati sustav koji će biti otporniji i uravnoteženiji nego što ga danas možemo u potpunosti zamisliti.
Na kraju, moram vas pitati, koordinira li Azerbajdžan svoje energetske projekte i šire infrastrukturne inicijative sa SAD-om, odnosno u kojoj mjeri postoji suradnja ili usklađivanje s administracijom Donalda Trumpa, posebno u kontekstu regionalnih projekata i mirovnog procesa s Armenijom?
Naravno. Mislim da smo vrlo zadovoljni što vidimo da Trump podržava projekte, posebno taj projekt kroz Armeniju i mirovni proces s Armenijom. Također, zaista smo zahvalni na vrlo dobrim odnosima između našeg predsjednika i predsjednika SAD-a. Siguran sam da je to na neki način bilo komunicirano s našim velikim partnerom, SAD-om. Stoga ne sumnjam da je sve to učinjeno u komunikaciji i u dogovoru sa SAD-om.