Ljeto 2009. Elise Zanotti iz Bologne bilo je nalik milijunima djevojačkih priča s ljetovanja. Odlazak na more, lokalna simpatija i koja suza na rastanku. Kod Elise, međutim, samo se tjedan proveden na Lošinju uklapao u stereotipe. Ljetna romansa nije završila s prvim jesenskim lišćem. Svakako je pripomoglo što je Hrvat, koji joj je toplih ljetnih noći u uvali Čikat ukrao srce, također bio samo na odmoru u Lošinju. Doduše, kod roditelja, a zapravo je i on živio u Italiji, u Milanu. Uskoro se Lošinjanin preselio u Bolognu, ljubav je preživjela prvu zimu i još nekoliko nadolazećih.
Italija više nije opcija
Prije sedam godina obitelj se povećala za kćer Nicol, a nakon preseljenja na Lošinj stigao je i Ivan Jacopo. Par je prije četiri godine napustio Italiju i doselio se u Lošinj, a onda se život, kako on to već majstorski zna, poigrao, pa danas lošinjsku adresu imaju samo Elisa i djeca. Naša sezonka iz Italije, kako u lošinjskoj turističkoj kompaniji Jadranka tepaju svojoj radnici, sa svjedodžbom komercijalne knjigovotkinje u međuvremenu je odradila i drugu turističku sezonu u Malom Lošinju kao konobarica.
– Ne, ni u jednom trenutku mi nije palo na pamet da se vratim u Italiju kad sam ostala sama s djecom. Naravno da su me roditelji, naročito mama i sestra, zvali, nagovarali, nisu mogli vjerovati da nakon razvoda ne želim natrag u Bolognu. Ali, ne, nisam se pokolebala, ovdje mi je s djecom jako lijepo, ostat ću živjeti u Lošinju – kaže simpatična Elise, koja je krajem listopada, poput mnogih sezonaca, iščekivala produljenje ugovora u lošinjskoj turističkoj kompaniji.
Ljubav prema Lošinju, inače, nepokolebljivo traje od prvog dana ljetovanja, na koje je prije devet godina došla s prijateljicama.
– Dotad sam uglavnom išla na odmor u Rimini i slična ljetovališta u blizini Bologne. Tamo je sve drukčije... Na plažama je pijesak, ovdje više kamen. Ovdje su mi more i priroda ljepši, puno je mirnije, nekako prirodnije i, što mi je jako važno, sigurnije. Tamo ima dosta kriminala, navečer se ne bih usudila sama u šetnju... Posljednji put bila sam u Riminiju prije tri godine i mogu vam reći da mi se sada još manje sviđa. Došlo je puno ljudi iz Tunisa, Pakistana, Kine... i kriminal je u porastu. Nemam ja ništa protiv stranaca, i ja sam na Lošinju strankinja, ali, nažalost, tamo nije lijepa situacija... – kaže Elise i dodaje da se uz Lošinj zaljubila i u turizam.
U rodnoj Bologni to joj nije padalo na pamet iako je povremeno, za studentski džeparac, radila u ujakovu restoranu nedaleko od Firence. Restoran, pri tome, nije bio bilo kakav. Dok ujak nije otišao u mirovinu, čak se dičio Michelinovom zvjezdicom.
– Uvijek sam bila više za posao s klasičnim radnim vremenom – smije se Elise, kojoj se život iz temelja promijenio otkako je u Hrvatskoj.
– Jako volim svoj sadašnji posao, a volim i ljude s kojima radim. Puno se smijemo, često tome kako ja govorim hrvatski... (smijeh). Ne smeta mi ni kad radim dokasna. Ovdje se ne bojim za djecu, znam da se u školi netko brine o njima i da će sigurno doći kući. Znam da ih mogu pustiti van da se poigraju s prijateljima i da im se ništa neće dogoditi. Sve su to stvari zbog kojih volim Lošinj – iskrena je i kaže da Lošinj ne bi mijenjala ni zbog klime.
Vidi, kaže, djecu svoje sestre i prijatelja kad ode u Italiju; blijeda, svako malo prehlađena, na antibioticima. A njezini su Nicol i Ivan Jacopo jedri, puni energije.
– Otkako smo na Lošinju, ne znam za antibiotike. Vjerujem da to možemo zahvaliti klimi, ovoj buri koja sve očisti. Ako netko i zašmrca, izliječimo se čajem, medom od kadulje – priča Elise, koja u podstanarskom stanu nekoliko puta godišnje ugosti svoje roditelje, a pri ruci joj se nađu i roditelji bivšeg supruga. U četiri godine, koliko živi u Hrvatskoj, naučila je da se Hrvati i Talijani, iako su i jedni i drugi temperamentni Mediteranci, podosta razlikuju.
– U Bologni je normalno vidjeti u ponoć vani, na ulici, roditelje dok im malo dijete spava u kolicima. Ljudi rade po cijele dane, navečer se izlazi obiteljski i tome se prilagođavaju restorani, muzeji, eventi... Ovdje toga, nažalost, nema. U Italiji je i komunikacija življa, Talijani više pokazuju osjećaje, a koriste i puno više riječi kad nešto objašnjavaju. Kod vas je sve kratko i jasno. Mi se više dodirujemo u razgovoru i na prvu se čini da smo emotivniji od Hrvata. No, kad ljude malo bolje upoznate, onda vidite da su i ovdje topli – zaključila je Elise, kojoj je nakon jezika u Hrvatskoj bilo najteže svladati razna pravila i propise.
Sjeta prođe zbog mora
– Kao strankinja češće se moram baviti papirologijom, čini mi se kompliciranom, a dosta toga, za razliku od Italije, još nije kompjutorizirano. No, to ne vidi kao neki velik nedostatak i pomalo se čudi Hrvatima koji odlaze u inozemstvo.
– Da, znam da se Hrvati iseljavaju u potrazi za boljim životom, ali ja ne vidim gdje bi mi bilo bolje i ljepše nego kod vas – kaže Elise, koja ovih dana uživa u zimskoj pustoši koja polako obuzima Mali Lošinj, u školskim lekcijama svoje prvašice Nicol, u činjenici da zimi, za razliku od Bologne, dane ne započinje čišćenjem snijega.
Ima, naravno, dana kad je uhvati nostalgija za domom, mamom, tatom i sestrom. Ali, kaže, sjeta prođe čim pogleda kroz prozor i vidi lošinjsko more, prekrasno u svako godišnje doba i – nadohvat ruci.
– Više ne bih mogla bez mora, ono mi puni baterije. Dosad sam bila u Rijeci, Puli i Zagrebu, a želim vidjeti i Zadar, Split i Dubrovnik. Za sada ih gledam preko interneta, za koju godinu, nadam se, i uživo...
VIDEO Ovo su mjesta koja baš nitko ne smije vidjeti preko Google Mapsa
Prema statističkim podacima, Mali Lošinj je najbogatiji grad u Hrvatskoj i normalno da je taj gradić zanimljiv i strancima. Tamo HDZ vlada godinama, a zanimljivo je da u Primorsko-goranskoj županiji kojom vlada SDP, HDZ vlada u najbogatijim gradovima i općinama te županije poput Bakra, Novog Vinodolskog, Malog Lošinja, Raba i općine Baška itd.