Srednji vijek, sadašnjost i budućnost isprepleli su se kao ceste koje čas vijugaju brežuljcima, čas jure ravnicom uz rijeku Rašu i vode do ni po čemu običnog mjesta Barban. Specifično je to mjesto u kojem s jedne strane gledamo na ostatke srednjovjekovnih zidina, a s druge strane, kao malo gdje u Hrvatskoj, zahvaljujući domišljatosti, možemo kruh i peciva kupiti 24 sata dnevno sedam dana u tjednu jer pred općinskom zgradom stoji "kruhomat" odnosno automat koji izbjegava zabranu rada nedjeljom jer u njemu nitko ne radi pa onda nema zapreke da netko od 2500 Barbanaca ili neki putnik namjernik do njega ne svrati po kruh.
Spoj tradicije s inovacijom prati i svakodnevni život, no teško da ćemo o tome dobiti dojam u ovoj reportaži, pomislili smo, jer dolazimo u najužurbanijem vikendu u godini kada cijelo mjesto postaje pozornica jer se održava Trka na prstenac. Ove godine održava se jubilarna 50. Trka na prstenac koja će podsjetiti i na bogatu povijest ovoga kraja. Glavna je utrka danas u 17 sati. – Svi govore da je 50. godišnjica braka zlatni pir, tako je i ovo zlatni jubilej. Pripreme za ovih par dana traju par mjeseci, konjanici i konji treniraju od lipnja – započinje razgovor Aldo Osip, predsjednik društva Trka na prstenac.
On već pola stoljeća oživljava uspomenu na utrku za koju postoje zapisi iz 1696. – Pisani tragovi postoje od te godine do 1703., a nakon što je 1976. Danilo Klen, povjesničar iz Rijeke pronašao te zapise, manifestacija je obnovljena. Nekad se trčalo u dane maškara i karnevala, ali kad je grupa naših studenata Istrijana iz Zagreba prepoznala važnost tog događaja za ovaj kraj, zainteresirali su se i prvu utrku organizirali kao Istrijadu – prisjeća se Osip. To su bila vremena, pojašnjava, kada u cijeloj Barbanštini nije bilo konja pa je pravi izazov bio organizirati konjičko natjecanje. Ipak, snalažljivi organizatori doveli su konje iz okolnih mjesta, Rovinja, Poreča..., a u početku se trčalo po lokalnom putu punom prašine, da bi se zatim utrka preselila na prirodno trkalište na Gradišću gdje se i danas održava.
Natjecatelji moraju pogoditi prstenac u punom galopu i stazu, dugu 150 metara, proći u vremenu do 12 sekundi. Prstenac se sastoji od dva koncentrična kruga međusobno spojena, tako da između čine četiri polja. Pogodak u sredinu donosi tri boda, iznad sredine dva, ispod jedan i sa strane po pola boda. Pogodak i broj bodova potvrđuju suci, pred koje jahač na koplju donosi prstenac. Tko u tri utrke skupi najviše punti postaje slavodobitnikom. Pravila i izgled utrke zvuči slično kao Sinjska alka, još jedno viteško natjecanje, no to nisu konkurenti već dugogodišnji partneri. – Naše društvo pobratimilo se s njima još 1981., a 2009. su isto učinili i naša općina i njihov grad i suradnja je jako dobra, mi idemo njima u goste oni dolaze nama – naš sugovornik.
No, postoje i neke razlike, pa dok alkar može biti samo netko tko je rođen u Sinju, natjecatelji koji sudjeluju u Trci na prstenac mogu biti s područja geografske Istre. A to uključuje i otoke Cres i Krk, dio Primorsko-goranske županije, ali i slovenski i talijanski dio poluotoka. Konjanika je 16, to je propisano, a najmanje osam ih je s područja Barbana i okolice. Na ovogodišnjoj utrci iz Barbana je 12 natjecatelja, a među njima i debitant Petar Roce koji trči na konju Grom, čiji je kopljonoša Mihael Benazić. Svi će oni krenuti po titulu slavodobitnika koju je prošle godine osvojio Erik Žagrić.
