Paradržava Krajina pala je 5. kolovoza 1995. godine, a Knin je vraćen u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. S današnjim prvi čovjekom grada Marijem Ćaćićem razgovarali smo o tome što je drukčije nakon Oluje, ali naglasak smo stavili na – budućnost.
Prvo vjenčanje u oslobođenom Kninu bilo je vaše, a prvo krštenje djeteta vaše kćeri. Što se od tada promijenilo?
U to vrijeme Knin je bio u lošem stanju, bez osnovnih atributa grada, što se u ovih 28 godina potpuno promijenilo. Knin je sada lijepi dalmatinski grad s puno zelenila, u kojem nastojimo živjeti u skladu s prirodom, okruženi ljepotama, nacionalnim parkom s jedne te parkom prirode s druge strane, sa sedam rijeka, prekrasnim planinama. Okruženje u kojem je grad nastao značajno je tijekom cijele njegove povijesti; sjecište smo puteva sjever - jug i istok - zapad, zbog čega je Knin i imao burnu prošlost. U odnosu na tada, izrastao je u divan mali grad u kojem se ugodno živi i koji ima niz potencijala.
Je li sve spremno za obljetnicu i sjete li se Knina državni dužnosnici, ali i ostali, i drugih dana u godini?
Svake godine uoči Oluje postavljaju se pitanja egzistira li Knin i kad obljetnica prođe, a naš je grad jedna vrlo dinamična zajednica koja živi tijekom cijele godine. S ministarstvima, Vladom i različitim institucijama surađujemo redovito. Naš je grad lokacija središnje nacionalne proslave, simbol pobjede i nadam se da će se uvijek tako percipirati; kao mjesto gdje je praktično završen rat, gdje je Hrvatska oslobođena od okupatora i gdje je primjereno da se svi mi poklonimo i iskažemo poštovanje. Samo obilježavanje jedna je točka, a tijekom cijele godine mi pripremamo projekte i provodimo ih da život bude ljepši i poželjniji, da ljudi dođu ovamo raditi, da svoj život organiziraju na području grada. Oluja nije točka oko koje se život organizira, ovo je vrijeme za počast onima koji su svoj život dali i ugradili u temelje naše slobode.
VEZANI ČLANCI:
Prema posljednjem popisu stanovništva, Knin je u 10 godina izgubio svakog četvrtog stanovnika. Zašto ljudi odlaze?
Četvrtinu stanovništva u međupopisnom razdoblju izgubili smo kad su nam se otvorile granice EU, i to zbog tadašnje neperspektive kninskoga gospodarstva. Sad se ljudi vraćaju, žele posao u Kninu i nastoje si urediti život ovdje. Osjećamo zbog toga i odgovornost pa maksimalna sredstva ulažemo u poduzetništvo, što nam je i glavna demografska mjera, ali uz to radimo i na razvoju ostale društvene infrastrukture. Imamo jako puno projekata; završili smo sedam kilometara pješačko-biciklističkih staza, s mostovima preko rijeka, nedavno su ispunjeni uvjeti da kod nas bude sjeverni ulaz u Nacionalni park Krku, velika sredstva ulažemo u Kninsku tvrđu, čak 50 milijuna kuna kroz EU projekte. Radimo i na dodatnim kapacitetima vrtića jer smo lani imali 37-postotni rast novorođene djece, to su sad jasličari, a mi ih nastojimo sve smjestiti u vrtiće. Nije to loše, prije 20-ak Knin je slovio kao najmlađi grad u Hrvatskoj, što se promijenilo 2013. nakon ulaska Hrvatske u EU kad su se ljudi počeli iseljavati. Manje su nam tad bile i liste za vrtiće, a onda smo 2017. prvi put imali 70-ak djece koja su čekala mjesto. Njih smo zbrinuli, ali sad su došla nova djeca. Slatke su to brige, zapravo i nisu problemi, već izazovi, ja sam gradonačelnik volonter i želja te motiv u poslu su mi da iskustvo i znanje stavim u funkciju razvoja svoga grada, nisam karijerni političar.
Što se radi na tvrđavi?
Ovih dana završili smo osvjetljavanje, baš smo u srijedu prvi put sustav pustili u pogon. Samo taj projekt koštao je više od 12 milijuna kuna, a za usporedbu, prije nekoliko smo godina energetsku obnovu cjelokupne gradske rasvjete platili 5,8 milijuna. Dvostruko je skuplja rasvjeta na tvrđavi od ove gradske, iako se prostiremo na 358 četvornih kilometara i četiri smo puta veći od Splita. Pri kraju nam je i interpretacijski centar na sjevernom dijelu tvrđave, sad se ide u opremanje, a u njemu će se prikazati povijest tvrđave i grada Knina uz korištenje multimedijskih sadržaja. Rekonstruirat ćemo i objekt nekadašnje barutane, našli smo dokumente kako je izgledao, pa ćemo po uzoru na to formirati vinoteku i suvenirnicu. Plan je bila i multimedijska dvorana, ali morali smo ga zaustaviti jer su se pojavili troškovi koji se ne mogu financirati EU novcem, pa sad projekt revidiramo i prijavljujemo na sljedeći natječaj. Ideja je da se tvrđava aktivno koristi cijele godine, da se ondje održavaju seminari, konferencije. Upravo je potpisan i ugovor s izvođačem za zipline od tvrđave do sportsko-rekreacijskog centra u podnožju, trebao bi biti gotov za tri-četiri mjeseca, bit će dug osamstotinjak metara i prvi u Hrvatskoj na koji će moći i osobe s invaliditetom. Radit ćemo i kosi lift od starog dijela grada do ulaza u tvrđavu, kako bismo slabije pokretnima omogućili da gore dođu iz samog središta grada.
