Na policama trgovaca ovih dana dominiraju francuski i "mladi" egipatski krumpir, a gdje piše da je hrvatski, ima posla i za inspekciju, smatra međimurski uzgajivač krumpira i dopredsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira Damir Mesarić. Tvrdi kako su zadnji kilogrami domaćeg, međimurskog krumpira, prodani prije više tjedana. Katastrofalnu lanjsku godinu u kojoj su prinosi bili iznimno niski, svega 10-ak tona po hektaru, Beličani – a i u ostatku Hrvatske – žele što prije zaboraviti, a do prvog ovogodišnjeg, istarskog, proteći će još nekoliko tjedana. Potom stiže dalmatinski, pa tek krajem lipnja međimurski, priča Mesarić, ističući kako će ranije u ponudi biti nešto mladog kojega svatko može prepoznati po laganom skidanju kožice, dok se sa sadašnjim 'mladim' iz Egipta iz godine u godinu varaju potrošači.
– Naš mladi krumpir može odstajati najviše 4-5 dana, a tada će propasti jer ima nestabilnu kožicu. Egipatski pak nije ništa drugo nego krumpir kao i svaki drugi, ali će trgovci na njega napisati da je mladi i staviti mu višu cijenu kako bi dodatno zaradili. U biti – to je prijevara kupaca – kaže naš sugovornik, objašnjavajući kako krumpir koji je zreo može stajati šest i više mjeseci, ali se na našem tržištu unatoč prijavama proizvođača "ništa ne događa jer inspekcije ne rade svoj posao". Slično je sada i s uvoznim europskim krumpirom poput francuskog. – Zna se da više nema domaćeg, ali se taj uvozni u nas pakira i na deklaraciju piše da je hrvatski – optužuje Mesarić.
Činjenica je, naime, da su lani države poput Nizozemske, Francuske, Njemačke, Poljske i Belgije, za razliku od Hrvatske, imale hiperprodukciju krumpira, površine su u prosjeku bile veće 5%, a urod 8% veći što se mjeri u milijunima tona i enormnim viškovima, kojih se, kako bi se zadržala stabilnost domaćeg tržišta, morao izvesti. Krumpir koji se na nas u prosjeku uvozi za 40-ak centi po kili sada se tako kupovao i za svega 10-ak centi – i to s prijevozom, bez obzira na aktualna događanja s naftom, optužuju proizvođači. – Lijepo, ako je krumpir francuski, zbog posebnog pjeskovitog tla taj je krumpir kvalitetan i jako pogodan za pranje pa izgleda kao nacrtan. No ako je francuski, njemački ili ne znam koji, neka tako i piše na deklaraciji da potrošači znaju što kupuju. Inače smo u problemu – naglašava Mesarić.
A dokle ti problemi sežu, možda najbolje govore i statistike. Samo u zadnjih pet godina površine pod krumpirom su s 9325 ha pale na oko 7000, a proizvodnja sa 174 tisuće tona na oko 110 tisuća u lanjskoj godini, što je pak 24 tisuće tona ili 18% manje nego u 2024. Svojedobno smo ga, primjerice, 2002. proizvodili i 736.000 tona na oko 20 tisuća hektara da bismo danas spali na uvoz iz Egipta, s Cipra, iz Francuske...
Ova proizvodna godina, doznajemo od Mesarića, počela je s teškom sušom, bilo je i dosta hladno i nešto mraza, no bude li kiše dva-tri puta mjesečno očekuje se neki prosječni prinos od oko 30 t/ha. Srećom pa bi prvih 400-tinjak hektara beličkog polja u roku dvije godine trebalo biti pod navodnjavanjem, projekt se zahuktava, no pitanje je koliko će još proizvođača do tada pobjeći od te kulture jer su ulaganja velika – i 8000 eura po hektaru, a ako prinosi, kao i lani, podbace i više od 70%, ubije ih suša, tuča ili neka druga nepogoda, trgovci sa svojim dampinškim cijenama, teško da će se itko više baviti poljoprivredom. – Mi ne radimo zemlju iz ljubavi nego da bismo zaradili i prehranili familiju. Sada smo po cijele dane na polju. To je kruh sa sedam kora – poručuje Mesarić. Da Hrvatska bilježi negativne trendove u proizvodnji krumpira, a i luka kojega ovih dana kupujemo čak i iz Senegala, slaže se i dekan zagrebačkog Agronomskog fakulteta Aleksandar Mešić.
