Kako se iz dana u dan sve više otkriva pozadina i dovodi u pitanje legitimitet referenduma o britanskom izlasku iz EU, Britanci postaju sve svjesniji značaja rečenice koju na početku filma “Brexit: The Uncivil War” izgovara glumačko utjelovljenje Dominica Cummingsa, glavnog krivca uspješne kampanje za Brexit: “Referendum je najgluplji način da se pokuša riješiti problem”. To smo se već dosta puta uvjerili i u Hrvatskoj (Švicarska je iznimka), a vrijedi li to i u slučaju referenduma “67 je previše”, i za koga, sindikate ili ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, doznat ćemo noćas oko ponoći. U interesu je organizatora radi što većeg broja prikupljenih potpisa, jer nikad se ne zna koliko ih može biti proglašeno nevaljanima, do kraja održavati neizvjesnost.
Ako smo dobili još jedan referendum, tek nas onda očekuje pravi rat sindikata i Vlade, pa kad se u to još uključe oporba i mediji, to sluti na još jednu oštru društvenu podjelu, možda ovaj put na “stare” i “mlade”, one koje Vladina reforma neće zahvatiti i one koje sasvim sigurno hoće, na zagovornike rada do 67., pojačane penalizacije prijevremenog umirovljenja, ubrzanog izjednačavanja žena..., te protivnika takve mirovinske intervencije. Referendum bi se mogao reflektirati i na europske izbore, uz to što je već “ukrao” dio kampanje. Ako nije prikupljeno dovoljno potpisa, to bi moglo pojačati biračku apatiju koja ide u korist velikih i discipliniranih stranačkih organizacija. U suprotnom, mogao bi galvanizirati birače, pobuditi izborni optimizam, što bi osobito nepovoljno utjecalo na rezultat liste vladajućih na izborima za EU.
Tko je nervozan
Ministar Marko Pavić nedavno je na HRT-u ustvrdio kako vidi nervozu u sindikalnim redovima te je dodao: – Mislim da su ljudi prepoznali da je ovo politički motivirano usred EU izbora i da sindikati nisu vjerodostojni i da ovdje nije pitanje mirovinske reforme, već pokušaj slabljenja utjecaja Vlade pred europske izbore – ustvrdio je ministar. No nema dvojbe kamo će se ta nervoza preseliti budu li inicijatori referenduma priopćili da je prikupljeno dovoljno potpisa.
Svaki inicijator referenduma njegovu organizaciju prilagođava svojim potrebama i interesima, pa ni sindikati čak ni kao socijalni partneri nemaju obvezu voditi računa o tomu kad bi Vladi najviše odgovaralo njegovo održavanje. Uostalom, prof. dr. sc. Robert Podolnjak, koji se narodnim inicijativama bavio i u svom znanstvenom radu, efektno je za N1 primijetio: “Političkim elitama dobar je samo – mrtav referendum!” Što se vladajućih tiče, kako bivših, tako i ovih, što god im se dogodi, zaslužili su. Kad su gradili referendumsku arhitekturu, osobito 2000. i 2010., ako se tako može zvati normativna papazjanija koju svako malo kusaju, nisu slušali stručnjake. Prije šest godina 11 ustavnopravnih stručnjaka poslalo im je apel da konačno normativno urede referendum kako se ne bi dogodila kakva katastrofična situacija pa smo se i našli na rubu ponora, govorilo se o prijetnji ustavne krize... Doajen ustavnog prava prof. dr. sc. Branko Smerdel predlagao je svojedobno moratorij na referendume zbog opasnosti koje se kriju u tomu što nisu uređeni te je u više navrata prozivao i HDZ i SDP što se konačno ne prime toga važnog posla i prekinu tu agoniju.
Prof .dr. sc. Biljana Kostadinov s Pravnog fakulteta u Zagrebu u svom je radu još 2010. upozoravala kako naša referendumska rješenja “po širini područja i po uvjetima primjene ne poznaje nijedan ustav razvijenih demokracija. Nije određena razlika u potrebnom postotku građana za pokretanje referenduma na ustavnom i zakonskom području, izuzetih područja nema. Nema mogućnosti oblikovanja protuprijedloga u Hrvatskom saboru i stavljanja obaju prijedloga na referendum. Ne postoji zabrana raspisivanja referenduma u posljednjoj godini legislature i u šest mjeseci nakon parlamentarnih izbora ili godinu dana nakon raspuštanja parlamenta. Rok za prikupljanje potpisa izuzetno je kratak i sprečava oblikovanje kompromisa s državnim vlastima”, pisala je u svom radu.
