Andrej Plenković na nedavnom se općem saboru HDZ-a pohvalio kako je njegova stranka i 33 godine od osnivanja i dalje najsnažnija i najveća politička snaga u Hrvatskoj, na što svi njezini članovi, kako je rekao, mogu biti ponosni. Ta rečenica definitivno ocrtava trenutačnu poziciju HDZ-a u zemlji, koju možemo opisati kao apsolutnu dominaciju na našoj političkoj sceni, pa i hegemoniju.
Međutim, ta Plenkovićeva ocjena ipak ne obuhvaća sve dimenzije HDZ-ova političkog trijumfa, s obzirom na to da HDZ nije samo nevjerojatno uspješan u hrvatskim nego i u europskim okvirima. Došlo je to do izražaja i na nedavnom kongresu Europske pučke stranke (EPP) u Rotterdamu, na kojem je Plenković uživao u statusu apsolutne EPP-ove zvijezde i uzdanice, s obzirom na to da nijedna druga članica EPP-a, a još uvijek je riječ o nominalno najsnažnijoj političkoj grupaciji u Europi, u svojoj zemlji nema status kakav u Hrvatskoj ima HDZ, što je, naravno, dobro za HDZ, ali nije baš dobro za EPP. Naime, gotovo se može reći da koliko god jača pozicija HDZ-a u EPP-u, a ta pozicija doista jest snažna, toliko EPP slabi na europskoj razini, s obzirom na to da nakon lanjskog povijesnog poraza na njemačkim izborima ta grupacija, vojnim rječnikom rečeno, svoja ključna uporišta ima još samo na Balkanu i u Austriji. Ostatak Europe već je čvrsto u rukama drugih političkih grupacija.
Tajna uspjeha HDZa leži samo i isključivo u tome što je RH postala svrha sama sebi, odnosno, postala svrha HDZu, jer HDZ ima toliki utjecaj na državne i javne zaposlenike, koje je naravno većinom sam HDZ zaposlio/uhljebio, da samo s njihovim glasovima ima gotovo pa dovoljno za izbornu pobjedu. Ostali građanai služe da bi namirili tu povlaštenu kastu HDZovaca. Bilo bi bolje reći da je to interesna skupina, nego politička stranka.