Nije nemoguće da je propast Zagreba započela u rano nedjeljno jutro dvije tisuće i neke. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić upravo je otrčao svojih deset kilometara, istuširao se i upalio TV. Ekranom "slalomira" Janica Kostelić. Prolazno vrijeme je O.K, onda radi malu greškicu, napeto je. I Jaaanica, to može samo Jaaanica, dere se Bruno Kovačević. Uspjela je! Bandiću na pamet pada strašna ideja. Zašto bismo njezine pobjede morali gledati na TV-u, zašto Janičinim trijumfima ne bismo svjedočili na Sljemenu? Obavlja nekoliko telefonskih poziva. Projekt "Sljeme" je lansiran. Epilog svega je oko 180 milijuna kuna ulupanih da se to brdo nad Zagrebom dovede u stanje da može ugostiti utrku Svjetskoga skijaškog kupa.
Sve kritičare tog projekta Bandić je prezirao i etiketirao kao ljubomorne ili zločeste. Zlonamjerne, čak. Jer što je sto i nešto milijuna spram veselja kad Janica pobijedi na Sljemenu? Sitnica. Sa sedam znamenaka. Premda je mnogima bilo jasno da je glupo ulagati toliki novac u mini skijalište na kojemu sezona, u najboljem slučaju, traje tri mjeseca, Bandić se nije dao. Nije se dala niti Janica, ali je ipak progutala njegovu udicu. Kao i mi Zagrepčani. U redu, to je bilo prije pet godina i Bandić si je mogao priuštiti takav luksuz. Gradski proračun rastao je tih godina stopom kojom raste kinesko gospodarstvo. Već tada je u njegovoj majstorskoj radionici iskovano ili se upravo kovalo još nekoliko "briljantnih" projekata koji danas dave grad. Domovinski most, nabava 140 tramvaja i 214 autobusa, gradnja naselja Sopnica-Jelkovec... Ambicije su bile goleme. Je li itko izračunao trošak financiranja svih tih projekata? Valjda jest, barem se nadamo. A što je onda bilo u glavi Milana Bandića da usprkos svim tim analizama koje vrište da je to previše za grad, da Zagreb nema sape za sve to, nastavi po svom nikad nećemo doznati. Uostalom, on je investicije ionako prebacio na leđa Zagrebačkog holdinga. Tu je tvrtku od komunalnog poduzeća pretvorio u investicijsku banku.
Zastrašujuća razlika
Istodobno s enormnim zaduživanjem Holdinga, Bandić je i gradski proračun izložio prevelikim naporima. Sve te silne beneficije, socijalna prava koja je širio iz mjeseca u mjesec, na kraju su poprimile karikaturalne obrise. Primjerice, odluka da se gotovo sve kategorije građana mogu besplatno voziti u tramvajima i autobusima. Neracionalno je pogodovao i investitorima kojima je išao naruku tako očito da je svima bilo jasno da to neće dobro završiti. Zemljišta je mijenjao nevjerojatnom lakoćom. Obogatio se svatko tko se u pravo vrijeme našao na pravome mjestu. I braća Vojnović, također.
I onda je, u kasnu jesen 2007. godine, realnost prvi put ošinula Milana Bandića. Trebalo je spasiti gradski proračun. Razlika prihoda i rashoda bila je zastrašujuća. I mudri se Milan dosjetio "originalnog" rješenja. Kad već nije bio spreman smanjiti rashode tako što bi prestao obećavati i ispunjavati obećanja koja realno ne može ispuniti, i kad već ne može ili ne zna povećati prihode, gradonačelnik se još jednom sjetio Zagrebačkog holdinga. Njegove kasice prasice. Privatne prćije. Natjerao je tada Zagrebački holding da od grada Zagreba kupi zemljište Gredelja i zemljište bivše mesne industrije Zagrepčanka u Heinzelovoj. Holding je za ta dva zemljišta iskeširao u proračun Grada velikih 891 milijun kuna. I tako je Bandić spasio proračunsku 2007..
Pričao je tada da je povukao potez na kojemu bi mu i Kasparov trebao zavidjeti. To je najveći potez dosad, tvrdio je. Farbao nas je i da će tu investiciju pretvoriti u trostruko veću dobit. Investiciju u zemljište Gredelja opravdavao je idejom da će, nakon što se taj tvornički pogon preseli na periferiju, pretvoriti u novo središte grada. Tu će nicati reprezentativne stambene i poslovne zgrade, trgovi, parkovi i štošta drugo. Od svega na kraju, naravno, nije bilo ništa. Zemljište Gredelja još uvijek je urbana šaka u oko. Zemljište bivše mesne industrije zamislio je transformirati u zagrebački city. Već je sanjao poslovne tornjeve toliko visoke da paraju nebo. Šangaj je mala beba. I danas, tri godine kasnije, to je zemljište "mrtvo".
Posebno žalostan rasplet odigrao se na Zagrepčanki čiju je idealnu polovicu kupio IGH za 325 milijuna kuna. Vrlo obećavajuće. Međutim, taj novac od tvrtke Jure Radića nikad nije sjeo na račun Zagrebačkog holdinga. Nota bene, ta zemljišta Holding nije kupio svojim novcem. Kupio ih je novcem dobivenim prodajom 300 milijuna eura vrijednih obveznica u Londonu u srpnju 2007. godine. Kad se slavodobitno vratio iz Londona, gradonačelnik je obećao da će dvije trećine tog novca biti uloženo u sanaciju, a posebice u razvoj vodovodne i kanalizacijske mreže. Šipak, novac od obveznica spiskan je na sanaciju dugova, otplatu kreditnih i leasing obveza i dovršetak gradnje naselja Sopnica-Jelkovec. U nove kilometre kanalizacije i vodovoda uložen je - kikiriki.
Grad financijski uništen
Unatoč svemu tome, svim tim brojnim tekstovima nas novinara koji smo upozoravali da to što Bandić radi vodi u katastrofu, tekstovima u kojima upozoravamo na korupciju, pogodovanje investitorima, dugovima, kreditima..., reputacija Milana Bandića stalno je rasla. Kulminirala je u svibnju 2009. godine kada je Bandić premoćno pobijedio na lokalnim izborima i po četvrti put postao gradonačelnik Zagreba. Sjećam se da smo tada, nakon proglašenja rezultata, nekoliko nas koji smo konstantno pisali o svim boleštinama njegove vladavine, bili jako frustrirani. Ne zato što smo navijali za njegove protukandidate, nego zato što nismo vjerovali da su Zagrepčani toliko glupi i da će, nakon svega, još jednom zaokružiti ime Milana Bandića. Nedugo nakon toga Bandić je ušao u predsjedničku kampanju. Želio je pobjeći od problema i skrasiti se na Pantovčaku. Ali nije prošlo. Zagrepčani su mu prvi put okrenuli leđa. Nažalost, od njegova poraza nemaju mnogo. Grad je financijski uništen. Zagrebački holding, zahvaljujući njemu, trenutačno je dužan 9,5 milijardi kuna i na rubu je propasti. Sve su investicije zaustavljene. I neće ih biti još barem dvije godine. Sav novac otići će na servisiranje dugova. Ne može nam više pomoći niti genijalni vizionar Milan.
\"Grad Zagreb zaslužio je Milana Bandića\" --- Gospon Špoljar, ajmo ovako... ja nikada, ali nikada nisam glasao za Bandića. Može li da se visoki troškovi koje plaćamo da bismo pokrili Bandićevo sumanuto trošenje prebiju preko idiota koji su glasali za njega?