Kad bi se anketari kojima je zadaća utvrditi za koju stranku nacija
“diše” uputili među zatvorenike i pitali
ih za koga će glasovati, dobili bi pravu sliku rezultata skorih izbora.
Naravno, ako bi im ispitanici iskreno odgovorili. Da je baš
zatvorska populacija dobar pokazatelj izbornih rezultata, koji do sada
ni jednom nije “zakazao”, otkriva nam psihijatrica
Esta Sušić, upraviteljica Bolnice za osobe lišene
slobode (BOLS) u Zagrebu.
- Uzorak je mali, ali pouzdan i nikad se nije dogodilo da se zbog nekih
nepravilnosti kod nas glasovanje ponavljalo - sa smiješkom
će psihijatrica dok nam načelnik Odjela osiguranja Branko Svržnjak
objašnjava da u zatvorsku bolnicu upravo pristižu izvaci iz
popisa birača za “stanovnike” ove ustanove u
Svetošimunskoj ulici.
I dok zatvorenici i pritvorenici ovih dana rado razgovaraju o politici,
i redovito bistre izborne teme, mi doznajemo da znaju
“opaliti” po vladajućima jer su - napunili zatvore
pa nemaju mira ni komfora zbog gužve koja u svakoj zatvorenoj ustanovi
vlada. Na biračkom mjestu broj dva, u kojem je i BOLS, ove će godine
glasovati i jedan saborski zastupnik - Branimir Glavaš.
Smješten je na drugom katu, u dvokrevetnoj sobi na internom
odjelu s još 15 osoba. Za našeg boravaka nakratko
smo ga vidjeli u sobi za razgovore, gdje je bio s odvjetnikom Antom
Madunićem. Dane provodi, baš kao i ostali pritvorenici, u
malenoj sobi s televizorom.

Sve, pa i ručak, obavlja se na krevetima u bolesničkim
sobama
Ni jedna bolesnička soba u zatvorskoj bolnici nema WC, već dva na
odjelu pa je na psihijatriji gužva za odlazak na zahod. Tamo ih je,
naime, smješteno 50, a uz zatvorsku kaznu, njima je izrečena
mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja traje od tri od pet
godina. Kad žele u zahod, moraju pozvoniti pravosudnim policajcima čiji
je minijaturni “staklenik” (radni prostor)
smješten na hodniku. Najprije se otključavaju vrata odjela,
zatim sobe. Pravila su jasna, kad se zatvoreniku otvaraju vrata, pokraj
moraju biti dva pravosudna policajca. Noću tu postaje
“zanimljivo”. Znaju se zatvorenici unaprijed
dogovoriti pa u isto vrijeme stisnuti zvonce u nekoliko soba, ili
zvoniti svakih par minuta. A svakome se mora omogućiti da se ode
“olakšati” pa se pravosudni policajci
dobro našetaju.
Trenutačno se na ovom odjelu nalazi i Dražen Kozman koji je lanjskog
listopada u Okučanima ubio troje ljudi, a još
šestero ranio. Osuđen je na maksimalnih 40 godina zatvora.
Zaključana vrata dijele psihijatriju od neuropsihijatrije, gdje je
još 20-ak osoba. Među njima je i Damir Voškion,
peterostruki ubojica iz Pule. U BOLS je dopremljen u trenutku kad su ga
bili “puni” i novine i televizija. Cimeri iz sobe
nisu reagirali na njega. Zapravo, postoji neka solidarnost među
zatvorenicima pa oni, barem ne javno, ne osuđuju jedni druge.
Osjetljivi su jedino na pedofile i policajce u svojim redovima - to je
zatvorska populacija koju, jednostavno ne podnose. Ne vole ni
HIV-pozitivne pa, primjerice, neće nakon njih dotaknuti telefonsku
slušalicu, dok se temeljito ne očisti.
Nezadovoljni su, vjerojatno, i skučenim prostorom u kojem borave,
bolnički kapacitet je 107 kreveta, trenutačno ih je unutra 136. Bolnica
je izgrađena 60-ih godina, kada je u njoj bilo dvostruko manje
zatvorskih pacijenata. Plan je da se proširi, no kad će za
to biti novca, nitko se ne usudi prognozirati. Zatvorenici i
pritvorenici godišnje potroše tri milijuna
državnih kuna na lijekove i liječenje. Toliki je, naime, budžet BOLS-a
koji se, baš kao i državni, uvijek probije.

Jedna od najsvjetlijih i najmodernijih prostorija u
bolnici je operacijska dvorana. Ali, rešetke na prozorima su
i tu...
