Kad je predsjednik SDA Bakir Izetbegović ovih dana u Kiseljaku spomenuo da je rat u Bosni i Hercegovini, uz agresiju, imao i "elemente građanskog rata", stranke tzv. Trojke (SDP, Narod i pravda, Naša stranka) i dio medija promptno su ga optužili za "prekrajanje povijesti", "izdaju žrtava" i dodvoravanje velikosrpskim i velikohrvatskim politikama. Već sutradan morao se posuti pepelom nazvavši svoju izjavu "očiglednom omaškom" nastalom pod pritiskom umora. No ono što je za sarajevsku političku čaršiju skandal epskih razmjera, u politološkoj je literaturi osnovna klasifikacija: rat u BiH bio je istodobno unutarnji, međuetnički sukob i internacionalizirani građanski rat u koji su se izravno uključile susjedne države. Tako ga analizira ugledna politologinja Mirjana Kasapović, a i desetci najuglednijih svjetskih istraživača političkoga nasilja sukob u BiH smatraju ponajprije građanskim ratom. "Građanski rat" i "agresija", dakle, nisu isključive kategorije.
Kaže naš narod "pomozi sirotu na svoju sramotu"! Tako smo i mi Hrvati pomagali stotinjama tisuća Bošnjaka kao izbjeglica koji su nam uništili pola turističkih kapaciteta na Jadranu pomagali smo im u dostavi oružja i u koje ćemu drugom da bi nam to vratili ovako podmuklo bezobrazno i izdajnički. To su manje više potomci Osmanlija Turaka koji su provalili u Hrvatsku Bosnu i tamo 500 godina radili najokrutnije zločine koje čovek može zamisliti. Pročitajte knjigu nobelovca Ive Andrića na Drini ćuprija pa će vam mnoge stvari biti jasne.