O udžbenicima povijesti za osme razrede, odnosno o prezentaciji Domovinskog rata u njima, stajalištima i svjetonazoru njihovih autora, zastupljenosti pojedinih akcija i događaja, ulozi prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u tim burnim godinama, prognanicima, izbjeglicama, zločinima počinjenim nad Hrvatima i Srbima, žrtvi i agresoru, već se godinama vode polemike.

Rasplamsavaju se u pravilu uoči nekih važnih obljetnica, primjerice akcija Bljesak i Oluja, a kao dobar "okidač" posluži im i pojava svakog novog udžbenika iz povijesti. Ove godine zbog izmijenjenog nastavnog plana i programa na tržište ih je izbačeno čak pet za osme razrede osnovnih škola. I dok su tri udžbenika svjetlo dana ugledala u tišini, dva su izazvala žestoke polemike i prepucavanja podijeljenih stručnjaka i javnosti te zahtjev 18 akademika i 10 povjesničara da ih se povuče iz upotrebe. Udžbenici Školske knjige (autora Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića) i Profila (autorice Snježane Koren) još jednom su pokazali da se ni povjesničari ne mogu složiti o prezentaciji pojedinih činjenica i da svatko ima svoju viziju onoga što bi dijete trebalo znati iz naše ne tako daleke prošlosti.

Dio njih drži da se problem obrade Domovinskog rata u udžbenicima povijesti prenapuhuje, a tako misli i dr.  Nikica Barić iz Hrvatskog instituta za povijest.  Domovinskom ratu posvećene su ukupno 2-3 stranice, a kad je tekst kratak, svaka riječ mijenja intonaciju cjeline. Treba priznati i tamnu stranu Domovinskog rata, počinjene pojedinačne zločine, ali u svakom slučaju mora se jasno istaknuti da je Hrvatska bila napadnuta od višestruko jačeg protivnika i da se 95. oslobađala, da je Oluja bila prekretnica, oslobodilačka akcija koja je omogućila normalan razvoj Hrvatske.

Treba također biti jasno da Srbi u Oluji nisu protjerani, nego da su otišli na poziv svojih vođa, a za učenike osmih razreda svakako je prihvatljiviji termin "osloboditi" nego "staviti pod hrvatski suverenitet  objašnjava dr. Barić. O činjenicama koje trebaju stajati u udžbenicima slažu se i naši ostali sugovornici. Pridodaju tome značenje akcije Bljesak, opsadu Vukovara, stradanje Dubrovnika, međunarodno priznanje Hrvatske i primanje u UN.

Dr. Igor Graovac, također povjesničar iz Instituta, ističe da udžbenici nisu Sveto pismo te da "sva znanstvena istraživanja pokazuju da djeca samo 15 posto nauče u školi, a 85 posto izvan nje  u obitelji, društvu, na internetu..." Drži da udžbenici moraju sadržavati znanstveno utemeljene činjenice i da se moraju mijenjati u skladu s promjenama određenih znanstvenih spoznaja.  Autori moraju imati slobodu interpretacije pojedinih događaja i činjenica, a polemika o tome treba li spominjati zločine bespredmetna je. Mislim da ih je spornije prešutjeti jer o njima djeca mogu svakodnevno čuti na radiju, televiziji, u obitelji...  objašnjava Graovac.

Dodaje da nastavnim planom i programom ne treba u cijelosti definirati kako će se neki događaji obraditi, nego samo treba propisati u kojem opsegu.  Prestroga definicija također je interpretacija povijesti, a svaki nastavnik opet ima svoju interpretaciju nekog događaja. U svakom slučaju, treba poštovati mišljenje struke, a znanstvenici trebaju odrediti koje činjenice, bez politizacije, trebaju u udžbenike  ističe Graovac procjenjujući da se zapravo podijeljenost društva odražava i na odnos prema udžbenicima. Da su i Tito i Tuđman važne povijesne osobe slažu se svi naši sugovornici, ali se razilaze na pitanju čija je uloga važnija. 

Ne može ih se ignorirati i nisu crno-bijeli. No kod Tuđmana je negativna strana manje izražena nego kod Tita, Titov projekt, Jugoslavija, nije ga dugo nadživio i neslavno je propao  komentira dr. Davor Marijan. Po Marijanu, problematično je što se u nekim udžbenicima povijesti stavlja znak jednakosti između agresora i žrtve.  Problem je autora što u udžbenicima ima previše ideologije. Neosporno je da se ovdje ratovalo jer su to htjeli Srbi, to je bio njihov i izbor njihovih vođa, a ne izbor Hrvatske. To bi iz udžbenika trebalo biti jasno  zaključuje Marijan. Isticanje da je Tuđman Dinamu promijenio ime naziva trivijalnim, a dio naših sugovornika  banalnim.  

Povjesničar Neven Budak sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta smatra kako ništa u udžbenicima povijesti za osme razrede nije sporno. Ionako su, kaže, prošli svu proceduru odobravanja, zbog čega treba i pretpostaviti da su i njihov sadržaj i forma primjereni i usklađeni s nastavnim planom i programom. Budak drži i da pojedine tvrdnje vezane za Domovinski rat, a koje se zamjeraju autorima Snježani Koren i Krešimiru Erdelji, također nisu sporne.

