Tri majke na sudu jer nisu dale cijepiti svoju djecu

Ugo Kajvez-ja kao roditelj imam pravo da moje dijete bude zdravo i da se druži s djecom koja nisu rezervoar za zarazne bolesti koji su se gotovo iskorijenili isključivo zahvaljujući cijepljenju, drugo djeca ne mogu odlučivati dok su mala i izražavati svoje mišljenje pa postoje institucije koje prate postupke roditelja i da li su za dobrobit djeteta. S tom odlukom majka direktno ugržava zdravlje svog djeteta potencijalno smrtonosnim bolestima koje nisu iskorijenjene u RH!!! Alergijake reakcije opasne po život se pojavljuju i kod uzimanja antibiotika a nisam nigdje čuo da je jedna majka odbila davati antibiotik svom djetetu, i još direktno kažu doktoru da su došli po antibiotik zbog koje kakvih nebuloznih razloga!

Hlaford, Zakon o zaštiti prava pacijenata je dobar, i hrvatski je Ustav dobar i dovoljno liberalan. Ali u posebnim slučajevima neka su prava ograničena. Što ćemo s prisilnom hospitalizacijom psihičkih bolesnika opasnih za sebe i okolinu? Što ćemo s bolestimama za koje je propisano obvezno liječenje i kemoprofilaksa onim istim zakonom koji propisuje cijepljenje? Sve te odredbe u suprotnosti su duhu Zakona o zaštiti prava bolesnika.

Bolesti nema ili ih ima jako malo zbog procjepljenosti populacije. Ove roditelje treba ostro kazniti. Imaju mrtva cjepiva pa neka plate i cjepe ih njima ako ih je strah sa normalnim.

Halaford: Gestapo da ili ne uopce nije poanta. Jel se moras vezati kad vozis auto, jel zabranjeno prelaziti cestu kad je crveno ili na mjestima gdje nema zebre. E pa svime time ti prvenstveno ugorzavas SEBE, pa zasto je i to onda kaznjivo. Jer ZAKON tako kaze. Isto ti je i u zdravstvu. Ne razumijes srz problema. Lijecnik kojem dodje roditelj i odbije cijepljenje bio bi glup to ne registrirati jer bi sebi mogao navuci grde probleme, ovako je sebe zastitio od mogucih probelma/tuzbi i slicno. Pa nije glup da si upropasti licencu koju je sticao preko 10 godina zbog nekog roditelja koji odbija nesto. Lijepo potpisi i radi sto hoces. Zasto bi on riskirao svoj posao i licencu zbog drugog.

Hlaford - djecja paraliza je virusna bolest. Nadalje, svaki bolesnik izlucuje virus preko sline i stolice i time je zarazan za ostale, dakle ne dobije se samo preko cjepiva. Ako se ustanovi da je djete oboljelo zbog cjepiva naravno da postoji nacin sudjenja, ali kako i sam kazes sustav nam nije savrsen, narocito obicnom pucanstvu, tesko je bilo sto dokazati i ishoditi i uvijek su to tuzne i nepostene price i borba. NAZALOST. Ja samo govorim o tome da OBVEZNO cjepljenje po svom imenu znaci da je kaznjivo necjepljenje. Recimo da se neko dijete ne cijepi npr. od paralize i dobije ga. Kako bi onda roditelji reagirali i koa bi se ponasali, da ne kazem kako bi reagirali svi drugi roditelji cija djeca bi se eventualno zarazila od tog prvozarazenog djeteta.