– Riječ je o proizvodnjama koje su suočene s brojnim izazovima: nepovoljnim vremenskim prilikama, osobito sušnim razdobljima, ali i ograničenjima vezanim uz sredstva za zaštitu bilja, uključujući sredstva za sprječavanje klijanja tijekom skladištenja – objašnjava Mešić te dodaje kako obje kulture karakteriziraju relativno niske maloprodajne cijene uz istodobno vrlo visoka ulaganja potrebna za navodnjavanje, skladištenje i organizaciju proizvodnje. Dodatni problem predstavlja nedostatak radne snage, posebno sezonskih radnika, budući da se radi o poslovima kratkog trajanja i visokog intenziteta rada.
– Na sve navedene izazove moguće je odgovoriti jedino povećanjem konkurentnosti proizvodnje kroz znatno viši stupanj automatizacije i primjene suvremenih tehnologija. Ključni preduvjet za to jest stručno znanje i obrazovanje proizvođača, a upravo prema razini poljoprivrednog obrazovanja Hrvatska se nalazi pri začelju EU – kaže taj stručnjak. Isto tako, rekli bismo, i s proizvodnjom. U EU su najveći proizvođači krumpira Njemačka, Francuska, Nizozemska i Poljska, dok je Hrvatska je s udjelom od svega 0,3% u ukupnoj EU proizvodnji na razini statističke pogreške. Iz Arivera Fruita, koji je jedan od naših najvećih uvoznika i otkupljivača poljoprivrednih proizvoda, tvrde, međutim, kako se u nas iz godine u godinu povećava proizvodnja krumpira, a "posljednjih je godina i domaća sezona znatno produžena.
– Danas je domaći krumpir dostupan sve do sredine svibnja, nakon čega vrlo brzo kreće nova sezona – prvo istarski krumpir, kao i krumpir s područja Dalmacije i Hercegovine, dok sredinom srpnja ponovno dolazi krumpir iz Međimurja i Varaždina – kaže članica Uprave Ivona Tupek, ističući kako kontinuirano bilježe rast otkupa domaćeg krumpira. S njime u potpunosti pokrivamo segment većih pakiranja od 5 i 10 kilograma, pri čemu se takav krumpir prije pakiranja četka. Količine namjenske sorte za premium mala pakiranja iz domaćeg otkupa su dostatne do kraja veljače, nakon čega se dio potreba nadopunjava uvozom, uglavnom do svibnja, napominju iz Arivere.
– Trend povećanog prisustva francuskog krumpira na hrvatskom tržištu europski je tržišni trend koji je posljednjih godina sve izraženiji, osobito u razdoblju kasnijeg dijela sezone domaćeg krumpira. Slična situacija prisutna je i u većini zemalja regije. Dakle, glavni razlog povećanog uvoza francuskog krumpira nije nedostatak domaće proizvodnje, već prvenstveno ograničeni skladišni kapaciteti i visoki troškovi dugotrajnog čuvanja krumpira. Francuska je godinama razvijala tehnologije skladištenja i dorade te ima snažnu institucionalnu podršku i poticaje u proizvodnji, zbog čega njihov krumpir i krajem sezone zadržava vrlo ujednačenu kvalitetu i vizualni izgled. S druge strane, hrvatski krumpir i dalje je izuzetno kvalitetan, posebno kada je riječ o okusu i svježini, no vizualno često nije usporediv s francuskim proizvodom – tvrdi Tupek.
Uz to, dodaje, potrošači danas sve više traže praktična premium pakiranja razvrstana prema namjeni, za kuhanje, pečenje, salatu ili prženje. Francuski krumpir uvozimo kao sirovinu u rinfuzi, nakon čega se u Hrvatskoj dodatno sortira i pakira prema sortama i namjeni. – Takav proizvod prisutan je i kod konkurencije na policama trgovina – ističe Tupek te dodaje da je pozitivno što domaći proizvođači posljednjih godina sade sve više krumpira te ulažu u nova skladišta i tehnologije kako bi dugoročno povećali samodostatnost i konkurentnost u odnosu na velike europske proizvođače.
