S Koradom Korlevićem, hrvatskim astronomom i voditeljem Zvjezdarnice u Višnjanu, razgovarali smo o mogućim ratovima u svemiru, izvanzemaljcima, ali i o tome hoće li nas umjetna inteligencija spasiti ili uništiti. Također, rekao nam je više o polarnoj svjetlosti koja se nedavno vidjela i iznad Hrvatske i za koju kaže da ćemo je u idućih godinu dana još moći vidjeti.
Kako ono što se događa u svemiru utječe na ljude i ljudsko ponašanje?
Imamo nekoliko korelacija. Primjerice, polarna svjetlost utječe loše ako je osoba u avionu ispod polarne svjetlosti jer pokupi zračenja – kao stotinjak slikanja pluća, radijacija je toliko jaka. Zatim imamo kozmičko zračenje koje ne možemo izbjeći i koje nas stalno zrači, nekoliko puta u sekundi pogađaju nas kozmičke zrake i opasne su, a naš imunološki sustav čitavo vrijeme čisti ostatke toga što se dogodi. Svemir, dakle, čitavo vrijeme utječe na nas. Također, imamo i onaj dio koji je manje istražen – kako faza Mjeseca utječe na živa bića.
Koliko su svemirske prognoze točne i koliko se unaprijed mogu predvidjeti?
Kada je u pitanju eksplozija na Suncu, udar u Zemlju i kolaps magnetskog polja, to Amerikanci predviđaju već zadnjih 15-ak godina, a prije tri je godine EU komisija pokrenula svoj centar u Darmstadtu u Njemačkoj za praćenje onoga što dolazi sa Sunca i može biti opasno za elektroenergetsku mrežu. Riječ je o solarnim olujama, koronarnim izbačajima mase koji su kao uragan kada pogode Zemlju. Postoji kriva pretpostavka da se Zemlja vrti oko Sunca u vakuumu. No mi se vrtimo oko Sunca u Sunčevoj atmosferi, heliosferi koja ide jako daleko i naše i Sunčevo magnetsko polje, ti protoni čine jednu cjelinu i mi ne možemo reći da smo neovisni o nečemu što se događa na Suncu.
VIDEO Polarna svjetlost snimljena sa Sljemena
Može li se solarna oluja predvidjeti?
Slabo. Recimo da se radi na tome da, kada se dogodi izbačaj, možemo znati da će za dan-dan i pol biti udar u Zemlju; to se može najaviti. I to se i radi; aviokompanije dobiju najavu kako bi prilagodile letove da se ne ozrače posada i putnici. Amerikanci imaju i sustave koji javljaju svojoj elektrodistribuciji da mora raskinuti velike dalekovode da indukcija istosmjerne struje dalekovodima ne bi dovela čitav sustav u opasnost. Recimo, astronauti prođu jako loše ako se zateknu u svemiru kada se dogodi sunčana oluja jer nemaju 12 km troposfere ni 80 km zraka iznad; oni su na rubu zaštite magnetskih polja. Mi smo zaštićeni na dnu atmosfere.
Koliko je svijet spreman za solarnu oluju, koliko je Hrvatska spremna za tako nešto?
Mi smo jako sjeverno i, da se nama dogodi takav kolaps, Nijemci ne bi imali ni jedan cijeli transformator. Dakle, što smo bliže polu, bliže polarnoj svjetlosti – tamo je indukcija jača. U Americi su imali kolaps transformatora 80-ih godina prošloga stoljeća, i to Chicaga i New Yorka prema sjeveru. Oni su na teži način naučili da nešto trebaju napraviti pa se pripremaju na to. Trebalo bi nekoga od dispečera HEP-a pitati što bi oni napraviti – bi li fizički rezali dalekovod da ne dođe do indukcije i da ne stradaju transformatori.
Kakva nam budućnost slijedi s obzirom na to što se danas događa u svemiru?
Trenutačno gledamo kako nacije, države koje se žele praviti važne, šalju u svemir astronaute i žele se pokazati. S druge strane imamo nekoliko poduzetnika koji žele to pretvoriti u novac i moć. Nekad davno, u socijalizmu, spominjalo se sredstvo rada i tko je bio vlasnik sredstava rada, taj je imao moć. Novo sredstvo rada je internet, a internet koji stiže iz svemira je najjači jer on osigurava internetsku vezu i u najudaljenijem kutku Zemlje – dakle, tko je danas vlasnik toga, taj ima centar moći. Tu utrku upravo gledamo. Jako je čudno ovo vrijeme – u sljedećim godinama gledat ćemo Indiju, Ameriku, Kinu kako pokazuju koliko su tehnološki nadmoćne nad ostalima, a i nekoliko se privatnika bori za status vlasnika interneta.