Evo vam još malo: DIFTERIJA Difterija je po život opasna zarazna bolest uzrokovana jako zaraznom bakterijom Corynebacterium diphtheriae. Difterija je naročito opasna ako zahvati tonzile (\"mandule\"); tada dolazi do stvaranja sive mebrane koja može biti toliko zadebljana da spriječava disanje.e. Opasne komplikacije bolesti su uzorkovane bakterijskim toksinom koji može oštetiti srce, živčani sustav i nerijetko i bubrege. Od difterije obično obolijevaju mlađe osobe do 15 godine života, a bolest može biti smrtna u 10 posto slučajva. Oporavak od bolesti je usprkos liječenju dugotrajan, a u razvijenom svijetu najčešća infekcija bakterijom difterije je upala kože. Sistemski oblik bolesti je zbog vrlo uspješnog programa cijepljenja gotovo u potpunosti iskorijenjen. Posljednji slučaj difterije registriran je u Hrvatskoj daleke 1974. godine. Uzročnik bolesti Bakterija Corynebacterium diphtheriae živi u nosu, ždrijelu ili očnim izlučevinama, a bolest se prenosi kapljičnim putem bilo kihanjem ili kašljanjem. U zemljama s lošim socio-ekonomskim uvjetima se bolest može prenijeti i kontaktom s oštećenom kožom oboljele osobe. Difterični osip može nalikovati impetigu, osipu kojeg uzrokuju bakterije stafilokoki ili streptokoki. Vrlo rijetko se bolest prenosi i putem kontaminirane hrane, kao u slučaju epidemične pojave difterije 1993 – 1994. godine u Rusiji i u nekim graničnim državama. U ove dvije godine registrirano je samo u Rusiji 39.703 bolesnika od kojih su 1104 umrla. Simptomi bolesti Toksin difterije obično najprije napada tonzile, te uzrokuje visoku temperaturu, crveno ždrijelo, opću slabost i glavobolju. Toksin uništava normalno tkivo tonzila uzrokujući otok i stvaranje sivih membrana kao posljedicu odumiranja tkiva. Pojava sivih membrana je ključna u postavljanju dijagnoze bolesti. U slučaju da se bolest ne liječi sive membrane bi mogle prekriti cijelo ždrijelo i spustiti se dublje u grlo do grkljana. Oboljela osoba obično teško diše i ne može govoriti. Limfni čvorovi (\"žljezde\") vrata su jako uvećani, a iz usta se širi specifičan neugodan zadah. Kožni oblik difterije obično zahvaća kožu oko nosa i uzrokuje pojačano izljučivanje nosnog sekreta. Liječenje bolesti Ako postoji opravdana sumnja na difteriju bolesniku se bilo intravenoznim ili intramuskularnim putem (u venu ili mišić) daje antitoskin (slično protuotrovu) i to prije nego je bolest potvrđena pozitivnim nalazom brisa ždrijela. Antitoksin spriječava daljnje oštećenje ciljnih tkiva i organa. Bolesnik se zaprima u bolnicu, intezivno se promatra radi mogućih komplikacija, a bolest se liječi antibioticima. U najtežim oblicima bolesti kod kojih bolesnik uopće više ne može disati stavljaju se cijevčice u grlo (ili kiruškim putem kroz grlo) koje onda omogućuju disanje. Nerijetko dolazi i do zatajenja srca koje onda zahtjeva i dodatno specifično liječenje. Prevencija bolesti Cijepljenje protiv difterije je već godinama u Hrvatskoj dio rutinskog programa cijepljenja dojenčadi, te u DiTePer kombinaciji na to cjepivo otpadaju slova \"Di\". Cjepivo od difterije je načinjeno od \"toksoida\"- oslabljenog oblika toksina bakterije. Taj toksoid onda stimulira imunološki sustav na proizvodnju zaštitnih bjelančevina (\"antitijela\") koja nas onda štite od infekcije. Cijepiti se treba svakih deset godina jer zaštita slabi s vremenom. Postoje dvije \"jačine\" cjepiva; djeca mlađa od sedam godina trebaju \"jače\" cjepivo (veliko slovo \"D\") jer trebaju više koncentracije toksoida da bi postigla bolju zaštitu. Sva djeca i osobe starije od sedam godina trebaju \"slabiju\" formu cjepiva (malo slovo \"d\") pri docjepljivanju. Cjepljenje uvjetuje znatnu, ako ne i potpunu zaštitu od bolesti u 80% cijepljenih. Cijepljenje se provodi u kombinaciji s cjepivom za tetanus (DT), u trostrukoj kombinaciji (DTwP ili DTaP,) ili od nedavno u peterostrukoj kombinaciji (\"5 u 1\") sa s cjepivima protiv tetanusa, velikog kašlja (\"pertusis\"), bakterije hemofilus (H. influenzae) i polia (DTaP-IPV-Hib). Šestrostruka kombinacija kojoj je pridodano i cjepivo protiv hepatitisa B će takodjer vrlo uskoro biti dostupna u Hrvatskoj. Kombinacije cjepiva su vrlo efikasne, imaju mali postotak nuspojava, a znatno smanjuju stres (djeteta i roditelja) i bol jer zahtjevaju manji broj uboda pri cijepljenju. Zahvaljujući sustavnom cijepljenju kombiniranim DTP cjepivom, difterija je eliminirana, morbiditet od tetanusa je znatno reduciran, a neonatalni tetanus praktički eliminiran.