 Djeca ionako o Domovinskom ratu slušaju u svakodnevnom okruženju, kao i o problemima hrvatskih generala u Haagu i o zločinima počinjenim nakon Oluje. Veća bi bila pogreška da su te činjenice prešućene i da djecu prepustimo interpretacijama roditelja i okoline  smatra Budak. Posebno mu je, dodaje, neshvatljiva reakcija akademika koji su zatražili povlačenje udžbenika, a da ih prije toga uopće nisu ni vidjeli. Isto misli i povjesničar Tvrtko Jakovina.

 Koliko je tih akademika pisalo udžbenike iz povijesti u vrijeme socijalizma? Koliko ih je kao članova partije odlučivalo u socijalističkom razdoblju? Na kakvim bi oni temeljima gradili državu  na laži ili istini? Zar su zaboravili na koji su način partijske strukture u bivšoj Jugoslaviji diktirale nastavu iz povijesti?  pita se Jakovina.

Nije mu jasno, dodaje, niti kakvi se to sporni citati pojavljuju u udžbenicima.
 Kad učenik osmog razreda pogleda Dnevnik i uzme svoj udžbenik, treba li mu on pomoći da se snađe ili mu dati iskrivljenu istinu? Mislim da se svi moramo napokon upitati želimo li da udžbenici mlade napokon počnu pripremati za moderno društvo 21. stoljeća ili ćemo ih pak držati u 19-stoljetnim paradigmama?  ističe.

Jakovina drži i da nije točno da je događajima koji su se tijekom Drugog svjetskog rata odvijali na našim područjima posvećeno više pozornosti nego događajima u Domovinskom ratu. No problematičnim drži što se lekcije o Domovinskom ratu na nastavi obrađuju pred sam kraj nastavne godine.
 Mnogi nesigurni nastavnici to poglavlje radije preskoče ili ga obrade kroz referate jer je ionako kraj godine, mogu uvijek reći da nisu stigli to obraditi, a i jednostavno se ne žele upuštati u izravne interpretacije  smatra Jakovina.

Povjesničaru Hrvoju Klasiću sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta najviše pak smetaju primjedbe da se djecu ne može učiti o nečemo o čemu još uvijek ne znamo sve.
 O čemu onda uopće i možemo govoriti, o čemu mi povjesničari uopće i znamo sve? Kad bismo se time vodili u udžbenicima, ne bi postojale ni lekcije o dolasku Hrvata na ovo područje, ni o Seljačkoj buni, ni o ulozi bana Josipa Jelačića... Ni o jednom od tih događaja ne znamo sve, a ipak se pojavljuju i obrađuju u školskim udžbenicima povijesti  kaže Klasić.

Također, dodaje, uz informacije u udžbeniku, svaki se profesor koristi i nizom drugih izvora u nastavi, ali i vlastitim iskustvom, pogotovu kad je riječ o Domovinskom ratu.
 I sam sam bio profesor u školi i kad imate jednu lekciju  koja u udžbeniku zauzima jednu stranicu, a sat traje 45 minuta, normalno je da ne možete raditi samo po udžbeniku  kaže Klasić, jedan od povjesničara koji je stao u obranu autora Krešimira Erdelje. Autoru su, naime, neki povjesničari i akademici zamjerili što je u sklopu nastavne jedinice o predsjedniku Tuđmanu kao primjer naveo njegovu naredbu o promjeni imena nogometnog kluba Dinamo u Croatia.

 Ja mislim da je to dobar primjer jer jasno pokazuje da u to vrijeme još nismo bili spremni na demokraciju. No najlošije je što ljudi koji se bave znanošću reagiraju na nešto što uopće nisu vidjeli. Ja bih prvi oštro osudio udžbenik u kojem se predsjednika Tuđmana opisuje samo kao osobu koja je ime nogometnog kluba Dinamo promijenila u Croatia  zaključuje Klasić.

Većina nastavnika povijesti drži da je gradivo o Domovinskom ratu prešturo obrađeno u udžbenicima. – Iako se lekcija o Domovinskom ratu uči na kraju godine, nastojim je temeljito obraditi. Đaci me i sami mnogo ispituju, pogotovu kad vide na televiziji suđenja našim generalima. Uvijek im kažem da nigdje u svijetu pobjednici ne sude svojim vojnicima osim kod nas – kaže Slavica Pervan, nastavnica u zagrebačkoj OŠ Tituša Brezovačkog. Vlastitim iskustvom iz Domovinskog rata u nastavi koristi se i nastavnica zagrebačke OŠ Lovre pl. Matačića Sandra Vidas. – Proživjela sam rat pa se ne moram držati samo udžbenika. Uostalom, radim u školi u koju idu uglavnom djeca branitelja pa već od kuće donesu hrpu informacija – kaže S. Vidas.

Video sadržaj

NESVAKIDAŠNJI PRIMJER

FOTO Žena u 60. godini postala Miss Buenos Airesa, ljudi šokirani njezinim izgledom

57

STUDIJA O PROMETU U EUROPI

Udarac hrvatskom turizmu? Slovenski medij pisao oštro o našim cestama i upozorili sugrađane

PALA NA PRUGU

Detalji tragedije u Kaštelima: Ženu udario vlak nakon što se sa suprugom vraćala iz bolnice

Narušava kvalitetu života

Ovih dana neprestano kišete? Uzročnik nije samo pelud iz zraka, već i nametnik skriven u posteljini, tepihu i namještaju

Liječnica poručuje

'Nemojte za svako šmrcanje i temperaturu juriti doktoru, ovih pet simptoma su glavni znakovi za uzbunu'

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’