Jedna od prvih grčkih naseobina na Jadranu bila je na otoku Korčuli, gdje je, prema nekim tumačenjima, pustolovni Odisej susreo čarobnicu Kirku. Baš kao što je fatalna Kirka opčinila Odiseja i njegovu posadu, tako je korčulanski restoran Zlinje na Selskoj, kao i njegov stariji brat, Blato u Masarykovoj, očarao Zagrepčane i naučio ih cijeniti domaću dalmatinsku spizu te otočka vina koja kod onih što ih ispijaju evociraju spomen na stare grčke pjesnike.
Jedino nema više litre i vode
Stoga ne čudi da su oba restorana desetljećima bila baza gdje su se okupljali boemi, umjetnici i ljubitelji dobre kapljice po pristupačnim cijenama. Blato u Masarykovoj popularizirao je veliki lirik Tin Ujević čiji portret još ondje visi iako je restoran, baš kao i onaj na Selskoj, nedavno doživio makeover.
U trešnjevačkom Blatu, odnosno Zlinju, koje je otvoreno 1956., također su stolovali zagrebački bonvivani skloni dobroj klopi i pijuckanju. Neokrunjeni "šef sale" tako je sve do svoje smrti bio neprežaljeni glumac Predrag Vušović, koji je u ondje imao svoj stalni dnevni boravak, a društvo mu je nerijetko pravio još jedan dubrovački Zagrepčanec, šansonijer Ibrica Jusić i njegov pas Bond.
– Oba mjesta u Zagrebu otvorila je zadruga korčulanskih proizvođača maslinova ulja, vina i pršuta Blato 1902., a ime su dobili po mjestu na Korčuli gdje je nastalo. Bistro u Masarykovoj zvao se Blato, a ovaj na Selskoj nazvan je Zlinje, prema najvećoj ulici u mjestu. Iako i njega često nazivaju Blato – upućuje nas novi voditelj Dario Obradović (slika gore).
Kroz minula desetljeća restoran Blato Zlinje na Selskoj upisao se na gastrokartu metropole kao jedno od rijetkih mjesta u gradu gdje se mogla pojesti dobra riba ili kupiti domaće maslinovo ulje i dalmatinski pršut koji se pred gostom ili kupcem rezao na šnite. Ljubitelji janjećih fileka dolazili su četvrtkom na možda najbolju ponudu tripica u gradu.
Adaptira se i dućan zadruge
Petkom je u Zlinju uvijek gužva jer svatko zna da se ovdje priprema najbolji jušni bakalar u ovom kutku svemira. Svakog Badnjaka, pa tako i ovog, red onih koji su došli po svoju porciju zna biti dug i do pola kilometra. Zbog toga je svim iskusnim poznavateljima zagrebačkih kavana i krčmi restoran Zlinje sinonim za hram bakalara, svježe ribe i kvalitetnog korčulanskog vina.
Mnogi su se stoga zabrinuli kada je u lipnju zatvorilo svoja vrata te su strahovali da će doživjeti sudbinu drugih kultnih restorana kojih više nema. Srećom, Zlinje je bilo zatvoreno samo privremeno, zbog preuređenja, pa je početkom prosinca dobilo svoje novo ruho za 21. stoljeće. Dizajn u stilu bajkovite konobe s čijih zidova vise drvene skulpture riba, a na stropovima su svjetiljke što podsjećaju na ribarske mreže, djelo je arhitektice Violete Beljić Kušić. I u novom interijeru o gostima se brine ekipa iz starog Zlinja, šefica kuhinje Tanja Tari te iskusni konobar Damir Majdak.
– Cilj nam je bio pomladiti Zlinje i predstaviti ga mlađoj publici. U suradnji s Tanjom jelovnik je kreirao mladi chef Marko Turković. Ponuda je ista, ali nešto modernija. Bazira se na friškoj ribi i tradicionalnim korčulanskim jelima poput gulaša od hobotnice i sipe, blatske popare, žrnovskih makarona i, naravno, pašticade te velikoj ponudi vina iz svih hrvatskih regija s posebnim naglaskom na korčulanska. Jedina je promjena što točimo na čaše i butelje, litru i vodu više nemamo u ponudi – navodi Obradović.
Novitet su i pjenušci i kokteli, a za desert preporučuje korčulanske specijalitete poput blatske torte, rožate ili kolača od rogača i čokolade. Najveći je hit i dalje, naravno, bakalar za kojim svakog petka vlada groznica, a porcija stoji 90 kuna. Tik uz restoran preuređuje se i Butik delicija, dućan s domaćim proizvodima poljoprivredne zadruge Blato gdje se mogu kupiti pršut, maslinovo ulje, kvasina i vino.
