Prije dvije je godine počela učiti svirati violinu, a deset dana nakon toga već je pred publikom u Mimari izvela solo skladbu na koncertu u pratnji profesora i renomiranog hrvatskog orguljaša Marija Penzara. A da stvar bude još impresivnija, Đurđica Šakić prije nikada nije držala instrument u rukama niti se susrela s notama, a najnevjerojatnije je to što talentirana 43-godišnjakinja i ne čuje. Od rođenja je, naime, gluha, što joj je cijeli život bilo izazov, a nije se ni nadala, kako kaže, da će mnogima postati inspiracija.
Vježbaju u župi u Voltinu
Njezina priča počinje kada je prije nekoliko godina upoznala Renatu Novoselec, violinisticu koja je pokrenula revolucionarni program u glazbi i kulturi učeći djecu s teškoćama u razvoju, među kojima su i nečujuća, svirati violinu. Oni, naime, kroz tijelo osjećaju vibracije, ponajviše gudačkih instrumenata, bubnjeva, gitare…
– Lakše mi je svirati kada skinem slušni aparat s kojim na jedno uho čujem dvadesetak posto. Tako se mogu fokusirati na ritam i zvukove koji struje kroz mene. Za prvi sam nastup, naravno, bila nervozna i uzbuđena, ali sam i samoj sebi u tom trenutku dokazala da gluhe osobe zaista mogu sve – znakovnim jezikom nam objašnjava Đurđica Šakić, dodajući kako su joj tada u Mimari zapljeskali i dirigenti, što je u svijetu glazbe iznimno velika čast.
VIDEO Pogledajte kako Đurđica Šakić svira
Najveća potpora su joj kćer Gabriela, sin Melkior i suprug Sandro, a i prijatelji. Svira im svakodnevno, posebice nakon što dođe s posla iz Centra za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, gdje predaje modni dizajn, a susjedi su prvo mislili, govori kroz smijeh, kako je za zvuk violine koji dopire iz njihove kuće zaslužna kći. Pa su se iznenadili kad su saznali da je glazbeni genij zapravo Đurđica. Zanimalo nas je i ima li pjesmu koja joj je posebno draga, odnosno koja joj se više sviđa prema onome što osjeća dok je svira na violini.
– Kako ne, ima ih mnogo. Najdraže su mi “Con te partiro”, “O sole mio”, “Earth Song”, “Every Breath You Take”… – nabraja pa dodaje kako joj je violina utjeha, snaga i jakost. Baš kao i djeci s kojom, uz svoju profesoricu Renatu, vježba svakodnevno u prostoru Župe svetog Leopolda Mandića u Voltinu naselju, gdje odlaze otkako im je potres oštetio onaj u centru “Slava Raškaj” u Ilici. Prvo su se snalazili kako su znali. Preko ljeta su bili u učionicama ogranka centra u Nazorovoj, sve dok velečasni Željko Lovrić nije otvorio Renati, Đurđici i djeci svoj dom, ali i srce. Od tada su, kažu, jedna mala i složna obitelj.
– Leopolda Mandića nazivaju prijateljem ljudi, morao sam im pomoći, a nisam bio ni svjestan koliko to njima znači. Posebno smo se vezali jedni uz druge. Djeca su me nedavno i iznenadila odsvirajući mi skladbu za rođendan – kroz smijeh govori župnik Lovrić. A ljubav je, dodaje Renata Novoselec, uzajamna.
Podržite ih donacijama
– Djeca su u crkvi našla svoj mir i procvjetala. Imaju općenito mnogo prepreka u životu, no neprocjenjivo je kada spoznaju da ne postoji nešto što ne mogu učiniti. Želimo da osjećaju ljubav, potporu i sigurnost. Glazba je zaista univerzalni jezik svijeta kroz koji se svi povezujemo – kaže profesorica. Uskoro, međutim, ona neće biti jedina koja prenosi svoje znanje na djecu, nego će to činiti i Đurđica. Pritom je ovoj maloj glazbenoj obitelji potreban i vjetar u leđa. Budući da imaju sve više zainteresiranih koji se žele uključiti u svijet glazbe, nedostaje im violina. Pa poručuju da svatko tko želi pomoći može donirati na račun njihove umjetničke udruge Europski art centar Jastrebarsko, na broj HR68248400811056545.
