Naslovnica Zagreb ZG Život

Damir Hoyka: U ovoj sam se šumi kao klinac igrao Tarzana, a sad se šetam s blizankama

Sjeća se, kaže, svake promjene, a iako se kvart u zadnjih nekoliko desetljeća poprilično transformirao, jedno je ostalo isto – Kozjak je savršen za život.
19. ožujka 2017. u 10:00 2 komentara 1159 prikaza
07.03.2017., Zagreb - Fotograf  Damir Hoyka u kvartu Kozjak.  Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Ondje gdje je sad Dom kulture bila je samo livada kroz koju je vodio kozji put. Na mjestu današnjeg igrališta djeca su gradila kule, a iza ugla je bilo veliko drvo koje je “glumilo” svemirski brod. Kad u nekom kvartu provedeš cijeli život, kao što je Damir Hoyka na Kozjaku, ne samo da živiš u njemu nego živiš s njime. Sjeća se, kaže, svake promjene, a iako se kvart u zadnjih nekoliko desetljeća poprilično transformirao, jedno je ostalo isto – Kozjak je savršen za život.

– Moj je djed krajem 50-ih sagradio jednu od prvih kuća ovdje, dok je još okolo bila šikara. Danas na tom mjestu ja imam svoju kuću, a razlika je u tome što je okružuje još puno drugih – govori poznati fotograf. Iako se poprilično “izgradio”, dodaje, Kozjak još nije prenapučen. Jedan je od rijetkih kvartova koji se, kaže, i dalje može pohvaliti mirnim životom idealnim za obitelji.

Nije frka ni za parkiranje

Poželjan je i zbog čistog zraka te zato što nema gužve pa se, primjerice, bez problema može naći mjesto za parkiranje... Ipak, ima i dućan i ambulantu i vrtić i školu. Do Kvatrića je pak 15 minuta, a do glavnog trga pola sata, i to pješice. Još je brže, dakako, autom ili javnim prijevozom, koji ima poprilično dobar vozni red. Ni u samom kvartu nije dosadno. Centar je događanja ŠRC Kozjak, odnosno Dom kulture, u kojemu je Kazalište Žar ptica. Budući da pripremaju predstave za djecu i mlade te da on ima blizanke od četiri i pol godine, Hoyka ističe da ih je pogledao baš sve, a najdraže su mu “Zvižduk s Bukovca“ i “Mrvice iz dnevnog boravka“. Osim kazališta, tu su i košarkaško te nogometno igralište, parkić, boćalište...

– Za sve što imamo zaslužni su ovdašnji ljudi. Nisam baš često čuo da su u drugim kvartovima ljudi toliko uključeni u njegov razvoj – napominje Hoyka te objašnjava da su ljudi udruženi u Športsko-rekreacijsko društvo te pokreću razne projekte i događanja.

Svi se ovdje poznajemo

– Svi se ovdje poznajemo, većina nas je odrasla zajedno te njegujemo dobrosusjedske odnose – ističe Hoyka koji, dok hoda kvartom, pozdravlja svakog koga sretne.

– Bilo je tu puno djece kad sam bio klinac i svi smo se družili. Nekad smo se igrali vani od jutra do mraka – prepričava nam dok pokazuje mjesto gdje je bio najbolji “bunker“ za gađanje suparničke ekipe grudama od blata. Malo niže je šuma u kojoj su se igrali Tarzana, a ondje je i potok u kojemu su lovili rakove. Danas u toj šumi trči te sa svojim djevojčicama odlazi u šetnju i prepričava im dogodovštine iz djetinjstva. •

Fotosofia je već godinama uspješan projekt ponosnoga oca Eni, Tije i Zoe

Iza njega su tisuće objavljenih fotografija i brojne izložbe. Bavi se pretežito umjetničkom fotografijom i portretima. Jedan je od njegovih projekata “Fotodvoboj poznatih by Hoyka”, a pokrenuo je i Fotosofiju. Slobodno vrijeme pak provodi s obitelji. Otac je 22-godišnje Eni, a prije četiri i pol godine on i Alenka Ostrihon postali su ponosni roditelji Tije i Zoe.

Elipso