U vremenu kada se sve kupuje klikom, a trendovi traju kraće od jednog skrola, u Zagrebu uspješno djeluje radionica u kojoj se stvara sporije, strastvenije i s dušom. Etno Maru, obiteljski obrt koji je 1999. godine pokrenula Vesna Milković, danas vodi s kćeri Marijom. Ne nude samo odjeću nego i priču o glagoljici, pleteru, hrvatskim vladarima i ženama koje su u seoskim kućama stoljećima vezle, tkale i stvarale bogatu domaću baštinu.
U njihovu atelieru, otvorenom prije dvije godine na Malešnici, koji od milja nazivaju i etnoriznicom, dan počinje rano, uz miris kave, šuštanje tkanina i tiho zujanje strojeva. Na policama stoje čipke, stare knjige motiva, digitalni arhiv ornamenata i skice. Druga baza je u srcu grada, u trgovini u Ilici 49, kamo dolaze vjerni kupci među kojima su i akademici, glazbenici, književnici, diplomati i zaljubljenici u tradiciju. Njezin se trag osjeća i izvan Hrvatske, pa i dijaspora nerijetko naručuje komade koji uz sebe nose i dašak domovine.– Najviše pak kupuju Sinjani. Oni vole svoje, cijene baštinu, Alka im je jako važna, a čini mi se kako i ona doprinosi tomu – govori Vesna Milković.
Prvu je bluzu osnivačica obrta, prisjeća se, sašila u šestom razredu. – Mama je šivala, teta plela, baka vezla pa sam oduvijek znala kamo pripadam – objašnjava. Po završetku studija prava i karijere u struci, okrenula se onome što voli i pokrenula vlastitu proizvodnju, a kći Marija također je odrasla uz konce i čipku. – Svoju prvu šivaću mašinu dobila sam tri dana nakon vađenja krajnika – kaže. Kao tinejdžerica prošla je faze od punkerskih do darkerskih stilova, ali se, dodaje, zlatovezu i pleterima vratila kad je shvatila koliko je to živo polje dizajna. Studirala je dizajn i kostimografiju, u radionicu donijela svježinu i tehnologiju, no tradicija je ostala srž Etno Mare, nazvane po Vesninoj mami.
Njihovi komadi nisu replike narodnoga ruha, nego suvremena odjeća sa zrncem povijesti, poput košulja s glagoljicom, kaputa s pleterom i marama s motivima starohrvatskih ornamenata. Nude i krsne haljine i košuljice, pokrivala za glavu, torbe, narukvice, pa čak i balerinke, a također izrađuju vjenčanice, spajajući tradiciju i suvremeni dizajn u profinjene, osobne priče. U novije vrijeme rade i hudice inspirirane hrvatskom simbolikom kako bi privukle mlađe generacije, pokazujući da baština može biti jednako moderna kao i globalni streetwear. No najprepoznatljiviji i najtraženiji proizvod iz opusa Etno Mare su muške košulje s glagoljicom, koje opisuju kao jednostavne, upečatljive i ponosno hrvatske. Linearna geometrija slova posebno dobro sjeda uz manšete i uz rubove ovratnika.
– Radimo povijesnu eleganciju nosivu danas, a ukorijenjenu u jučer – ističe Marija. Svi su komadi od prirodnih materijala, poput pamuka i vune, uz krojeve koji se prilagođavaju osobi pa su, primjerice, manji ornamenti namijenjeni sitnijim figurama, a naglašeniji su za visoke stasove. Ideja je da motiv obogati, a ne da dominira, stoga je svaki detalj promišljen tako da komad ostane svevremenski i profinjen. Razlog dugovječnosti vide pak u raznovrsnosti, stalnom usavršavanju, unapređivanju i inovacijama. Vez se najprije programira, potom precizno izvodi pa kroji, a svaki proizvod prolazi kroz više ruku i faza.
– Osoba u pravilu kupuje jedan komad, ne deset. Taj jedan mora biti savršen – kaže Vesna. Muškarci, dodaje, sve češće biraju glagoljicu i pleter, a žene traže kapute s diskretnim bordurama. A na nekim njihovim kreacijama izvezeni su i stihovi velikih hrvatskih pjesnika poput Ivana Gundulića, Antuna Branka Šimića ili Augusta Šenoe. Važni projekti prolaze stručnu superviziju pa tako surađuju s brojnim povjesničarima i kroatistima, a posebno su ponosne na reviju "12 pletera, 12 hrvatskih vladara", održanu u dvoranama Hrvatskog instituta za povijest. Ona je bila, kažu, vrhunac njihova istraživačkog rada i potvrda da se baština može nositi suvremeno. Publika je to prepoznala pa su i mnogi znanstvenici i umjetnici rado stali na pistu i ponijeli njihove modele kao simbol kulturnog ponosa.
Kreacije iz radionice Etno Mara nosila je i nekadašnja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, i to na susretu s kraljicom Elizabetom II. – Bila nam je to velika reklama, na čemu smo zahvalne, nije mala stvar odijevati predsjednicu. Ali najbolja nam je promocija svaka osoba koja nosi naše modele – govore. Pamte i brojne anegdote pa su u SAD-u, primjerice, potpisivale torbe iznutra kao autorice, ali i prodale kaput i haljinu sa sebe, a u elitnim robnim kućama ljudi su ih zaustavljali pitajući gdje je "taj brend".
No na tržištu nije lako. – Teško je naći radnu snagu. Nekad se zanat učio u školi, a danas je djevojka završi i ne želi ostati u zanimanju – kažu. Obrt sada ima troje zaposlenih pa, uz produkciju, rade i mentorski s mladima te surađuju s fakultetima. Logistika je svakodnevni izazov, baš kao i održavanje široke lepeze proizvoda, od ženske i muške kolekcije do nakita, marama i balerinki. – Kad se umorite ili računate kako isplatiti plaće, stigne poruka iz Zadra ili Austrije: "Predivno je to što radite." I to vas digne – ističe Vesna. I da, i dalje se šale oko ideja. – Rekla sam mami: "Samo nemoj cipele." I evo, došle su i balerinke – smije se Marija. Pred njima su pak nova kolekcija, modna revija i posjet hrvatskoj zajednici u Argentini jer je baš Južna Amerika, zaključuju, posljednji kontinent koji žele osvojiti.
Otvori KEKS Pay
