U bivšoj Jugoslaviji prve godine nakon Drugog svjetskog rata obilježila su masovna pogubljenja koja su se događala u kontekstu političkih obračuna i promjene vlasti. Tijekom pedesetih godina izrečeno je 229 smrtnih presuda, a pretpostavlja se da ih je izvršeno oko dvije trećine. Zakonska regulativa 1959. znatno je ublažila krivično zakonodavstvo smanjenjem broja djela kažnjivih smrću i ukidanjem smrtne kazne za imovinska kaznena djela. Broj izrečenih smrtnih kazni u zemlji od tada je pao na svega dva do tri slučaja godišnje, a više od 70 posto tih kazni bilo je izrečeno u tadašnjoj SR Srbiji. Procjenjuje se da je u tom razdoblju provedeno manje od stotinu pogubljenja, a posljednje koje se dogodilo na tlu Hrvatske izvršeno je nad Dušanom Kosićem.
Taj vozač kamiona, zadužen preko svih granica, iz dugova u koje se uvalio više nije vidio izlaz. Popis vjerovnika kojima je dugovao novac, a koji su istražitelji kasnije i pronašli u njegovu kamionu, bio je dug, a na papiru je bilo ispisano i ime njegova radnog kolege Čedomira Matijevića. Kosić mu je dugovao oko 150 tisuća tadašnjih dinara, no umjesto da posuđeni novac pošteno vratiti, on je skovao morbidan plan te je 1. ožujka 1983. godine taj svoj sumanuti naum odlučio provesti u djelo. U Kosićevu poremećenom umu ubojstvo je bilo efikasan način da se riješi dugova, ali i da se pljačkom nakon zločina domogne dodatne gotovine. Odlučan da s lica zemlje izbriše čitavu obitelj, Čedomira i njegovu mladu suprugu Slavicu te njihove dvije malodobne kćerkice, dvogodišnju Draganu i osmomjesečnu bebu Snježanu, Kosić se kobnog 1. ožujka zaputio u kuću koju je obitelj Matijević unajmila na karlovačkoj periferiji. Čim je zakoračio preko praga, započeo je svoj krvavi pir, a prva meta bila mu je dvadesetčetverogodišnja Slavica Matijević koju je nemilosrdno udarao teškom željeznom šipkom po glavi sve dok nije pala bez svijesti i podlegla teškim ozljedama. Nakon što je ubio mladu majku, ubojica je svoj bijes hladnokrvno usmjerio prema njezinim bespomoćnim kćerima. Okrutno i bez trunke suosjećanja ubio je dvogodišnju djevojčicu Draganu i osmomjesečnu bebu Snježanu. Nakon stravičnog višestrukog masakra koji ledi krv u žilama, nije se zaustavio, naoružan sjekirom koju je pronašao u kući strpljivo je čekao da se Čedomir vrati s posla, kako bi dovršio svoj zastrašujući naum. Čim je njegov radni kolega zakoračio u kuću, Kosić ga je zaskočio te ga je počeo brutalno udarati sjekirom sve dok nesretni čovjek nije izdahnuo. Tijela ubijenih supružnika i njihovih kćerkica nekoliko su dana ležala u kući strave, sve dok 5. ožujka policija nije obila vrata, a prizor koji su zatekli na mjestu zločina bio je krajnje traumatičan čak i za najiskusnije istražitelje.
Manipulacija priznanjem
Nakon detaljne policijske potrage Dušan Kosić je 30. ožujka iste godine uhićen i priveden na ispitivanje. Sucu istrage i policijskim službenicima u početnoj je fazi ispitivanja vrlo detaljno opisao zločin te je priznao sva počinjena ubojstva. Na temelju njegovog iskaza, točno na onim mjestima koja je sam naveo tijekom ispitivanja, istražitelji su pronašli materijalne dokaze. Međutim, kada je pred sudom započela glavna rasprava, Kosić je iznenada potpuno promijenio svoju priču te je povukao priznanje koje je ranije izrekao. U nadi da će mu nedostatak svjedoka ići u korist, pokušao je negirati bilo kakvu upletenost u smrt obitelji Matijević. Ipak, njegovo prvotno priznanje potkrijepljeno čvrstim dokazima sudsko je vijeće smatralo autentičnim te Kosićevim novim tvrdnjama nisu povjerovali.