Svaki referendum šalje poruku o nedostatku političkog dijaloga, a za što je također potrebno dvoje. Referendum je uvijek rizik za obje strane. On u sebi nosi odgovornost organizatora za njegovo vođenje i rezultate ne samo pred zainteresiranom javnošću u tom, nego i u budućim referendumskim slučajevima na koje se odražava svaki loš rezultat. U tom kontekstu iznenađuje što se inicijativa “Narod odlučuje” ipak nije obratila Ustavnom sudu u povodu zaključka Hrvatskog sabora o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma, dok je inicijativa “Istina o Istanbulskoj” zahtjev podnijela po isteku roka od 30 dana, kako doznajemo od predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića: “Mogu potvrditi da se inicijative nisu uopće, odnosno nisu se u roku obratile Ustavnom sudu nakon što je Hrvatski sabor donio zaključak o tomu da nije ispunjena pretpostavka o potrebnom broju potpisa. Očekivali smo da će to učiniti i u tom bi slučaju Ustavni sud zatražio da se svim sucima omogući uvid u sve potpise koji su proglašeni nevaljanima”, kaže predsjednik Šeparović.
Cameron je dao ostavku
S druge strane, ne zna se što je za ministra i Vladu gore, tijesan rezultat i ponavljanje već viđenog scenarija s provjerom vjerodostojnosti potpisa, ili broj potpisa koji ne dovodi u pitanje održavanje referenduma “67 je previše”. U potonjem slučaju Pavićeva kampanja mogla bi mu se vratiti čak i ne toliko u obliku pitanja o opravdanosti troška od milijun kuna koliko kroz činjenicu da mu je propala mirovinska reforma te da jedan značajan i ustavnopravno relevantan postotak građana očito nema povjerenje u izračune njegova ministarstva prema kojem bi nas referendum “67 je previše” do 2040. stajao 45 milijardi kuna. Iako izjašnjavanje o referendumu nije izjašnjavanje i o povjerenju ministru, recimo britanski premijer David Cameron odmah je nakon izglasavanja Brexita podnio ostavku. U međuvremenu Nigel Farage priznao je da su pretjerali kad su govorili da će im Brexit donijeti 350 milijuna funti tjedno za britanski zdravstveni sustav. Lanjsko svjedočenje zviždača Christophera Wylieja pred Odborom za digitalne medije, kulturu, medije i sport britanskog parlamenta, o angažmanu tvrtke Cambridge Analytica u kampanji “Vote Leave”, dovelo je u sumnju legitimitet britanskog referenduma o izlasku iz EU. Cummings je Wylieja etiketirao kao šarlatana, a parlamentarnu istragu o Brexitu tumačio je potrebom za drugim referendumom zbog koje je nužno obezvrijediti prvi referendum pa stoga histerično viču “lažovi” onima koji su bili za izlazak. Kampanja je pod istragom da je bila vođena lažnim vijestima i računalnim algoritmima na temelju podataka o računima privatnih korisnika koje im je dao Facebook, već kažnjen s pola milijuna funti zbog odavanja informacija o korisnicima za potrebe kampanje. Brexit je samo primjer, sve je izglednije, drastičnog oblika manipulacije referendumom koji je podijelio britanski narod.
Premda inicijativa “67 je previše” nije ideološki obojena i ostrašćena tema, već vrlo životna, u kojoj se s obje strane mogu naći, i ljevica i desnica, pa eto čak i oni koji su jučer, na vlasti, bili na pozicijama za rad do 67., danas su, u oporbi, za rad do 65. I to daje naslutiti kako će i ovaj referendum biti ispolitiziran, osobito jer se događa u jeku kampanje za europske izbore. Sve će političke opcije na njegovim krilima nastojati profitirati za sebe, a naštetiti vladajućoj političkoj opciji koja će po prirodi stvari kukati o zloupotrebi tog demokratskog instrumenta koja nema veze s temom koja bi trebala biti u fokusu. Alternativa je trebao biti razgovor u kojem bi se temeljem jasne računice iznašlo najbolje, u nekim dijelovima kompromisno rješenje. Međutim, kad uđemo u zonu referenduma, ušli smo u zonu isključivosti, gdje prestaje dijalog i ulazimo u područje binarne demokracije s jedino raspoloživim opcijama “ili-ili”, “za” ili “protiv”.
– Naime, na referendumu nije moguće pronalaženje kompromisa, srednjih i kvalitetnih rješenja, referendum je binarni, crno-bijeli, da-ne izbor i tu nema sredine. Život nije crno-bijel, društvena stvarnost je izuzetno kompleksna i binarna rješenja iznimno su rijetko moguća – još prije nekoliko godina o ćudi referenduma za Novi list govorila je prof. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. I prof. dr. sc. Ivan Grdešić s Fakulteta političkih znanosti u svom je radu, pišući o binarnom mišljenju svojstvenom za referendumske odluke, nastavio: “Posljedice mogu biti brojne simplifikacije, gušenje demokratskog razgovora i kompromisa, poništavanje socijalne diferencijacije i suočavanje s tragičnošću politike ‘sve ili ništa’. Referendum kao instrument odlučivanja vrijednosno je neutralan. On nema ni imanentnih demokratskih vrlina niti proizvodi samo demokratske učinke. Koristili su ga i tirani i demokrati. No sigurno je da oni koji kontroliraju upotrebu referenduma i postavljaju pitanja mogu kontrolirati i njegove rezultate”, naveo je Grdešić.