Problem je i hrkanje, a trenutačno je dežurni krivac informatičar iz
buduće novinarske sekcije koja kani objaviti prvi broj svog Zatvorskog
lista. Njega svaku treću noć sele u drugu sobu jer hrče tako da od
njega nitko ne može usnuti. Zatvorenici su u pregovorima s hrkačem
otišli i korak dalje. Kako je propao njihov prijedlog da ga
se pusti na slobodu, dogovorili su se da on sjedi na stolcu dok ostali
ne zaspu. Tek kad počnu i sami hrkati, i on se može
ispružiti. Problem su i narodnjaci, odnosno jedan zatvorenik koji ih
uporno želi slušati na zajedničkom DVD-u, a to ostali ne
dopuštaju. On traži pravo da dnevno sat vremena glasno
odsluša cajke, pa će biti miran. Htjela mu je bolnica kupiti
slušalice, ali njih ne želi.
No, ima i pohvala, a to su one koje se odnose na rad osoblja. Katica
Rendulić, voditeljica pododsjeka tretmana, pokazuje nam pisma
što su ih dobivali. Među njima su i razglednice
prijašnjeg zatvorenog pacijenta, koji se potpisuje kao
Kapetan Kuka. Javlja se iz svjetskih luka u koje pristaje.
I dok šećemo odjelima zatvorske bolnice, i pritvorenici i
zatvorenici (koje ćete prepoznati tako što su prvi u
pidžamama, a drugi u zatvorskim odorama, odnosno džinsu) kažu nam kako
im je ovdje - dobro. Imaju pet obroka dnevno, svaki dan meso, voće pet
puta na tjedan. Vegetarijanci dobivaju svoj meni, vegani svoj, a bilo
je i onih koji su tražili, i dobili, košer prehranu. Hranu
im u rukavicama raznose zatvorenici, zaposleni kao pomoćni radnici u
kuhinji, za što dobivaju nekoliko stotina kuna mjesečne
plaće. Pladnjeve s obrokom zatvorenici drže na krevetu jer mjesta za
minijaturnim stolom nema za sve.
Imaju u BOLS-u i knjižnicu u kojoj mogu birati između 400 naslova
beletristike, vjerskih knjiga, a one s psihološkom tematikom
im se “doziraju”. Zatvorenici se mogu uključiti i u
neku od radionica - likovnu, glazbenu, literarnu, novinarsku
- mogu posuđivati filmove (najčešće se odlučuju za
komedije), ići u teretanu, a oni koji žele raditi, bilo u kuhinji,
praonici ili na održavanju okoliša, ali to zbog bolesti ili
dobi ne mogu, svejedno imaju pravo na plaću. Ima i onih koji tuže
ustanovu. Jedan nam reče da će se s načelnikom Svržnjakom uskoro
vidjeti na Ustavnom sudu, na što je prozvani samo slegnuo
ramenima, jer i odlasci na sud su u “opisu” njegova
radnog mjesta.
Red za krevet
Pacijenti zatvorske bolnice razvrstani su u tri kategorije. To su akutno bolesni zatvorenici i pritvorenici kojima se odgovarajuća liječnička skrb ne može pružiti u zatvoru ili kaznionici u kojoj se nalaze pa ih se prevozi u BOLS. Druga kategorija su oni kojima je sud izrekao mjeru obaveznog liječenja, a treći su neubrojivi. Iako bi od trena kad se dovrši vještačenje takvih osoba - pa do njihova premještaja na forenzički odjel u bolnicama na Ugljanu, Rabu, u Popovači i zagrebačkom Vrapču - trebalo proći nekoliko dana, na taj se premještaj čeka šest mjeseci, što također otežava rad BOLS-a.
Hepatitis među zatvorenicima
Sutra u BOLS-u po prvi put počinje liječenje interferonom 42 zatvorenika oboljelih od hepatisa. U sklopu dvogodišnjeg projekta koji provode sa Klinikom za infektivne bolesti uzeto je 4000 uzoraka od zatvorenika iz svih zatvora i svih dobnih skupina: - Broj zaraženih je znatno veći nego u općoj populaciji - kaže dr. Sušić. Proteklih godinu i pol zatvorenici se mogu anonimno i dobrovoljno testirati na HIV. Kroz ovaj je centar prošlo njih 983, a od testiranih nitko nije bio pozitivan. No, u zatvorskom sustavu ima HIV- pozitivnih.
Pojeli i cijeli beštek!
Uvijek ima i onih koji žele “nestati” iz zatvora u kojem su bili jer su, na primjer, posuđivali novac od drugih zatvorenika pa ga nemaju kako vratiti. Da bi se dokopali BOLS-a, oni se sami ozlijede ili pak progutaju neki predmet. Bilo je onih u čijoj se utrobi znao naći cijeli beštek, baterije, ručka od kante za smeće... Glavni tehničar zatvorske bolnice, a ujedno i kušač zatvorske hrane, Željko Sedić prisjetio se jednoga kojeg su otvarali 30-ak puta jer je progutao više od stotinu predmeta: - Na kraju je umro od karcinoma grla - kaže Sedić.