Tim peteročlanim sudskim vijećem karlovačkog Okružnog suda predsjedao je tada sudac Slobodan Božić, pred kojim nije bio nimalo lak zadatak. Atmosfera u zgradi suda, ali i oko nje bila je iznimno napeta, tijekom sva tri dana, koliko je trajala rasprava, u sudnici se tiskalo oko dvjesto ljudi koji su željeli osobno nazočiti suđenju, dok se ispred zgrade okupljalo i do tisuću ogorčenih građana koji su tražili pravdu za brutalno pobijenu obitelj. Tih je dana pritisak javnosti na pravosudni sustav doslovno eksplodirao.
Izricanje i izvršenje posljednje smrtne presude
Prije izricanja presude sudac Slobodan Božić obratio se prisutnima u sudnici istaknuvši kako smrtna kazna ponižava ne samo onoga na kojega se izravno primjenjuje, nego i sve one ljude koji u tom procesu na bilo koji način sudjeluju, što je u prepunoj sudnici izazvalo gromoglasan pljesak. Tog 4. listopada 1983. sudac Božić pročitao je sudsku presudu koju je čitava javnost s napetošću iščekivala - Dušan Kosić osuđen je na smrtnu kaznu. Iako je presuda nakon toga prošla kroz razne žalbene postupke, konačna odluka ostala je nepromijenjena, a posljednji čin odigrao se krajem siječnja 1987. godine u prostorijama karlovačkog zatvora. Navečer 28. siječnja sudac Božić je oko 22 sata osobno ušao u Kosićevu ćeliju kako bi ga obavijestio da je njegova posljednja molba za pomilovanje službeno odbijena te da će kazna biti izvršena strijeljanjem, i to u roku od samo četiri sata.
U ranim jutarnjim satima 29. siječnja, sedmeročlani streljački vod izvršio je presudu nad Dušanom Kosićem. Bio je to posljednji slučaj egzekucije pred streljačkim vodom te ujedno i posljednji slučaj provođenja smrtne presude nad nekom civilnom osobom na teritoriju današnje Hrvatske.
Ubrzo nakon toga, s demokratskim promjenama koje su uslijedile i donošenjem novog Ustava 1990. godine, smrtna kazna je zauvijek ukinuta u našem pravnom sustavu. Takav oblik kažnjavanja napušten je u gotovo cijeloj Europi - sve članice Europske unije i Vijeća Europe ukinule su smrtnu kaznu, dok je Bjelorusija jedina europska država koja je i dalje zakonski primjenjuje i provodi. Ipak preko Atlantika stvari stoje znatno drugačije, smrtna je kazna sucima i dalje “na repertoaru”, no njeno provođenje ponekad ne ide prema planu o čemu svjedoči i nedavni neuspjeli pokušaj pogubljenja Christe Pike.
Zločin i najstroža kazna
Kada joj je bilo samo 18 godina Christa je počinila jedan od najbrutalnijih zločina u novijoj povijesti američke savezne države Tennessee. Iz čiste ljubomore, uvjerena da joj Colleen Slemmer pokušava preoteti dečka, ona je u siječnju 1995. sa svojim dečkom Tadarylom Sheppom i prijateljicom Shadollom Peterson namamila tu devetnaestogodišnjakinju u zabačeni dio sveučilišnoga kampusa u Knoxvilleu. Dok je njihova prijateljica pazila da netko ne naiđe, Pike i njezin tada sedamnaestogodišnji dečko Punih su sat vremena nemilosrdno fizički zlostavljali djevojku, udarali ju i rezali oružjem nalik mesarskoj sjekirici te oštrim rezačem za papir. Na prsima bespomoćne žrtve Pike je oštrim predmetom urezala i simbol pentagrama, a taj jezivi detalj ubrzo je dospio na naslovnice te šokirane javnosti, potaknuvši brojne spekulacije da je stravično zlodjelo povezano s mračnim elementima sotonizma. Nakon mučenja Pike je nesretnoj Colleen velikim komadom betona razbila glavu. Život mlade djevojke koja je u Tennessee stigla s velikim snovima o karijeri u računalnoj tehnologiji te je siječanjske noći bio ugašen, a Pike je komadić njezine lubanje sutradan pokazivala kolegama. Policija je reagirala brzo, u roku od dva dana uhićeno je svo troje sudionika, a dokazi protiv njih bili su neoborivi. Porota je 1996. godine Christu Pike proglasila krivom za ubojstvo prvog stupnja i urotu, a sudac joj je izrekao smrtnu kaznu te je postala jedna od najmlađih žena osuđenih na smrt u Sjedinjenim Američkim Državama. S obzirom na to da je u vrijeme zločina bio maloljetan njezin dečko Tadaryl Shipp osuđen je na doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta. Treća sudionica u zločinu, Shadolla Peterson, pristala je svjedočiti protiv njih te je dobila uvjetnu kaznu. Odvjetnici Christe Pike kasnije su tvrdili da porota nije uzela u obzir ključne dokaze o njezinom teškom djetinjstvu, koje je bilo obilježeno zanemarivanjem i teškim zlostavljanjem, no unatoč brojnim žalbama i pokušajima da se kazna preinači u doživotni zatvor, sudovi su redom odbijali njezine zahtjeve. Pike je punih trideset godina ostala jedina žena smještena na odjelu za izvršenje smrtne kazne u saveznoj državi Tennessee, a veći dio tog dugotrajnog razdoblja provela je u strogoj zatvorskoj samici.