Iz resornog Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kažu kako se, prema podacima DZS-a, proizvodnja krumpira u 2025. odvijala na 6667 ha, uz prosječan prinos od 16,8 t/ha i ukupnu proizvodnju od 111.691 t. U odnosu na desetogodišnji prosjek, u razdoblju od 2015. do 2024. godine, lani je zabilježen pad proizvodnje za 27,58%. Također, u razdoblju od 2015. do 2025. godine bilježi se uglavnom i trend pada površina pod krumpirom, kao i požnjevenih površina krumpira, koje su u 2025. godini manje za 24,72%, u odnosu na prosjek desetogodišnjeg razdoblja od 2015. do 2024.
– Prema privremenim podacima DZS-a, u 2025. je ukupno uvezeno 86.340 t krumpira u vrijednosti od 33,9 milijuna eura, a izvezeno je 16.588 t u vrijednosti od 5 milijuna eura, pri čemu je ostvaren deficit u vrijednosti od 28,9 milijuna eura. Od ukupnih uvezenih količina krumpira, oko 14% odnosilo se na sjemenski krumpir – dodaju iz ministarstva.
U odnosu na 2024. godinu, kada je uvezeno 70.450 t krumpira u vrijednosti od 33,2 milijuna eura, uvoz se u 2025. godini količinski povećao za 22,56 %, uz vrijednosni rast od 2,3 %. Najviše mladog krumpira uvezeno je iz Egipta, a starog krumpira iz Njemačke i Francuske. Najviše sjemenskog krumpira uvezeno je iz Nizozemske i Njemačke. S druge strane, i izvoz je u 2025. godini, u odnosu na 2024., količinski porastao – za 15,7 %. Krumpir se uglavnom najviše izvozio u Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Sloveniju – tvrde resorni. Posljedično navedenom trendu smanjenja proizvodnje i površina pod krumpirom, prema izračunu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, samodostatnost u proizvodnji krumpira u 2024. godini iznosila je 52%, što je u odnosu na godinu ranije porast za 11%.
– Važno je imati na umu da je Republika Hrvatska, postavši punopravnom članicom Europske unije, u trgovinskom smislu postala i dio zajedničkoga slobodnog tržišta te je tako preuzela i obveze poštivanja propisa koji uređuju ovo područje te načina ponašanja koji iz njih proizlaze. Postupci kojima se zabranjuje stavljanje na tržište ili trgovina proizvodima porijeklom iz drugih država članica ili trećih zemalja nisu prihvatljivi niti dopušteni sve dok takvi proizvodi udovoljavaju propisanim zahtjevima za kvalitete i označavanja, a i sa stajališta gospodarstva slobodne tržišne ekonomije nije prihvatljivo uplitanje državnih tijela u tržišne odnose te bilo kakav utjecaj na procese ponude i potražnje na tržištu – kažu iz ministarstva.
Najveće površine pod krumpirom u razdoblju od 2020. do 2025. godine nalaze se u sjevernoj Hrvatskoj i one predstavljaju nešto više od 50% ukupnih površina pod krumpirom u RH. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju iz Jedinstvenog zahtjeva za potporu za 2025. godinu, uzgojem krumpira u nas se bavilo se 8667 poljoprivrednih gospodarstava (PG) na površini od 5172,84 ha, što je pokazatelj izrazite usitnjenosti proizvodnje. Prema površinama, najznačajnija je proizvodnja krumpira u Međimurskoj (1941,90 ha), Varaždinskoj (669,51 ha) te Osječko-baranjskoj županiji (407,75 ha). Prema zastupljenosti PG-a, najznačajnija je Ličko-senjska (1282 PG-a), Varaždinska (996 PG), Karlovačka (961 PG) te Međimurska županija (835 PG).
