Dva puta tjedno kamion Čistoće prolazi Ravnicama te skuplja mješoviti otpad iz kanti obiteljskih domaćinstava. No ona ispred kuće bivšeg Mostova ministra zaštite okoliša i energetike Slavena Dobrovića uvijek je gotovo potpuno prazna iako ih u kućanstvu živi čak devetero.
A naljepnice i čepovi?
– Supruga, ja i naših sedmero djece. A trebali bi nam mjeseci da tu najmanju kantu koja nam se nudi, od 80 litara, napunimo do vrha – kaže Dobrović i dodaje kako posebne tajne nema, ključ je u – odvajanju otpada.
Dobrović je poznat kao stručnjak za recikliranje te nam je pokazao kako odvajanje otpada koje je postalo obveza za Zagrepčane funkcionira u njegovu kućanstvu, gdje se tjedno napravi svega nekoliko kilograma smeća.
– Držimo u kuhinji četiri kante, za plastiku, papir, mješoviti te biootpad, a tu je i posebna platnena vrećica za staklo. U garaži pak imamo dvije kutije u kojima stoje baterije, stare žarulje i ostali opasni otpad koji onda nosimo u reciklažno dvorište, isto kao i tekstil – nabraja Dobrović, a da bi odgovorio na pitanje što onda uopće baca u kantu za mješoviti otpad, uzima malo vremena da razmisli. To su, objašnjava, primarno iskorištene higijenske potrepštine, a dodaje i kako bi se kanta brže punila kada bi imao malu bebu, zbog pelena. No njegovih sedmero djece u dobi je od 8 do 22 godine, a svi drže do recikliranja baš poput roditelja. Slaven Dobrović za sebe kaže kako otpad odvaja oduvijek, a disciplina je stvar navike i organizacije. Objašnjava kako njegova obitelj ne proizvodi manje otpada od drugih, nego ga jednostavno odlično sortira. Pritom postoji cijeli niz trikova koji mogu pomoći. Papir i kartonsku ambalažu, primjerice, treba dobro spljoštiti, a jedino se masni ili mokar papir baca u mješoviti otpad. Što se tiče plastike, treba se truditi što je manje koristiti.
– Umjesto plastičnih vrećica obavezne su platnene. Plastične boce gotovo ne kupujemo jer pijemo domaći sok koji čuvamo u staklenim bocama – ističe Dobrović te dodaje kako se u plastiku uglavnom bacaju čašice od jogurta, čepovi... On pritom od plastične ambalaže ne odvaja aluminijske čepove jer kaže da taj otpad ionako treba ići na sortirnu liniju. Nije nužno, dodaje, ni skidati naljepnice sa staklenki jer one ne smetaju u procesu prerade stakla. No ako ih netko želi skinuti kako bi staklenke ponovno koristio, što se preporučuje, dovoljno je naljepnicu namočiti mokrom krpom. Ipak, Dobrović smatra da je ljudima najveći izazov biootpad.
Odlično za zalijevanje cvijeća
– Oni koji žive u stanu misle da će im neugodni mirisi biti problem, no to ne mora biti tako. Mi smo se lani preselili u kuću, a do tada smo živjeli u stanu i bez problema smo odvajali biootpad. Imali smo posebnu, hermetički zatvorenu kantu koja ne ispušta mirise, a ima dvije razine kako bi se iz otpada cijedila tekućina. Ona je onda odlična za zalijevanje biljaka. Mogu se nabaviti i efektivni mikroorganizmi koji neutraliziraju mirise, to izgleda kao malo zemlje u vrećici – ističe Dobrović koji je, dok je živio u stanu, kompost nosio na zemlju gdje ima vikendicu. Sada u dvorištu ima komposter te u njega baca hranu praktički direktno iz kuhinje.
– Ništa tu nije komplicirano, sve to ljudima s vremenom prirodno dođe i vjerujem da će tako biti kod većine – zaključuje.
Interesantno, po komentarima kod nas je sve uvijek jako teško i nemoguće, pa što vi ljudi možete napraviti u životu ako za baciti smeće u 4 kante imate 68 opravdanja da ne možete?