Ima li još planova, ulaganja?
Najznačajnija su nam ona u poduzetničku infrastrukturu. Konkretno, u Preparandiju uložili smo više od 40 milijuna kuna i derutne objekte stavili u funkciju. U jednom je sad informacijsko-inovacijski inkubator za razvoj gospodarstva s fokusom na napredne tehnologije. Radi se o šestotinjak kvadrata prostora rekonstruiranog u izvornom obliku u koji smo instalirali opremu, a imamo i 17 korisnika. Mladi su to ljudi, i ponosni smo što svoje ideje i poduzetničke zamisli oni sad mogu implementirati preko inkubatora u koji je uloženo 12,2 milijuna kuna. Drugi je objekt poduzetnički centar. Nekadašnja je to Kninjanka, odnosno njezinih 6000 kvadrata potpuno je rekonstruirano. A dok su radovi još trajali, raspisali smo natječaj i većinu prostora unaprijed iznajmili. Austrijska grupacija koja nam dolazi upravo montira strojeve, a planira se ondje u godinu dana zaposliti 300 ljudi, što je puno radnih mjesta za tako mali grad. Da zatvorimo poslovnu zonu, ostaje nam još jedan objekt koji zahtijeva obnovu, a zainteresirani su se javili s idejom da to bude hotel. Imamo mi smještajnih kapaciteta, ali to su manje jedinice koje ne zadovoljavaju potrebe ako planiramo ozbiljniji turizam, a klima nam omogućava da cijele godine organiziramo nekakva događanja pa bismo se koncentrirali na konferencijske sadržaje i konferencijski turizam.
Nedavno se dogodio incident s uklanjanjem hrvatske zastave koji ste i sami osudili, ali u pravilu međunacionalnih napetosti u Kninu nema. Je li to točno?
Često me pitaju o suživotu u Kninu i uvijek odgovaram da se kod radi o zajedničkom životu, a ne suživotu. Mi živimo zajedno, napetosti su rijetke, a kad se i dogode, podignu buru jer je Hrvatska na Knin posebno osjetljiva. Pohvaljujem još jednom službe reda koje su brzo reagirale na skidanje zastave, a radilo se o dvije mlade, neiživljene osobe od kojih je jedna stanovnik Knina, a rođene su nakon rata. Vjerujem da je njihov postupak bio iz neznanja. Ponosni smo što kod nas nema tenzija, svi ljudi ovdje imaju iste probleme, a međunacionalnih tenzija vjerojatno više ima, primjerice, u Zagrebu nego kod nas.
Kad smo kod rođenih nakon rata, čime Knin trenutačno privlači posjetitelje? Uzmimo za primjer one mlađe, rođene, recimo, 2003. godine?
Puno toga se može vidjeti i doživjeti. Naša je tvrđava najveća mletačka nerezidencijalna fortifikacija na svijetu, s dva kilometra zidova. Mi smo grad na sedam rijeka, imamo Park prirode Dinaru te je na našem području najviši vrh Hrvatske. Idealni smo za planinare, ali i sve ostale koji vole vrijeme provoditi u prirodi, tijekom cijele godine imamo turiste koji dođu biciklima, smjeste se i potom na dva kotača istražuju okolicu. Krka izvire dva kilometra od mog ureda ovdje, izvor Zrmanje i Cetine udaljeni su 10-15 kilometara; sve veće hrvatske rijeke mediteranskog slijeva izviru nedaleko od Knina. Vodopad Krčić ne smijemo zaboraviti, a uz prirodne i kulturno-povijesne ljepote, tu je i gastronomska ponuda s janjetinom kao jednim od brendova.
Što priželjkujete, odnosno kako vidite život u Kninu, primjerice, na 50. obljetnicu Oluje?
Nećemo sigurno nikad prerasti Šibenik ili neki drugi veliki grad, ali nije nam to ni cilj. Želimo da Knin postane grad dinamičnog života, s puno mladih ljudi koji će ga dalje razvijati, da postane primjer lijepog i ugodnog mjesta za život.
VIDEO 28. obljetnica Oluje: Pobjeda koja je promijenila tijek hrvatske povijesti
Knin treba biti glavni grad Hrvatske. I u njemu sagraditi nacionalni stadion.