Zagreb je pun misterija. Neki od njih, primjerice kako je uopće dobio ime, sežu daleko u povijest. Drugi su pak novijeg datuma, poput voznoga reda tramvaja i autobusa nakon potresa. Misterij suvremenog Zagreba su i novi, mladi kvartovi. Pojavili su se odjednom i preko noći promijenili kartu grada. U mnogim dijelovima metropole, na prostorima napuštenih tvorničkih pogona, vojarni ili negdašnjih radničkih baraka, u posljednjih 20- ak godina izrasli su kompleksi modernih novogradnji pa se lokalno stanovništvo udvostručilo. Vrbani III, dijelovi Prečkog, novogradnje oko Jaruna, Središća, Radničke, Heinzelove i drugdje arhitekturom i cijenama stanovanja uvelike se razlikuju od kvarta u kojem su nastali pa nekako strše onako bez naziva, pomalo sterilni i još ne sasvim uklopljeni u okruženje.
Vivas ili Bonaca?
Naselja koja je podizao Grad, poput Sopnice ili Novog Jelkovca, dobila su svoja imena. Ostali su bezimeni pa se na prvi pogled doimaju poput stranog tijela u tkivu prvobitnog kvarta. Jedno od takvih naselja nastalo je prije desetak godina na mjestu napuštene vojarne u blizini raskrižja Selska – Zagorska. Kako ni mi ne znamo kako se zove, prošetali smo se njegovim ulicama, čija imena zadaju muke čak i iskusnim taksistima, te upitali stanovnike kako nazivaju svoje susjedstvo.
– Uglavnom ga zovemo Selska jer je u blizini te prometnice – odgovara Irma Perković, koju smo susreli u šetnji sa sinom Leonom i psićem Štuckom. Zadovoljna je infrastrukturom susjedstva koje je, kaže, prilagođeno djeci s posebnim potrebama poput njezina Leona. Hvali niske nogostupe u kvartu i motorizirane rampe za osobe s invaliditetom na prilazima u zgradu, no voljela bi da se u dječjem parku na Trgu Kate Šoljić, središnjem okupljalištu stanovnika kvarta, postavi i jedna prilagođena ljuljačka.
– Ima je u Parku Stara Trešnjevka, no Leonu bi ljuljanje pred kućom izmamilo osmijeh na lice – priželjkuje Irma. Kako se zove kvart, ne zna ni Emanuela, koju smo zatekli pred ljekarnom. – Zovem ga svakako. Šoljičin kvart, Vivas, Selska ili “onaj novi dio Trešnjevke”. Ne živim više ovdje, odselila sam se jer mi je počelo smetati previše ljudi na premalo mjesta uz premalo zelenila – govori. I mnogi drugi kažu da naselje zovu Vivas, prema istoimenom kafiću na samom ulazu u kvart.
– No, to nije fer! “Vivas” se zadnji otvorio. Bolje da se zove “Bonaca”, ona je ovdje bila prva – ljute se dva umirovljenika koji su, šećući se, načuli o čemu razglabamo. Prvi stanari, otkrivaju nam, ovdje su se uselili oko 2008. Tada je bilo svega nekoliko zgrada, kafić “Bonaca” i frizerski salon “Selfie” pa se uputismo onamo. S praga kozmetičkog salona u sklopu frizeraja srdačno nas dočekuje Nataša Mrvelj. – Kako zovem ovaj kvart? Za mene je Centar, a slažu se i moji klijenti. Blizu je trga, a ima sve što obitelj s djecom poželjeti može – svoj prijedlog za ime daje kozmetičarka. Njezina susjeda Paula Jakovljević, konobarica u kafiću “Kava i to”, kvart u kojem radi već dvije godine zove Park Kate Šoljić, prema trgu na kojem se kafić nalazi.
– Volim raditi ovdje. Gosti su prijazni, uglavnom ih čine roditelji s manjom djecom, no voljela bih da je park malo više zaštićen od prometa na Selskoj. Bila je peticija da se stavi ograda ili zasadi grmlje, no ništa se nije dogodilo – govori 26-godišnjakinja. Desetak godina ondje živi ekonomist Dario Polovina. I on je zadovoljan kvartom i susjedima, no također nije siguran kako je ime naselju. – Zovem ga Novi kvart ili kvart kraj Pastora – ističe Polovina. Njegov susjed Marko, pak, naziva ga Vojarna.
– Ovdje je nekoć bila vojarna JNA u kojoj je bila smještena logistika. Živim u kvartu od početka, a koliko znam, prve radove ovdje izvodio je GIP Pionir, ista tvrtka koja sada gradi žičaru – kaže Marko, koji smatra da kvartu nedostaje jedino bankomat, ili nekoliko njih.
– Živi nas ovdje oko 3000, stalno niču nove zgrade, a prvi je bankomat tek na Remizi – objašnjava. Odavno je prošlo podne i vrijeme je promjenjivo pa su ulice novog naselja puste, stoga se čini da rebus imena nećemo lako riješiti. – Ovdje sam već četiri godine i kvart zovem Hruševečka, po ulici na koju gledam – iznosi još jedan prijedlog Marijana Božić Nikočević. No, dodaje, kvartu su više nego ime potrebni škola i vrtić jer neki razredi u OŠ Augusta Šenoe, objašnjava, nastavu slušaju u blagovaonici.
Sve je to – Pongračevo
Misterij imena, pak, odgonetnuo nam je Vanja Radovanović, član uredništva projekta Mapiranje Trešnjevke pri tamošnjem Centru za kulturu i autor popularnog bloga “Nepoznati Zagreb”, koji smatra da kvartu nije potreban novi naziv, nego da će se s vremenom integrirati u onaj gdje je nastao. – Ovo područje administrativno i geografski spada u Pongračevo, staro trešnjevačko naselje omeđeno Klanječkom, trasom nekadašnje pruge Samoborčeka, Selskom te Ozaljskom na jugu – informira nas Radovanović pa dodaje da je konfuzija oko imena nastala zbog dualnosti između starog kvarta i novogradnji.
– Kvart je nov pa se njegovo povijesno ime ne spominje. A ako gledamo kvart kao cjelinu, nema potrebe da se novonastali dio izdvaja. Kad-tad nove će se zgrade saživjeti s ostatkom naselja. Poanta je u tome da kvart i njegovi novi stanovnici ulove lokalnu vibraciju, novo naselje ne bi trebalo biti kolonija u starom – objašnjava te dodaje da je stvar zakomplicirala i gradska uprava koja je sve novogradnje adresirala na Selskoj.
– Slično se dogodilo i Vrbanima III gdje je na području tri ulice nastalo desetak novih, što je primjer lošeg upravljanja. Ovdje ulice imaju svoja imena, no volio bih da nema podjele na “mi i oni” te da novo naselje zovemo njegovim imenom, Pongračevo – zaključuje Radovanović.
Pongračevo: Zna li tko zašto je maknuta ploča s natpisom Pupinovo naselje? Taj dio sada nazivaju Voltino, iako mi stanovnici Voltinog znamo taj dio kao Pupinovo?