Nastavljeno je suđenje Andriji Drežnjaku za ubojstvo svoje skrbnice i socijalne radnice Blaženke Poplašen (49) te kolege joj pravnika Ivana Pavića (35) lani u srpnju u Centru za socijalnu skrb u Đakovu. Ispituje se sudske vještake, a prvi je na klupu za svjedoke sjeo psihijatar dr. Pavo Filaković.
– Riječ je o osobi ispodprosječne do granične inteligencije, smanjenih intelektualnih sposobnosti, ali ne na razini mentalne retardacije. Emocionalno je nestabilna ličnost, što je obilježeno agresivnošću, slabom kontrolom impulzivnosti, paranoidnim crtama, preosjetljivošću na uvrede i sniženim pragom tolerancije na frustraciju. Liječeni je alkoholičar, od rane mladosti je konzumirao alkohol, što mu je oštetilo kognitivne funkcije, a dijelom i moralne i etičke dimenzije ličnosti. Nikada nije radio, izuzevši nekoliko mjeseci u ciglani, a sve ostalo vrijeme pod socijalnom je skrbi. U mladosti je odgojno zapušten. Prestao je piti prije deset godina, no povremeno se i dalje javljaju epileptični napadi. Kao takav, on je 9. srpnja počinio ubojstvo – naveo je dr. Pavo Filaković, sudski vještak psihijatar.
Motiv je zločina, dodao je, bio njegova zabluda da ga zaposlenici Centra varaju u pogledu prijenosa vlasništva nad kućom s njegova oca na njega.
– On je osoba ispodprosječnih mentalnih sposobnosti i teško mu se moglo objasniti što je učinjeno. Nije im vjerovao i to je izazivalo tenzije između njega i žrtava – nastavio je vještak.
Prije zločina bio je trijezan. Nije uzeo lijekove to jutro.
– Nije bio u stanju jake razdraženosti, niti prepasti, niti straha. Dakle, on je relativno organizirano ponio sa sobom oružje, prošvercao ga u zgradu i nakon kratkog razgovora s pokojnim Pavićem pucao mu u glavu, pa otišao do druge žrtve pa pucao i njoj u glavu, zatim pobjegao i sakrio se. Bio je u trenutku počinjenja djela orijentiran, točno je znao što su mu ciljevi, organizirao je bijeg, u smislu da ga se ne uhvati. Na temelju toga zaključio sam da su njegove sposobnosti shvaćanja i upravljanja postupcima u vrijeme djela bile umanjene, ali ne u osobito bitnoj mjeri. Znao je da je to zabranjeno i zločin – izjavio je psihijatar Filaković.
– Kad sam nakon uhićenja razgovarao s njim, i dalje je bio stava da je ispravno to što je napravio jer su ga oni ignorirali u njegovim očekivanjima. Verbalno je iskazivao žaljenje, no ostalo je uvjerenje da je to učinio iz pravih razloga – nadovezao se.
Dr. Filaković pregledao je Andriju Drežnjaka i jutros prije početka rasprave.
– On danas, doduše, meni govori kako je tih dana imao prisilne misli da to mora konačno razriješiti, da je dan ranije popio više lijekova, a to jutro nije, te da je pred samo djelo popio pivo. U vrijeme kad sam s njim u srpnju razgovarao, on to meni nije rekao, niti je alkotestom utvrđen alkohol u krvi – izjavio je.
Iako ga je Drežnjak jutros uvjeravao kako mu se "nešto u glavi nametalo", dr. Filaković je kazao kako "u ono doba nije imao dojam da je riječ o bilo kakvim psihotičnim simptomima".
– Iznosi danas postojanje prisilnih misli, koje ga opterećuju i zbog čega ne može spavati, a tvrdi da je takve misli, da mora nešto učiniti, imao i u vrijeme počinjenja djela. Pitao sam ga ljetos za psihopatološke simptome, uključujući i mogućnost sumanutih ideja, prisilnih misli, halucinacija, on je sve to negirao. Prošlo je 10 mjeseci od tog vještačenja, sve to što sada navodi može biti i rezultat boravka u zatvoru i stresa zbog suđenja. Ali i sada on je raspravno sposoban i može iznositi obranu. Ubrojiv je – zaključio je.
– U svojoj praksi nisam imao slučaj da bi neki pacijent od korištenja lijekova koje je pio i optuženi bio doveden do psihotičnog stanja. Nisam iz pregleda zaključio da je bio psihotičan. Djelovao je vrlo organizirano, bez ikakvih naznaka prostorne ili vremenske dezorijentiranosti, nije bilo nasumičnog ponašanja. Ubio je Ivana Pavića, otišao do Blaženke Poplašen, znao je koga traži – kazao je.
Dodao je i kako lijekovi koje je Drežnjak uzeo, čak i u većoj količini, nisu mogli imati negativan utjecaj na njegovo ponašanje toga dana. Štoviše, ti su lijekovi trebali i mogli utjecati na njega blagotvorno, stabilizirajući.