– Proizvodnja krumpira izuzetno je dinamična i vrlo osjetljiva na oscilacije među kojima su okolišni (atmosferski) utjecaji, ali i stanje na tržištu (ponuda i potražnja) te cijene repromaterijala jer se radi o jednogodišnjim kulturama, koje se u Hrvatskoj, zbog prevladavajuće proizvodnje na otvorenom, proizvode u ograničenomu razdoblju godine – objašnjavaju iz ministarstva te dodaju kako je niska svijest o potrebi udruživanja proizvođača radi povećanja tržišne orijentiranosti, unaprjeđenja i povećanja proizvodnje, razvoja administrativnih, poduzetničkih i upravljačkih sposobnosti i vještina radi komercijalnih aktivnosti (prezentacije i prodaje proizvoda) i jače pregovaračke moći udruženih proizvođača.
Slaba je i razina zajedničkog nastupanja na tržištu i zajedničkog plasmana proizvoda (ugovaranje i planiranje proizvodnje), kao i razina uređenosti i organiziranosti tržišta u smislu povezanosti i suradnje svih dionika u lancu opskrbe hrvatskog tržišta – od proizvođača repromaterijala, proizvođača voća i povrća, otkupljivača, prerađivača te predstavnika trgovine – što značajno utječe na cijene proizvoda u otkupu, a zatim i u maloprodaji.
– Razlozi smanjenja proizvodnje krumpira djelomično su uzrokovani i klimatskim nepogodama posljednjih nekoliko godina, u kojima su poljoprivredni proizvođači, pa tako i proizvođači krumpira, pretrpjeli znatne štete uzrokovane sušom, mrazom, poplavama i olujnim nevremenima. Nepovoljni uvjeti posebno su bili izraženi tijekom 2025. u sjevernoj Hrvatskoj gdje su proizvođači bili pogođeni katastrofalnom sušom koja je utjecala na smanjenje ukupne proizvodnje krumpira za 16%, u odnosu na 2024. godinu – naglašavaju.
Tvrde kako u okviru svoje nadležnosti aktivno prate stanje na tržištu poljoprivrednih proizvoda pa tako i krumpira, što podrazumijeva i kontinuiranu i neposrednu komunikaciju, kako s predstavnicima udruženja proizvođača krumpira tako i samim proizvođačima. Okvir za unaprjeđenje stanja u poljoprivredi, pa tako i u proizvodnji i posljedičnom stvaranju pouzdanog lanca opskrbe tržišta radi uspješnog trženja proizvoda jest Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) RH za razdoblje 2023. – 2027.
– U proteklom razdoblju, osobito od perioda poremećaja na tržištu uzrokovanih pojavom koronavirusa i agresijom na Ukrajinu, ministarstvo je uložilo značajne napore i poduzelo niz konkretnih mjera s ciljem rješenja privremenih problema i osiguranja dugoročnije stabilnosti u sektoru proizvodnje krumpira. Osim raznih programa potpore u kojima su korisnici potpore bili proizvođači krumpira, svakako treba istaknuti omogućavanje povećanja intenziteta potpore za izgradnju suvremenih objekata za skladištenje te ugradnju sofisticirane opreme za hlađenje i provjetravanje skladišta za tri proizvođačke organizacije u sektoru krumpira koje djeluju na području Međimurske i Varaždinske županije, s ciljem stvaranja pretpostavki za konkurentniji nastup na tržištu u smislu adekvatnog skladištenja i čuvanja krumpira i plasmana istog na tržište u cjenovno povoljnim razdobljima – napominju te dodaju kako su za stabilizaciju ponude i zaštitu domaćega tržišnog položaja ključna su ulaganja u skladištenje. Potpora za investicije u skladišne kapacitete za primarne poljoprivredne proizvode moguća je u okviru intervencije 73.10. Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, a potpora za investicije u skladišne kapacitete za prerađevine primarnih poljoprivrednih proizvoda moguća je u okviru intervencije 73.11. Potpora za ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda. Za provedbu intervencije 73.10. predviđeno je ukupno 223.663.407,50 eura, a za provedbu intervencije 73.11. ukupno 155.771.825 eura.
