Evo dokaza više da je tužba protiv Srbije bila politički opstruirana iznutra , od samog državnog vrha!

Čudno je da primjerice suci iz Somalije, Ugande, Indije ili Maroka nisu imali više empatije prema nekome sličnom sebi tko je nedvojbeno bio izložen brutalnoj agresiji u kojoj je na barem tri primjera počinjen klasični genocid. Dok su Vukovar i Škabrnja bili često spominjani, ni manje poznati zločin u Saborskom gdje su JNA i "srpski dobrovoljci" ušli sa 40 tenkova i 800 vojnika i ubili, zapalili, zaklali i objesili u jednom danu 28 civila od čega 11 žena ipak nije impresionirao suce. Povijest hrvatske tužbe otkriva neke vrlo kompromitirajuće detalje. Što je dakle puna i prava istina o hrvatskoj tužbe protiv Srbije za genocid? Hrvatska je Vlada u dogovoru s Tuđmanom podnijela Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu tužbu u kojoj se Jugoslavija optužuje za agresiju, genocid, kršenje zakona protiv čovječnosti i etničko čišćenje te organizirano protjerivanje Srba, građana Republike Hrvatske iz njihove domovine. Ovo posljednje kazneno djelo, etničko čišćenje i organizirano protjerivanje Srba iz Hrvatske namjeravala dokazati pozivom predsjednika Tuđmana u trenucima početka oslobodilačke operacije Oluja Srbima da ostanu u Hrvatskoj te im je pružao jamstvo da im se ništa neće dogoditi. Drugi je dokaz činjenica daje golema masa ljudi iseljena u jednom dana, i to dva dana prije vojne akcije Bljesak i Oluja. Postoji dokumenti o planovima srpske strane da njima nasele Kosovo. Eksperti su tvrdili kako je tužba napisana briljantno, na osam stranica i usvojena od strane Suda u rekordnom roku, a Hrvatskoj je određen datum i rok od šest mjeseci da priloži sve potrebne dokumente i dokaze. I tu počinju problemi. Čim je došlo do smjene vlasti u Hrvatskoj 2000. godine Ivo Josipović postaje glavni Račanov savjetnik i kreator politike prema Haaškome sudu. Zajedno s Ivanom Šimonovićem je "iskasapio" originalnu tužbu izbacivši posljednji dio, dakle onaj o Srbiji kao odgovornoj za egzodus hrvatskih Srba (pa je to onda predano njihovim partnerima Srbima kao glavni argument za njihovu eventualnu protutužbu), a isto tako iz tužbe je nestala i Crna Gora na traženje Mesića. Onda je uslijedilo plansko odugovlačenje s prikupljanje dokumentacije koja potkrepljuje tužbu, što je tražio Sud. Josipoviću i Šimonoviću je trebalo više od dvije godine da bi prikupili već sređenu dokumentaciju čime su protivničkoj strani dali tri godine za pripremanje obrane. Kada je Josipović zasjeo na Pantovčak počele su priče o povlačenju tužbi u čemu su se posebno istaknuli on i ministrica Pusića u bezbroj navrata. Još nekoliko dana aktualni predsjednik države ima velike zasluge što je kao glavni Račanov savjetnik napisao famoznu saborsku Deklaraciju o suradnji s haaškim sudom u kojoj se priznaje nadležnost suda za Bljesak i Oluju i najavljuje bezuvjetna suradnja, čime je dozvoljeno Kaznenom tribunalu da zbog nekoliko pojedinačnih zločina optuži cijelu bivšu hrvatsku vlast kao zločinačku, cijeli Domovinski rat, dakle i samu državu, za zajednički zločinački pothvat koji je dogovoren kako bi se Hrvatska etnički očistila od Srba. Tijekom posljednjih nekoliko godina Josipović i Šimonović nebrojeno puta su javno isticali „kako nema nikakve šanse da odluka bude donesena u našu korist", čime su zapravo pomogli sudu i uništili sve šanse Hrvatskoj. Dakle izmijenili su stvari u originalnoj tužbi tako da su izostavili točku dva - opis „etničkog čišćenja" koje su izvršili Srbi „naređujući, ohrabrujući i potičući hrvatske državljane srpske nacionalnosti...da napuste tzv. Krajinu, i izostavljena je iz tužbe Crna Gora po logici notorne laži bivšeg, sada doživotnog predsjednika Republike Stipe Mesića da "Crna Gora nikad nije ratovala protiv Hrvatske". I što smo onda uopće mogli očekivati ako je tužba zapravo osporavana iznutra od mesića, josipovića i pusić ?

Što nedadoste Dr.Šešelju da je sastavi bolje bi prošli, ipak je on vaše gore list:))