– Mi na ovu manifestaciju gledamo drugačije no sinjski alkari. Rekao bih da je najveća razlika što je kod njih to više vojnički režim, dok je kod nas utrka turistički opuštena, sportska. Naši konjanici nisu vojnički nastrojeni kao alkari i ne viču onako, nemaju taj gard, više su opušteni i ležerni – kaže Aldo Osip. Tijekom tri dana koliko traju svečanosti očekuje se da će Barban posjetiti 10.000 ljudi, što je četiri puta više nego cijeli ovaj kraj ima stanovnika. Mjesta ima za sve, kaže mladi, novi načelnik Barbana, Andi Kalčić.
– Za posjetitelje smo pripremili bogat program u kojem mislim svatko može naći nešto za sebe. Ove godine imamo i jednu novost, a to je posebna vizualna prezentacije, tijekom koje na fasadama u centru mjesta s pomoću posebnih projektora prikazujemo motive utrke. Bit će i vatromet, a mislim da će posebno atraktivno biti to što će prstenac koji će gađati konjanici donijeti padobranci. Njih osmero skočit će iz aviona i doći na trkalište. Imamo i koncerte i ostali bogat program, a moram naglasiti da su utrka i svi programi u potpunosti besplatni – kaže načelnik. Osim Trke na prstenac, 50. godišnju ove godine slavi i turnir u briškuli koji je prati. Na ovogodišnjem turniru sudjelovalo je 78 parova, a prvi put na pobjedničko postolje popela se žena; Iva Vrbanac, koja je osvojila turnir s Markom Mandarićem. Gledatelji su pratili i predstavu, a osim svjetlosnog showa na fasadama mogla se pogledati i izložba u Centru za posjetitelje.
Sam prostor podijeljen je u nekoliko atraktivnih dijelova, od kojih se najviše ističe dugačak hodnik koji posjetitelje podsjeća na trkaću stazu artikuliranu prstenovima, a sve je popraćeno svjetlosnim i zvučnim efektima. Posjetitelji tako mogu zamisliti što proživljava konjanik pri gađanju prstenca. U sljedećim dvoranama prezentirana je Trka kroz povijest, njezini pobjednici, eksponati, vitica i koplja, tradicionalna narodna nošnja, a prikazuju se i različiti kratki edukativni filmovi snimani u posebnim tehnikama, kao što su video 360 i 3D mapping. Uz edukativne filmove, posjetitelji mogu uroniti u virtualnu stvarnost, staviti na glavu 3D naočale, uzeti koplje u ruke, i iskušati se u gađanju prstenca te se bar na trenutak osjetiti ponosnim konjanikom.
Posebnost je ove manifestacije i 12. Robotrka na prstenac koja je održana jučer, a okupila je timove osnovnih škola iz Istarske i Primorsko goranske-županije. Spoj je to tradicije i tehnologije, kažu organizatori. Ideja je da uz pomoć malih robota djeca uče o tehničkoj kulturi, kako da pripreme što boljeg robota, a zatim da s njim upravljaju ne bi li pogodili u sridu! Djeci je posebno zanimljiva bila i potraga za prstencem, pravi mali lov na blago, a uoči utrke na Viticu u subotu su se u svojoj trci okušala i djeca koja su na biciklima ušla u ulogu konjanika i odradili svoju utrku. Rezultat je ovdje manje bitan, dobra zabava je ključ, kažu nam svi uključeni, a ključ dobre zabave također je dobra hrana i piće koje se tijekom cijelog vikenda pripremalo.
