Kaže se da je nečije smeće tuđe blago, no komad "kamena" koji je desetljećima služio kao graničnik za vrata bio bi blago prema gotovo svim mjerilima. Jedna je žena u koritu potoka na jugoistoku Rumunjske pronašla kamen težak 3,5 kilograma, odnijela ga kući i godinama njime pridržavala vrata. Ispostavilo se da je riječ o jednom od najvećih cjelovitih komada jantara na svijetu, objavio je to El País. Njegova vrijednost procjenjuje se na oko milijun eura. U Rumunjskoj se jantar može pronaći u okolici sela Colți, u pješčenjaku uz obale rijeke Buzău, gdje se iskapa još od 1920-ih godina. Tamošnji jantar poznat je kao rumenit, a osobito je cijenjen zbog širokog raspona dubokih crvenkastih nijansi. Starija žena koja je pronašla ovaj iznimni primjerak živjela je upravo u Colțiju. Jantar je u njezinoj kući imao toliko skromnu namjenu da ga nisu primijetili čak ni kradljivci nakita koji su jednom provalili u njezin dom.
Nakon što je žena umrla 1991. godine, rođak koji je naslijedio kuću posumnjao je da graničnik za vrata možda nije običan kamen. Kada je doznao o čemu je riječ, prodao je jantar rumunjskoj državi, koja ga je poslala na procjenu stručnjacima Povijesnog muzeja u Krakovu u Poljskoj. Prema njihovim procjenama, jantar je star između 38 i 70 milijuna godina. "Njegovo otkriće iznimno je značajno i sa znanstvenog i s muzejskog stajališta", rekao je za El País Daniel Costache, ravnatelj Pokrajinskog muzeja Buzău. Komad jantara proglašen je rumunjskim nacionalnim blagom, a od 2022. čuva se u Pokrajinskom muzeju Buzău, u okrugu u kojem je i pronađen. Otkriće podsjeća na slučaj muškarca iz Michigana koji je velik komad stijene također upotrebljavao kao graničnik za vrata, da bi desetljećima kasnije otkrio kako je riječ o meteoritu vrijednom 100.000 dolara.
Ni komad jantara vrijedan više od milijun dolara nije loš pronalazak. Moglo bi se samo zamisliti koliko bi se graničnika za vrata moglo kupiti tim novcem. Jantar je zapravo smola drveća stara milijune godina. Tijekom vremena ta vrlo gusta i ljepljiva tvar fosilizira i pretvara se u tvrdi materijal toplih tonova, široko prepoznat kao dragi kamen. Dok je još na površini, smola može djelovati kao ljepljiva zamka, zarobljavajući iznimno dobro očuvane primjerke beskralježnjaka koje znanstvenici mogu proučavati milijunima godina kasnije. Iako je jantar prilično čest na sjevernoj hemisferi, na južnoj polovici planeta pronalazi se tek povremeno. Tijekom baremskog razdoblja, prije otprilike 122 milijuna godina, crnogorično drveće diljem svijeta stvaralo je goleme količine smole. Četinjače su tada dominirale biljnim svijetom, sve do prije otprilike 70 milijuna godina.
U nevjerojatno očuvanom jantaru starom 112 milijuna godina, nedavno pronađenom u kamenolomu Genoveva u Ekvadoru, sačuvani su pripadnici najmanje pet redova kukaca, piše Science Alert. Među njima su različite vrste muha, gljivarski kornjaš, ose i tular. U jantaru su pronađeni i tragovi aktivnosti paučnjaka, u obliku dijela paukove mreže. Položaj niti upućuje na to da je mreža možda bila izgrađena na način sličan mrežama današnjih pauka kružara, iako joj nedostaju ljepljive kapljice tipične za takve mreže. "Ovi nalazi pružaju izravan dokaz o vlažnom šumskom ekosustavu bogatom smolom i njegovoj fauni člankonožaca na području ekvatorijalne Gondvane tijekom krednog razdoblja intenzivnog stvaranja smole", objasnili su paleobiolog Xavier Delclòs sa Sveučilišta u Barceloni i njegovi kolege u radu.
Znanstvenici iz Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva 2024. godine prvi su put otkrili jantar i na zapadnoj Antarktici. Riječ je o fosiliziranoj "krvi" drevnih četinjača koje su na najjužnijem kontinentu rasle prije između 83 i 92 milijuna godina. Uz fosile korijenja, peludi i spora, to otkriće predstavlja jedan od dosad najsnažnijih dokaza da je u srednjoj kredi u blizini Južnog pola postojala močvarna prašuma. Taj prapovijesni okoliš bio je "pod dominacijom četinjača" i vjerojatno je sličio današnjim šumama Novog Zelanda i Patagonije. "Naš je cilj sada doznati više o tom šumskom ekosustavu, primjerice je li izgorio i možemo li u jantaru pronaći zarobljene tragove života", rekao je morski geolog Johann Klages s njemačkog Instituta Alfred Wegener. "Ovo otkriće omogućuje putovanje u prošlost na još jedan, izravniji način". Zahvaljujući čudesnim svojstvima jantara, sačuvano je čak i nekoliko drevnih dugoživaca, sićušnih životinja koje su u njemu ostale zarobljene milijune godina.
Otvori KEKS Pay
Video kaže da se radi o meteoritu a vi pišete o jantaru...