Jesu li izgledni svemirski ratovi?
Osim šale da postoje svemirske snage, trenutačno još ne postoje sredstva ni u čijim rukama za bilo kakav svemirski rat. No postoji svemirsko naoružanje. Ne na način na koji bi se moglo zamisliti, jer postoje međunarodni ugovori iz 60-ih godina koji jamče da se ta proliferacija oružja neće širiti u svemir. Postoje špijunski sateliti, postoje neka oružja, primjerice lovci špijunskih satelita ili uništavači satelita, ali to nije razvijeno do te mjere da možemo reći da je to novo bojište. Na svu sreću nije tako. Da 60-ih godina to nije potpisano, gore bi zbilja bilo svega, pa i atomskog oružja. Recimo da nije onako očajna situacija kakva bi mogla biti, ali svi su shvatili da je to sljedeći korak i radi se na tome.
VEZANI ČLANCI:
Kakvo je trenutačno stanje?
Nitko neće javno obznaniti takve informacije s obzirom na to da one spadaju u "najtajnije tajne". Znamo za projekte razvoja prije nego što su osnovane američke svemirske snage prije par godina. Znamo, dakle, da će napraviti sustav nadzora, da će sigurno biti nadzor oko Mjeseca jer je Mjesec mjesto s kojeg može krenuti napad. Jako je komplicirana situacija. Trenutačno su špijunski sateliti vrh vrhova onoga što treba napraviti, bez njih svi su slijepi i gluhi. Sigurno se radi i na sustavima za krađu tuđih satelita, jer i u svemiru ima špijunaže.
Rusi i Amerikanci prekinuli su zajedničke projekte i odnose na Zemlji, zašto imaju zajedničke posade u svemiru?
To su ugovori koji se ne daju tek tako raskinuti jer postoje financijske posljedice. No, uz svu silnu tradiciju koju je Rusija naslijedila od SSSR-a, ona ipak više neće sudjelovati u svemirskim istraživanjima. Rusija za to nema više ljudi ni novca. Svi pogledi idu prema Kini ili prema sitnim igračima koji su kreativni, recimo Novi Zeland ili Španjolska ili neke nove ekipe koje će to raditi na komercijalnoj osnovi. Od velikih igrača danas na sceni ostaju Amerika i Kina, a svi ostali su dekoracija.
Kakvu ulogu tu imaju Hrvati?
Astronautika je nešto što je preskupo; bilo je tako i Titovoj Jugoslaviji. Recimo, samo jedna svemirska sonda košta između milijardu i milijardu i pol eura. Pričamo o ogromnom novcu koji ima Europska svemirska agencija, a Hrvatska je dio toga. Neka naša kompanija koja ima ideju, volju nema razloga da se ne prijavi i ne dobije sredstva za razvoj nečega u Hrvatskoj. Problem je što smo mi jako mali, na četiri milijuna stanovnika ne može se očekivati neki veliki svemirski program. No imamo eksperata koji su fenomenalni u svijetu i doprinose EU programima.
Kako se politika odnosi prema astronomiji?
Mi smo izvan toga. Zvjezdarnica Višnjan dio je svemirske mreže International Asteroid Warning Network. To je mreža za opasnost od asteroida; niti je financirana od države niti podnosimo ikome račune. Amerikanci nam kupuju opremu. Mi smo jako dobra zvjezdarnica, među prvih pet u svijetu u tom poslu. Radimo potvrđivanje otkrića koja rade američke zvjezdarnice na Havajima, to je naš posao.
Što je sa životom u svemiru?
