Udruge koje se bave zaštitom prava izbjeglica upozorile su u ponedjeljak na konferenciji za novinare u Zagrebu na posljedice novog Pakta o migracijama i azilu Europske unije, ocijenivši da će se njime otežati pristup zaštiti te da će povećati pravnu nesigurnost migranata i izbjeglica.
Na otvaranju 13. Tjedana IZBJEGLICAma! pod sloganom "Nekad zaštita, danas deportacija" Koordinacija za integraciju, neformalna mreža udruga koje pružaju podršku izbjeglicama, upozorila je na probleme s kojima se suočavaju tražitelji azila, ali i strani radnici u Hrvatskoj.
Luka Kos iz Centra za mirovne studije rekao je da se ovogodišnji Tjedni IZBJEGLICAma! održavaju u "prijelomnom trenutku“ jer se obilježava 75. obljetnica donošenja Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, dok ovog petka počinje i primjena novog Pakta o migracijama i azilu Europske unije.
Kos smatra da je riječ o paktu koji "predviđa zatvaranje izbjeglica u detencijske centre, screening centre i druge objekte za zadržavanje osoba, te "deportacije i readmisije osoba i skraćene postupke traženja azila".
"Želimo upozoriti javnost da nam slijedi jedno izazovno razdoblje unutar kojeg moramo jače nego ikad zagovarati prava izbjeglica, ali i svih onih koji su drugačiji, rekao je Kos.
Sporne točke Pakta o migracijama i azilu
Na moguće posljedice novog europskog pakta upozorila je i Ana Martinić iz Hrvatskog pravnog centra, istaknuvši da dokument otvara niz važnih pravnih i praktičnih pitanja. "Jedna od novina koje uvodi pakt je pretpostavka da osobe koje se faktički već nalaze na teritoriju Europske unije pravno na njega nisu kročile, što znači da će se za jako velik broj ljudi provoditi tzv. granična procedura", kazala je.
Takvi će postupci, uz ograničenu slobodu kretanja, obuhvatiti i djecu, zbog čega je važno, smatra, osigurati besplatnu pravnu pomoć svim osobama koje prolaze kroz proceduru. Martinić je kritizirala i mehanizam solidarnosti, jednu od ključnih odredbi pakta koji stupa na snagu 12. lipnja, prema kojoj država koja odbije primiti migrante mora u zajednički fond uplatiti 20.000 eura za svakog neprihvaćenog tražitelja azila.
Kao treći problem izdvojila je trend eksternalizacije migracijske politike, odnosno prebacivanje odgovornosti za izbjeglice na treće zemlje s "kojima određene države članice EU sklapaju paktove kako bi te države sprječavale izbjeglice da napuste njihov teritorij i nastave put prema EU ili, u krajnjoj liniji, da prime natrag one izbjeglice koje su već izašle s njihovog teritorija".
"Upravljanje migracijama je apsolutno legitiman, ne samo interes nego i pravo svake države. I to uopće nije sporno, ali to pravo države ne smije poništiti pravo izbjeglica na djelotvoran, pošten, siguran postupak i ne bi smjelo poništiti sva ona načela koja taj postupak zapravo uopće čine funkcionalnim", poručila je.
Na probleme s reguliranjem statusa stranaca upozorila je Josipa Lulić iz Centra za kazalište potlačenih Pokaz. Smatra da tražitelji azila predugo čekaju rješavanje svog pravnog statusa u Hrvatskoj, a kao poseban problem istaknula je nedostatak informacija o radno-pravnom statusu stranih radnika.
Mulalić: "Kolonijalno stanje uma“ europskih politika
Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije ocijenila je da europske migracijske politike i dalje nose obilježja, kako je rekla, "kolonijalnog stanja uma". Kao primjer navela je, kako tvrdi, rasno profiliranje i pojačani nadzor osoba koje izgledaju drugačije od većinskog stanovništva u zračnim lukama, na kolodvorima i drugim javnim mjestima.
"To nisu izolirani incidenti, već manifestacije šireg sustava koji i dalje definira europski identitet kroz isključivo razumijevanje pripadnosti i toga tko se smatra dijelom Europe, a tko ne. Zapravo se time učvršćuje politički poredak u kojem bijela boja kože funkcionira kao neizgovoreni standard pripadanja, dok su svi oni koji od toga odstupaju izloženi pojačanoj kontroli, nesigurnom pravnom statusu i brojnim preprekama u ostvarivanju zaštite i ljudskih prava na kojima EU navodno počiva“, rekla je Mulalić.
Slučaj Nowak
U odgovoru na pitanje o slučaju iz Velike Britanije - u kojem je 18-godišnjeg Henryja Nowaka u prosincu 2025. nasmrt izbo Vickrum Digwa - koji je izazvao veliku pozornost nakon što je policija u prvim trenucima povjerovala napadačevim optužbama za rasizam te umirućem Nowaku stavila lisice, Mulalić je istaknula kako statistike pokazuju da su rasne manjine itekako i dalje puno pogođenije policijskim postupanjem od većine.
"A ja bih zapravo za taj slučaj naglasila kako je ključno pitanje postupanja policije prema svima, a onda posebice prema onima koji su rasno označeni kao drugačiji“, dodala je Mulalić.
Izbjeglica je osoba koja bježi od rata ili neke druge opasnosti. Izbjeglica je sve dok ne dođe do sigurne lokacije. Tu još ima status izbjeglice. Nastavi li se dalje kretati, više ne bježi, i više nije u statusu izbjeglice. Ne može biti jednostavnije. Ne može netko tko je jednom bio u pogibeljnoj situaciji i dobio status izbjeglice sljedećih 50 godina putovati svijetom kako mu padne na pamet i cijelo vrijeme imati status izbjeglice. Dakle, u Europi u ovom času mogu postojati samo izbjeglice iz Ukrajine u kojoj je rat, i to samo u graničnim državama. U Hrvatskoj ne može postojati niti jedan/jedna izbjeglica. Znam da je to teško za shvatiti glasačima Možemo i Tomaševića, ali to je tako.