I Barić je o tomu za Novi list rekla: – Dodatno ugrađeni problem referenduma njegova je iznimna manipulabilnost. Naizgled se čini da mi slobodno i informirano odlučujemo, da nas se, eto, konačno nešto jasno pita, a zapravo je to vrlo često više ili manje sofisticirana manipulacija biračkim tijelom. Nemamo tu iluzija, politička propaganda, politički PR i lobiranje su sastavni dio politike kao svjesne djelatnosti svakog društva, no problematičnost referendumske manipulacije je tim veća jer ona uvijek “igra na emocije”. Referendum ima očiti potencijal dezintegracije društva, stvaranja dvaju polova, mobiliziranja jedne i druge strane i bujanja strasti – govorila je Barić u vrijeme inicijative “U ime obitelji” obrazlažući tada kako ustavno definiranje braka neće ništa bitno promijeniti, a osobito ne ono što su organizatori očekivali da će donijeti.
Brak za političku promociju
Taj referendum iz 2013., s kojim su započele značajne ideološke podjele u društvu, jedina je uspješno provedena narodna inicijativa. Volja većine na tom referendumu bila je da se u Ustav unese definicija braka, ali već na prijedlogu Obiteljskog zakona koji se oslanjao na tu ustavnu odredbu pokazalo se da je zapravo uzaludan bio sav taj trud, energija pa i 40 milijuna kuna investiranih u organizaciju referenduma koji je iznjedrio definiciju braka. Slijed događaja je pokazao da je i ta referendumska inicijativa djelomično iskorištena i za političku promociju pojedinaca, ali i to se pokazalo kao jednokratni uzlet, bez stabilne podrške biračkog tijela. Podjele u društvu najupečatljiviji su rezultat tog referenduma, a odjeci tih rasprava još uvijek se čuju na političkoj sceni i na internetskim bespućima. Definicija braka nije nikomu donijela praktičnu korist, ali ni štetu koju je svojim jasnim stavom i Ustavni sud prevenirao kad je riječ o pravima istospolnih parova.
Doduše i za inicijativu o Zakonu o radu, iako odlukom Ustavnog suda referendum nije proveden, može se reći da je bila uspješna jer je spriječila donošenje zakona. Još tri inicijative skupile su dovoljan broj potpisa, ali odlukom Ustavnog suda referendumi nisu održani jer nisu prošli kontrolu ustavnosti. Odjecima referenduma o ćirilici svjedočimo i ovih dana za kampanje za euroizbore iako je od tada prošlo šest godina. Posljedice nepriznavanja valjanosti potpisa za referendume o inicijativama “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, ocjenu ustavnosti, osobito u odnosu na manjine, još će se dugo protezati kroz izborne kampanje jer će organizatori te okolnosti pokušati politički kapitalizirati na frustriranom dijelu birača. Te dvije inicijative samo su produbile ono što je započeo referendum o braku te što je nastavljeno s inicijativom Stožera za obranu Vukovara.
– Aktualna građanska inicijativa, ali i neke već sada najavljene buduće inicijative (zabrana pobačaja?) nalažu da se konačno postigne odgovarajuća politička volja za promjene izbornog zakonodavstva općenito, a posebno referenduma. Ako se tim promjenama ne pristupi “odmah i sad”, nećemo morati dugo čekati da se uvjerimo kako referendum može ugroziti temelje suvremene demokracije, poput ljudskih prava, te u konačnici rezultirati brojnim neželjenim posljedicama, poput jačanja populizma – prije godinu dana u Glasu Slavonije pisala je izv. prof. dr. sc. Anita Blagojević s Katedre ustavnih i političkih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku.U tih šest inicijativa prikupljeno je više od tri milijuna glasova. Investirana je ogromna društvena energija, a da su održani svi ti referendumi, bila bi izdvojena i značajna sredstva, što je manje važno jer demokracija košta. Referendum je kao začin, dobro je koristiti ga u malim količinama.
VIDEO Ministar Pavić o mirovinama i mjerama zapošljavanja
Zakon o referendumu treba sto prije mjenjati. Inace vlada ulica, bezakonje opasno i po drzavu, regularno birana vlast postaje nemocna. Mnogi se pozivaju na Svicarsku, ni tamo ne prolazi sve, puno je strozije nego kod nas.