– Što je najpopularnije? Ma sve ide! – govore nam dobro raspoloženi ugostitelji koji su se oduprli porivu da znatno podignu cijene, što je inače gotovo pa uobičajeno prilikom održavanja raznih manifestacija. No, kako mjesto izgleda kad se svjetla reflektora ugase? Kao i u ostatku Istre, turizam nije zaobišao niti Barban. Gotovo u svakom naselju obnovljene su ili izgrađene kuće za odmor, a na području nekih naselja ima već sada više turističkih ležajeva nego stanovnika. Pošta, ljekarna, dvije trgovine, osnovna škola i vrtić, pet ugostiteljskih objekata, slika su ovog mjesta i u ostatku godine, a uskoro se treba početi graditi još jedan vrtić.
– Uvijek ima prostora za napredak, ali mislim da su ljudi zadovoljni, sad trebamo vrtić, to je dobro jer znači da ima djece. U planu je i novi konjički centar koji je vezan i za utrku i za konjički turizam, nastojimo realizirati sve projekte koji nam trebaju za rast općine – govori načelnik. Od oko 2500 stanovnika njih 1300 je u online grupi Volim Barban. – Svi koji imaju Facebook u našem mjestu su tamo, to je baš lijepo, dijelimo tamo informacije i funkcioniramo i online – kaže Lana Rojnić koju srećemo na lijepo uređenom štandu na kojem se nalazi i hit i "must have" ovogodišnje utrke. To su posebne ručno rađene naušnice ili privjesak s motivom prstenca. Hit su i posebni ručno rađeni buketi od voska koji Lana nabavlja od pčelara i kaže – ništa se ne baca.
Barban je mjesto u kojemu, kao i u brojnim malim mjestima, svatko svakoga zna, a na gostoprimstvo se može naići na svakom koraku. Dolazimo i na trkalište gdje zatišje pred utrku koristimo kako bismo prošli stazom koja je prirodna i, kako nam kažu, održava se tijekom cijele godine te se ondje i trenira. Baš zato su važne i dječje utrke, bilo robotima, bilo biciklima, govore Barbanci jer se tako osuvremenjuje i čuva tradicija kako bi sutra, kada porastu, ta djeca postala novi konjanici i trkači koji će čuvati ovaj stoljetni običaj, kako bi dugo ostao na ponos ovoga kraja. Hodajući tako pjeskovito-zemljanom stazom obasjala nas je Sunčeva svjetlost i tada smo zamijetili možda i najteži dio ove utrke, a to je Sunce.
Štoviše, u šali nam govore iskusni, Sunce je ovdje i najveći efekt iznenađenja jer potrebna je posebna vještina, posebno u trećoj utrci kada Sunce padne na obzoru. Tada se gotovo izravna s prstencem tako da konjanicima svjetlost ide u oči pa je prava sreća i umijeće pogoditi sridu, ma uopće pogoditi prstenac. Svaki trening netko drugi osvoji, govore nam, pa je neizvjesnost i uzbuđenje zajamčeno, jer se baš kao na Sinjskoj alki pobjednik ne može znati unaprijed. A svako od okolnih mjesta onda ima težak, ali sladak zadatak, pripremiti slavlje i nadati se da će čvrsta ruka, precizno koplje i bistro oko donijeti titulu slavodobitnika u njihovu kuću. Malo srednjovjekovno mjesto akropolskog tipa koje je u povijesti u svojim zidinama ispisalo i ispričalo priče brojnih vladara tako već pola stoljeća u kolovozu postaje središte zbivanja spajajući na jedinstven način priču o prošlosti, ali s pogledom na budućnost i Sunce koje na horizontu ovdje prati konjanike i kopljonoše koji su od mjesta bez ijednog konja u mjestu u pola stoljeća napravili manifestaciju od nacionalne važnosti.
Otvori KEKS Pay
Ovom igrom temperamentni Barbanci pokazuju odakle su došli u Istru , ali sačuvana je originalnost muške takmičarske igre time što su nazivi učesnika , rekvizita i same igre na Hrvatskom , a ne na turskom jeziku !