– U slučaju da je popio alkohol s lijekovima, to bi potenciralo učinak lijekova. Uostalom, kazao mi je tada da nije pio. Sad odjednom jest – komentirao je vještak, odgovarajući na upite branitelja.
Na daljnji upit branitelja je li se Drežnjak pokušavao na tom prvom pregledu pokazati boljim nego što jest, vještak je kazao kako nije stekao taj dojam.
– Je li to moguće? Sve je moguće, pa i da sada padne avion – "prerezao" je vještak taj set pitanja.
Andrija Drežnjak danas je iznio svoju obranu, a u njoj je došlo do obrata – povukao je priznanje krivnje, onakve kakva mu se stavlja na teret optužnicom. Kobnog je dana, ispričao je, uzeo pištolj, stavio ga u torbicu i krenuo prema zgradi Centra. Naveo je kako je prije ubojstva otišao do grada i popio dvije, tri kave. Nije pio lijekove toga dana. Tvrdi kako nikoga nije bilo na ulazu u Centar, pa čak ni zaštitara (što je u suprotnosti s iskazom zaštitara).
– Pištolj sam nabavio na pijaci, kod nekoga što prodaje krastavce, lubenice. Ne znam koliko sam ga platio. Dao mi je i desetak komada metaka – opisao je.
Sudac Davor Mitrović upitao ga je što je napravio 9. srpnja u sobi u kojoj su radili Ivan Pavić i Ljubica Zovko.
– Ništa, ubio ga... Ranio, što je bilo. Jesam ga ubio ili ranio, ne mogu se sjetiti sada skroz. Pištoljem – odgovorio je.
Otišao je potom do ureda Blaženke Poplašen, a tvrdi kako mu je ona rekla da stalno dolazio i da je dojadio.
– Smijala mi se i vikala da će otići na policiju. Ubio sam je. Ili je ostala još živa, ne mogu se sjetiti – naveo je.
Iskaz mu je bio prilično konfuzan, posebice dok je objašnjavao što ga je nagnalo na krvavi pohod.
– Htio sam da se na sudu sasluša i ravnateljica Centra za socijalnu skrb Dubravka Petrović jer je s njom sve počelo. Bio sam nezadovoljan što ona nije htjela doći kod nas kući da vidi kako živimo. Bio sam nezadovoljan i svojom skrbnicom, pokojnom Blaženkom Poplašen i htio sam da se ona promijeni. O tome sam razgovarao i s Blaženkom i s ravnateljicom – rekao je Drežnjak.
Na upit suca Mitrovića kakav je problem bio s kućom, kazao je kako se interesirao što se na njemu vodi, jer je dogovor s ocem bio da će mu ostaviti cijelu kuću poslije svoje smrti.
– Bio sam nezadovoljan jer su me iz Centra slali na sud ili u socijalno. I tata je dolazio, rekao je Blaži neka mu da napismeno što mu pripada, da zna koji je njegov dio, a Blaža nas je slala na sud, gdje joj radi prijateljica. Blaža je napravila trostruke papire i ja nisam znao što je moje. To je kuća od više čestica – nadovezao se.
– Zašto ste ih ubili? Možete li nam dati jednostavan odgovor? – upitao je okrivljenog njegov branitelj Jurica Jurić.
– Ne mogu...Zbog problema, mantalo mi se... – odgovorio je.
– Svjedokinja Zovko spominjala je nekog čovjeka koji vas je savjetovao? – nastavio je branitelj.
– To ja sanjam, kaže mi moraš neki problem napravit... – započeo je Drežnjak. Sudac je presjekao taj odgovor i podsjetio ga da je priznao krivnju onako kako se to navodi u optužnici.
– Ne priznajem to tako. Sve treba biti originalno, a ne kako se navodi – odgovorio je.
– Rekao sam jučer da se smatram krivim, ali to sam mislio samo na neke stvari. Nisam kriv onako kako se teretim – ustvrdio je.
Pokušao je, stoga, ponovno rekonstruirati što se dogodilo. Pištolj je, naveo je, držao u rukavu jakne, a torbicu je ostavio vani. Ponovio je priču o glasovima u glavi...
– Glas u glavi mi je rekao da to napravim – ustvrdio je.
Ranije je pucao iz pištolja dva, tri puta, za rata.
Branitelj je prekinuo njegovo iznošenje obrane (konfuzno i prebacivanje s teme na temu) te iznio stav kako je iz toga iskaza vidljivo da okrivljenik nije raspravno sposoban, "a možda je i bitno smanjeno ubrojiv u ovom trenutku" te zatražio da se provede psihijatrijsko vještačenje, ali po drugome vještaku.
Tužiteljstvo se tome protivilo jer su detaljno ispitani i vještak psiholog i psihijatar te njegova ubrojivost ni kobnoga dana ni danas prije rasprave nije dovedena u pitanje.
– Iskaz je takav da moramo provjeriti raspravnu sposobnost. Iduća je rasprava 24. lipnja – složio se sudac.
I tako mu je glas govorio gdje i kako da kupi oružje , kako da ga prošverca i kako da ubije ? Ne doživotna nego metak ili uže !