– Nadalje, u cilju povećanja neovisnosti poljoprivrednih gospodarstava o energentima, moguće je ulagati u korištenje energije iz obnovljivih izvora na postojećim kapacitetima, a za što je predviđena potpora u okviru intervencije 73.03. Korištenje obnovljivih izvora energije, za koju je u Strateškom planu ZPP-a RH 2023. - 2027. planirano 30 milijuna eura. Intervencija 76.01.01. Osiguranje poljoprivredne proizvodnje omogućuje sufinanciranje premije osiguranja i za biljne kulture poput krumpira, uz potporu do 70% vrijednosti premije i godišnji raspon potpore do 75.000 eura po korisniku, čime se jača financijska otpornost na klimatske i druge proizvodne rizike – objašnjavaju iz ministarstva.
Poljoprivrednicima, koji na svojim oraničnim površinama uzgajaju krumpir, na raspolaganju su, dodaju, i intervencije izravnih plaćanja za koje se potpora dodjeljuje i za oranične površine kao što su 21.01. Osnovna potpora dohotku za održivost, 26.01. Dodatna preraspodijeljena potpora dohotku za održivost, 30.01. Dodatna potpora dohotku za mlade poljoprivrednike te eko sheme (dobrovoljne klimatsko okolišne intervencije u obliku jednogodišnjih obveza), 31.01. Intenzivirana raznolikost poljoprivrednih površina, 31.03. Intenzivirano održavanje ekološki značajnih površina, 31.04. Uporaba stajskog gnoja na oraničnim površinama, 31.06. Konzervacijska poljoprivreda te intervencija 32.09. Proizvodno vezano plaćanje za sjeme (sjemenski krumpir). Potporama u okviru intervencija izravnih plaćanja poljoprivrednicima se osigurava stabilnost dohotka, posebno u situacijama poremećaja na tržištu.
Isto tako, poljoprivrednici u okviru IAKS mjera ruralnog razvoja mogu ostvariti dodatnu potporu po površini na kojoj uzgajaju krumpir za intervencije/podintervencije: 70.02.03. Uspostava poljskih traka, 70.04. Ekološki uzgoj, a ako se proizvodnja nalazi na brdsko-planinskom području, području sa značajnim prirodnim ograničenjima ili području s posebnim ograničenjima na raspolaganju je potpora u okviru intervencije 71.01. Plaćanja za područja s prirodnim i ostalim ograničenjima.
– S obzirom na navedena obilježja hrvatske proizvodnje krumpira i probleme s kojima se proizvođači suočavaju, kao jedan od načina stvaranja održivog i tržišno konkurentnog sektora proizvodnje, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kontinuirano podsjeća i snažno podupire udruživanje proizvođača u tržišno orijentirane oblike gospodarskih subjekata poput zadruga, trgovačkih društava i proizvođačkih organizacija. Udruživanjem proizvođača povećava se ukupna investicijska snaga udruženja, ali i investicijska snaga svakoga pojedinog proizvođača, olakšava se provedba potrebnih ulaganja i programa standardiziranja proizvodnje i označavanja proizvoda te razne aktivnosti zajedničke promocije koje dovode do prepoznatljivosti proizvoda na tržištu. S druge strane, zajedničko planiranje ponude prema zahtjevima tržišta dovodi do koncentriranja ponude i stvaranja ugovornih odnosa u kojemu su proizvođači zaštićeni u smislu ugovorenih količina koje se isporučuju kupcu/kupcima, što osigurava stabilnost i kontinuitet proizvodnje. Pored stabilnih prihoda, navedeno omogućava i bolje planiranje razvoja i povećanja kapaciteta proizvodnje. Takvim udruženjima omogućeno je i da provedbom intervencija u okviru nacionalnoga strateškog plana koriste benefite u obliku potpora za sufinanciranje provedbe aktivnosti u okviru odobrenoga operativnog programa, aktivnosti koje mogu doprinijeti unaprjeđenju statusa udruženja i, naravno, svakoga pojedinog člana tog udruženja te mjera iz Programa ruralnog razvoja – zaključili su iz resornog ministarstva.
Kome skupo nek ne kupuje. Hrvat ne želi raditi. Kad ste zadnji puta motiku imali u rukama? Znate kako izgleda uopće? Eu poljoprivreda stoji na potporama države. Kod nas potpora se dijeli i za malčiranje livada, znači nema proizvodnje. Jer se kod nas... Ne isplati. Čudno kako se mađaru isplati.