Gdje dobiti najbolji domaći recept za bučnicu, štrudlu od jabuka ili sarmu? Kamo po domaća jaja, sir, grincajg i svježi komad mesa? Zna se - na plac. Petak, subota i nedjelja ujutro "udarni" su termini za posjetiti neku od 28 lokacija na kojima su gradske tržnice, a osim jutarnjeg špeceraja, poznato je i da su to najbolje lokacije za uhvatiti kakav dobar trač ili sjesti s prijateljima na kavu - ili nešto malo žešće. Može se na placu pronaći sve od namirnica za ručak do odjeće, modnih dodataka i kućnih potrepština, na placu se nerijetko popravlja i odjeća, a lokalci znaju da se na nekima od njih jedu i fantastični ćevapi. Tržnica je, ukratko, centar života svakog kvarta, a tako je to već stoljećima.
A najstarija i najveća gradska tržnica upravo je ona na Dolcu, u samom srcu Zagreba. Cijene su ondje, priznajmo, ipak malo više od nekih drugih u gradu, ali se zato ondje može pronaći nešto za baš svakoga - a ako se malo pogađate s prodavačem, možete to pronaći i po dobroj cijeni. Sagrađen je davne 1930. godine na mjestu starih zidina, o kojima danas svjedoči ulica Pod zidom. Najpoznatije kumice s placa posluju upravo s Dolca, a ondje se zato i nalazi skulptura kumice koju su sami Zagrepčani prozvali Barica. S razlogom Dolac zovu "trbuhom grada". Zatvoreni dio tržnice uglavnom čine mesari i veliki mliječni odjel gdje možete kupiti čuveni sir i vrhnje. Otvoreni dio tržnice čine prodavači voća i povrća, zasebna zgrada ribarnice, te gornji dio tržnice gdje se prodaje cvijeće. Prije Dolca, s Trga bana Jelačića, nalazi se Splavnica, koja također nudi cvjećarske proizvode.
U relativnoj blizini, ali ipak barem dvadesetak minuta vožnje u tramvaju smjestio se trešnjevački plac, mjesto kojim se tamošnji stanovnici silno ponose. Plac je rastao zajedno sa svojim stanovnicima, i ono je nešto što povezuje cijeli kvart pa je prava šteta što se od prve polovice 20. stoljeća, kad je nastao, nije pretjerano mijenjao. Živa je to i šarena tržnica na kojoj se može pronaći sve, kako se kaže, od igle do lokomotive.
– Sad je zapušten, a posljednja modernizacija koje se sjećam bila je osamdesetih godina. Bilo bi sjajno kad bi se ovaj plan obistinio – ističe Nada Šimunović, stanovnica Trešnjevke. Omiljeno je to kvartovsko okupljalište, zato je svake subote puna kupaca.
Uvijek je rado posjećen i plac u blizini Kvaternikovog trga, kojem gravitiraju stanovnici Maksimira, maksimirskih naselja. Ponuda je velika i raznovrsna, raspon cijena je velik, pa najbolje u kupovini prolaze oni koji znaju tko je tko među prodavačima. Cijene su najsličnije onima na Dolcu, ponekad i više, pa ovaj plac ipak nije za one duboka džepa. Proizvodi su ovdje uglavnom domaći, a može se naći i onih makedonskih. Ali opet, tržnica je izvrsno prometno povezana, nalazi se praktički u centru grada, pa je dobro mjesto za svratiti na putu do posla ili nakon posjeta u knjižnicu, koja se također ondje nalazi. "Opremljena" je štandovima za odjeću, fast foodovima, i onima za "svaštarije".
A jedina privatna tržnica, inače, ona je u Dubravi, a svatko tko ondje živi zna da se ondje nalaze najbolji bureci u kvartu, premda daleko nisu ni ćevapi. Zbog nekoliko lokala koji su uz nju prislonjeni omiljeno je to mjesto za sjesti i popiti jednu hladnu, a poseban "šarm" daju i prodavači u kapuljačama koji, kao, nenametljivo, nude duhan ili cigarete prolaznicima. A ponuda? Otvoreni dio nudi voće i povrće po cijenama nešto jeftinijima nego u centru, a u zatvorenom dijelu nalazi se ponuda mesa, jaja, sira i tijesta. U Dubravi nema čega nema, pa je tako ondje moguće u jednom posjetu obaviti jutarnju kupovinu, obnoviti garderobu, otići na frizuru, popraviti cipele, izraditi ključeve i fotografirati se za osobnu iskaznicu. Odmah u blizini se nalazi i sjedište četvrti, pa se nakon nekoliko minuta hoda mogu obaviti i administrativni poslovi.
Gledamo li zapad Zagreba, ne postoji jedna velika kvartovska poput one u Dubravi ili na Trešnjevci, već je svaki kvart opremljen svojom, a problem je i u tome što svakoj od njih hitno treba uređenje. Rado je posjećena tržnica Gajnice, koja čini srce tog kvarta, a često se odlazi i do onih u Španskom te u Vrapču i na Jarunu. Centralna tržnica, pak, u Novom Zagrebu jest ona u Utrini, koja također obiluje bogatom ponudom, no također vapi za obnovom. Utrina je, pak, posebna po tome što se ondje nalazi lokal koji se može pohvaliti među najboljim ćevapima s druge strane Save, pa tko god svrati u Zdravljak Šport rado će ondje sjesti na fini obrok.
Valja ipak spomenuti i Zelenu tržnicu na Žitnjaku, premda, barem nominalno, posluje na veliko. Mnogi ondje ipak rado odlazi jer su cijene daleko niže nego bilo gdje u gradu, a odlično su mjesto ako nekome treba krumpir, kupus ili paprika za mjesec dana zalihe. No, valjalo bi to učiniti što ranije ujutro, jer tamošnji trgovci dolaze već u tri ujutro, što znači da su do 9 ili 10 sati već lagano na povratku prema svojim domovima i poljima.
No, priča o tržnicama ne završava ovdje. Velik broj zagrebačkih tržnica u jako je lošem stanju, mnoge od njih s godinama su postale gradovi duhova. Ponegdje kupci moraju dobro paziti gdje hodaju da se ne bi slučajno negdje spotaknuli, drvene klupe na rubu su raspada, a u nekima zbog loše odvodnje nakon svake kiše voda bude do gležnjeva. Ovisno o godišnjem dobu, prodavači cijele dane provode u hladnoći, na suncu i žegi, na vjetrometini, a više puta najavljivane obnove gradskih tržnica nikako da se pokrenu. Branimirova tržnica još uvijek čeka na obnovu, o uređenju one u Dubravi još se ni ne razmišlja, a poput suhog zlata čeka na uređenje i tržnica na Volovčici. Natkrivanje tržnice Kvatrić također je i jedan od prioriteta koji nikako da se ostvare, a u planu je i velika rekonstrukcija Trešnjevačkog placa, kao i cijelog centra te četvrti.
Svaka od gradskih tržnica ima poseban čar za stanovnike koji u njenoj blizini žive, a koja je vama najdraža? Odgovorite nam u anketi.
Makar ne živim više u Zagrebu, s vremena na vreme skočimo ženica i ja na Trešnjevački plac, kupimo kaj treba i obavezno se sednemo. Pojedemo nekaj ja popijem domaći gemišt i uživam u govoru mojeg djetinjstva za susjednim stolom.