– Sretan sam i ponosan! Svaki alkar živi za pobjedu. Moje zadovoljstvo još je i veće zbog konja Derbyja, na kojem trčim Alku već deset godina. On nakon ove pobjede odlazi u mirovinu. Ovo mu je bila zadnja Alka. Nisam mogao ni sanjati veličanstveniji rastanak s njim! – kaže Tino Radanović, slavodobitnik 301. sinjske Alke, junak kojega će godinu dana slaviti cijela Cetinska krajina, kao i njegova momka Marija Bošnjaka kojemu je od svega srca zahvalio dan nakon velike pobjede, kada su se dojmovi pomalo slegli, dok se umor od trke i slavlja koje je uslijedilo i te kako osjeća.
Rutiner Derby donio pobjedu
Radanović je iskusan alkar iako mu je samo 35 godina. Debitirao je davne 2002. godine, kada je primljen u povorku kao alkar pratitelj barjaka, a kao alkar kopljanik prvi je put nastupio 2006.
Već dogodine, 2007. godine, okusio je slast pobjede na Alki i okitio se slavodobitničkim plamencem. Konačno, nakon devet “gladnih godina”, kako kaže njegov otac, tijekom kojih je ipak osvojio jednu Baru, Tino se “opoštenio” i u nedjelju se s alkarskog trkališta vratio ovjenčan pobjedom. Ta ga je pobjeda upisala u povijest kao prvog osvajača Alke u četvrtom stoljeću njezina održavanja.
– Kada sam dobio prvu Alku, bio sam na sedmom nebu. Sada sam ipak svjesniji pobjede. Jučer sam bio spreman, kao i moj konj Derby i uspjeli smo ostvariti san! – izjavio je Radanović nakon što mu je vojvoda na sablju okačio pobjednički plamenac s trobojnicom, a predsjednica mu darovala sablju i zlatni prsten s hrvatskim grbom.
Kako običaji nalažu, nakon veličanstvenog vatrometa nad Sinjem, Radanoviću u čast pola se grada sjatilo u njegovoj obiteljskoj kući, proveseliti se, proslaviti pobjedu i stisnuti desnicu junaka.
– Proslavio je svoju obitelj i sebe! – kažu Sinjani.
– Prijetila je kiša, ali na kraju uopće nije bilo loše. Nije bilo vruće, kao što zna biti, kiša je stala pred početak Alke, a ni staza nije bila loša s obzirom na to kakva je bila za Čoju. Uvjeti na Alki bili su dobri – prenio nam je dojmove s natjecanja slavodobitnik nakon fešte i koliko-toliko prospavane noći.
Iako se iz gledališta činilo da su na početku konji bili nemirni i nervozni te da ih je teško kontrolirati, Radanović kaže kako je to normalno za Alku.
– Konji su za Alku spremni i uvježbani, ali tada su malo nabrijaniji. Oni se cijele godine spremaju za to i osjete da je glavni dan došao. Zapravo, ne mogu dočekati kada će natjecanje početi. Bili su odlični, sve je prošlo u redu – objasnio je Radanović koji je od malih nogu sanjao kako će jednoga dana postati veliki alkar. Prisjeća se kako se oko hipodroma počeo motati još kao dječak, kada je imao samo jedanaest godina, a njegova ljubav prema konjima traje otkako zna za sebe.
– Tada smo mi djeca čuvali konje alkarima, kao što danas nama čuvaju djeca iz Sinja. Nakon toga počeo sam se baviti konjičkim sportom, išao sam na utrke, malo skakao preko prepona, a logičan slijed bila je Alka. To je uobičajen put jahača iz Sinja, da se preko sporta dođe do Alke – opisuje svoj put Radanović i vraća se na omiljenog konja.
– Moj Derby baš je rutinski odradio dobar posao i donio mi pobjedu. Nakon što je sa mnom nastupao 10 godina, pošteno je zaslužio svoju mirovinu u kojoj je već od danas – pun je riječi hvale Radanović za Derbyja koji će umirovljeničke dane provoditi u privatnoj štali Tonije Kekez.
– Znali smo da je ovo Derbyju zadnja Alka i moj ga je otac još ranije otkupio od alkarske ergele i poklonio Toniji u čijoj je štali i do sada bio. Ona ga je meni čuvala i brinula se za njega, obožava ga. Bit će mu i dalje super – dobro je zbrinuo svog četveronožnog partnera Toni Radanović pred kojim je težak zadatak – odabir novog konja s kojim će se natjecati dogodine. Upalo mu je u oko, kaže, nekoliko mladih grla, ali još nije izabrao Derbyjeva nasljednika.
Iako pripreme za Alku službeno počinju u svibnju, konj i alkar pripremaju se cijele godine.
– Konj mora dočekati početak priprema već uvježban da bi to bilo dobro. Konj cijele godine mora ići van da bi bio spreman – kaže Tino koji je po zanimanju diplomirani kriminalist i zaposlen je u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj.
Supruga Ana na poštedi
Obveze na poslu, Alki i u obitelji nekad je teže, a nekad lakše uskladiti, kaže, ali ipak se sve stiže.
– Nekad malo više pati obitelj, nekad konj, a nekad posao, ali na kraju se sve uspije – poručuje Radanović, otac četverogodišnje Lare, ponosne na svoga tatu pobjednika.
Ponosna je i supruga Ana, inače Omišanka koja se izvrsno snalazi u ulozi žene alkara na kojoj su ozbiljne obveze, od održavanja opreme preko moralne podrške svakog dana na trkalištu za vrijeme priprema pa do kuhanja ručka za uzvanike. Ipak, ove su je godine rođaci i prijatelji poštedjeli koliko su mogli jer je u drugom stanju, a slavodobitnik nam otkriva kako bi, s Božjom pomoću, uskoro trebali postati roditelji i jednoga dječaka.
– Doktor kaže da je muško, ali neka bude što hoće, nek’ je živo i zdravo – kaže nam ponosni tata Tino, sretan što na svijet dolazi i mogući nasljednik na alkarskom trkalištu.
Obitelji Radanović zaista će imati po čemu pamtiti ovu godinu.
>> Tino Radanović slavodobitnik 301. Sinjske alke
ovakve vijesti služe za ispiranje mozga - tako se ne-educirani i labilni umovi isprazne i nitko više se neće sjetiti sanadera ,fimi medije, petog ortakluka, udbe dok dođu izbori - hipnoza