Neuspjeli pokušaj pogubljenja izazvao je kaos
Slučaj Christe Gail Pike, jedine žene osuđene na smrt u američkoj saveznoj državi Tennessee, nedavno je ponovno potresao javnost. Naime, kada je 13. rujna ove godine država Tennessee pokušala izvršiti smrtnu kaznu injekcijom, to rutinsko provođenje sudske presude pretvorio se u kaos, agoniju i medicinski presedan. Prema izvješćima, zatvorsko je osoblje više od sat vremena pokušavalo uspostaviti intravensku liniju, pri čemu su na različitim mjestima na njezinim rukama upotrijebili najmanje sedam igala. Nakon što su Christi Pike ubrizgali smrtonosni sadržaj, ona se požalila na snažnu bol, rekavši da osjeća kako će joj vena puknuti. Iako je primila dvije pune doze pentobarbitala, Pike nije umrla. Iako je to već drugi neuspjeli pokušaj pogubljenja u Tennesseeju ove godine, nakon što je u svibnju prekinuta egzekucija Tonyja Carruthersa jer tim unatoč brojnim ubodima više od sat vremena nije uspio uspostaviti obaveznu pričuvnu intravensku liniju, Pike je prva osoba koja je preživjela nakon što joj je smrtonosni lijek u potpunosti ubrizgan. Kako bi svjedočila njezinu pogubljenju iz Floride je tog dana doputovala i May Martinez, majka ubijene Colleen Slemmer. No, dok je, držeći u ruci fotografiju svoje kćeri, iščekivala konačno zatvarane tog bolnog poglavlja, dočekala ju je vijest o neuspjeloj proceduri.
Pike je u kritičnom stanju hitno prevezena u bolnicu u Nashvilleu, gdje je danima bila bez svijesti i priključena na respirator. Njezini su odvjetnici izvijestili da je pretrpjela teške opekline i otekline na rukama, a u jednom se trenutku čak sumnjalo i na moždanu smrt. No, unatoč teškom stanju, Pike se početkom listopada probudila i počela komunicirati sa svojim pravnim timom, a njezini su odvjetnici potvrdili da je bila potpuno svjesna činjenice da ju je država pokušala pogubiti. Nakon višednevnog liječenja i stabilizacije zdravstvenog stanja, Pike je desetog listopada službeno otpuštena iz bolničke ustanove te vraćena natrag u zatvor. Njezinim povratkom u zatvor započela je nova, kompleksna faza pravne i institucionalne bitke oko njezina statusa i daljnje sudbine.
Ovaj neuspjeli pokušaj pogubljenja izazvao je oštre reakcije javnosti i stručnjaka, a kako bi se utvrdilo što je točno pošlo po zlu tijekom procedure guverner Bill Lee naložio je neovisnu istragu te je odmah do kraja godine obustavio sva zakazana pogubljenja. Dok se čeka rasplet istrage, sud je naredio očuvanje svih dokaza vezanih uz pokušaj pogubljenja, uključujući medicinski otpad i komunikacijske zapise. Pravni tim Christe Pike sada se priprema za dugu pravnu bitku. Tvrde da bi drugi pokušaj pogubljenja predstavljao okrutno i neuobičajeno kažnjavanje, a stručnjaci također upozoravaju da bi to moglo prekršiti njezina ustavna prava, posebno s obzirom na tešku psihološku traumu koju je pretrpjela. Pokreće se i pitanje njezine psihičke sposobnosti za ponovnu egzekuciju, budući da razmjeri mogućih trajnih kognitivnih oštećenja još uvijek nisu poznati.
Posljedice ovog neuspjelog pogubljenja brzo su se prelile i na političku scenu savezne države Tennessee. Samo nekoliko dana nakon incidenta povjerenik Odjela za zatvorski sustav, Frank Strada, podnio je ostavku, a guverner Bill Lee našao se pod velikim pritiskom javnosti i organizacija za ljudska prava koje traže potpuno ukidanje smrtne kazne ili barem preinačenje kazne za Christu Pike.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
Pa opis nije daleko od snimke iz Svetog Ivana.