Život je jedno, inteligentni život drugo, a tehnološka civilizacija treće. Kada govorimo o životu u svemiru, svi misle na nekoga tko je nama sličan. No život u svemiru je materija koja se razmnožava, koja se razvija i biolozi tvrde da je život u svemiru obaveza. Ne možeš imati prostor koji zadovoljava uvjete za nastanak života, a da život ne nastaje automatski jer način na koji se molekule formiraju i evoluiraju uvijek dovodi do života. Dakle, život je u svemiru nemoguće izbjeći. Dakle, život imamo. No inteligentni život koji je samosvjestan i koji zna da je on on i da je dio nečega u prostoru u kojem se nalazi – taj dio nas ne zanima. Dakle, nas ne zanima inteligentni život, nego tehnološka civilizacija. Postoje li izvanzemaljske tehnološke civilizacije? Tražimo ih već 60 godina i tu nismo našli ništa. Projekt Seti pokazao je da toga nema. Onda su teoretičari istraživali zašto toga nema ili zašto je to rijetko. Tada se našlo mnogo razloga zašto je inteligentni život koji postaje tehnološka cvilizacija izuzetno rijedak. Ne samo u prostoru. Znači, da bi postojala, statistički bi bila na dvije tisuće svjetlosnih godina od nas! No što ako je ona nastala prije dva milijuna godina i nestala, a mi joj se sada javljamo? Dakle, nije pitanje samo udaljenosti već i vremena jer u svemiru ne nastaje i nestaje sve odjednom. Životi inteligentnih civilizacija u svemiru su kao iskrice koje se pale i i gase u galaksiji i svi koji se bavimo futurologijom vidimo da imamo jedan ogroman problem. Tehnološke civilizacije relativno brzo ostare, odu u dekadenciju ili se unište. Mi ne možemo očekivati da ćemo naći organsku inteligenciju u svemiru. Ako je nađemo, bit će strojna.
Što nas još očekuje u budućnosti, osim polarne svjetlosti?
Svemirskovrijeme.com stranica je na kojoj se mogu vidjeti prognoze za događanja u svemiru; brzina protona koji stižu, očekuje li se oluja, polarna svjetlost i drugo. Ono što mi radimo bolje je da se ne dogodi jer mi očekujemo i predviđamo udar nečega u Zemlju. Recimo da nam sustav obrane od tih tijela još nije dobar, a udari na Zemlju mogu se dogoditi svakog trenutka a da to ne znamo ako udar dolazi iz pravca Sunca. Većinu udara otkrivamo u zadnji trenutak.
Ima li onda nekakvih udara u najavi?
Ima, nekoliko je objekata za koje znamo da mogu udariti Zemlju. Recimo, mogućnost udara Apofisa pomaknuta je na 2068. godinu. Toutatis će nas sigurno udariti. No mi zapravo ne možemo predviđati tako dugo unaprijed. Dakle, znamo da su udari tu, Zemlja je prekrivena kraterima od bivših udara, znamo da se to događa, a pitanje je samo kada.
VEZANI ČLANCI:
Što onda očekuje civilizaciju?
Naš problem nije u svemiru. Mi imamo toliko problema koje smo sami sebi stvorili. Mi smo sami sebi dovoljni da bismo se uništili, svemir je tratinčica prema nama. Ono što nas kao civilizaciju očekuje je kulturni kolaps – interes prema svemiru, prema svemu nestaje. Mi se zatvaramo i gubimo se u svom blatu do nestanka.
Kada će nestanak biti?
Homo sapiensa relativno brzo; sada ćemo se probati ubrzano modificirati tehnologijama. No budućnost, ako opstanemo kao civilizacija, jest da naši strojevi odrade taj posao u svemiru, a ne mi.
Mislite umjetna inteligencija?
Ona je samo jedan dio te priče. Mi ćemo raditi kroz sintetsku biologiju i modifikaciju čovjeka da probamo i mi biti dio te priče. I to dolazi sve u sljedećih deset godina, tako da je to apsolutno najluđi period ove civilizacije.
Hoće li, kako neki predviđaju, umjetna civilizacija ugroziti čovjeka?
Treba li nam netko sa strane da nas ugrozi? Umjetna inteligencija samo može donijeti razuma i spasiti nas, ona nije nastala slučajno, to je naše dijete. Recimo da će čitav internet u jednom trenutku postati samosvjestan i to je nešto što je dobro jer ćemo konačno imati nešto za što ćemo moći reći: evo, to je inteligentno, jer mi kao civilizacija to ne pokazujemo. S obzirom na odluke koje se donose, na sve ono što čovjek radi protiv samog sebe i protiv razuma, čak i nije loše da se pojavi neki razum koji je neutralan od nas.
Ovo da život mora nastati ako su stvoreni svi uvjeti ne stoji. Naime, na zemlji u laboratorijima gdje su uvjeti još savršeniji još nitko od znanstvenika nije uspio čak i uz manipulaciju molekulama od kemije napraviti biologiju, a pokušaja je bilo o ho ho. To je i uz današnju tehnologiju neizvedivo, a sada da će do toga doći slučajno, moš si misliti.