Pa još malo: RUBEOLA U TRUDNOĆI Protiv rubeole (crljenca) postoji zaštita cijepljenjem koje se provodi jednom dozom cjepiva s navršenih 12-15 mjeseci života. Docjepljivanje slijedi prilikom upisa u prvi razred osnovne škole. Djevojčice se još jednom cijepe protiv rubeole uu VIII. razredu osnovne škole, a razlog tome je ulazak u zrelu spolnu dob i prevencija infekcije u mogućim trudnoćama. U kombinaciji s cjepivom protiv rubeole dolazi i cjepivo protiv morbila (ospica) i parotitisa (zaušnjaka). Rubeola nije ista bolest kao obične ospice ili zaušnjaci i imunost na jednu bolest ne štiti vas od drugih bolesti. Simptomi rubeole Čovjek je jedini izvor zaraze, rubeola se prenosi bliskim kontaktom i sekretima nosa i ždrijela. Simptomi rubeole mogu biti prilično nejasni, što otežava razlikovanje rubeole od drugih bolesti. U polovici slučajeva, simptomi su toliko blagi da nećete ni znati da ste zaraženi. Inkubacija traje od 12 do 23 dana nakon što ste bili izloženi zarazi. Možete osjetiti lagano povišenu temperaturu, slabost, povećanje limfnih čvorova, otečenost i bol u zglobovima, crvenilo očiju i curenje nosa (1-5 dana prije nego što izbije osip). Osip traje samo nekoliko dana, obično se prvo pojavljuje na licu, a onda se širi na ostale dijelove tijela. Otečene žlijezde i bol u zglobovima mogu potrajati i nekoliko tjedana. Vi ste zarazni od jednog tjedna prije do otprilike jednog tjedna nakon što se osip prvi put pojavi. Najzaraznije razdoblje je pri izbijanju osipa. Novorođenčad rođena od majki koje su u posljednjim tjednima trudnoće preboljele rubeolu, također mogu biti nositelji virusa. Kako smanjiti rizik od zaraze rubeolom u trudnoći? Iako kod nas nije obavezno, preporučljivo je prije trudnoće učiniti test na antitijela rubeole. Ukoliko je test negativan, potrebno je cijepljenje prije trudnoće. Od cijepljenja do začeća mora proći najmanje tri mjeseca. Cjepivo protiv rubeole ne možete dobiti ako ste već trudni. Ako se testovima pokaže da niste imuni, a trudni ste, morat ćete biti oprezni i izbjegavati kontakte s ljudima koji su nositelji virusa ili su već oboljeli, kao i sve one koji su nedavno bili u doticaju s rubeolom, a da je nisu preboljeli ranije (nemojte ići na posao ili na mjesta gdje je puno ljudi), pogotovo ako ste u prvom tromjesečju trudnoće. Također biste trebali odgoditi putovanja u one zemlje svijeta gdje je rubeola još uvijek uobičajena. Čak i ako ste imuni, a bili ste u kontaktu s osobom koja je nositelj virusa, trebali biste otići svom liječniku opće prakse i ginekologu te ih obavijestiti da smatrate da ste bili izloženi rubeoli. Nemojte se nenajavljeno pojaviti kod liječnika, time riskirate zarazu drugih trudnica. Ako vas doktor treba pregledati, vjerojatno će vas posebno naručiti, da ne biste sjedili u prepunoj čekaonici. Možete testirati krv i vidjeti imate li rubeolu, napraviti drugi test za dva tjedna i ponekad još jedan za četiri tjedna. Bilo koja promjena vaših antitijela od prvog testa indicira nedavnu infekciju. Ako se otkrije rubeola u ranoj trudnoći, liječnik će vas informirati o rizicima za vašu bebu i nakon toga ćete biti u mogućnosti odlučiti želite li prekinuti trudnoću ili ne. Virus rubeole je vrlo opasan po život i intrauterini razvoj djeteta. Nije poznat način liječenja rubeole ili prevencije od bolesti nakon izlaganja. Ako odlučite zadržati trudnoću, vaš liječnik može vam, što je moguće u kraćem vremenu nakon izlaganja rubeoli, dati injekciju imunoglobulina u nadi da će to smanjiti rizik malformacija djeteta. No, na žalost, injekcija neće spriječiti inficiranje vašeg djeteta. Virus rubeole krvlju majke dolazi do posteljice, prolazi kroz nju i dolazi do fetusa. Infekcija djeteta nastaje tijekom razdoblja kada se virus rubeole nalazi u majčinoj krvi, tj. nekoliko dana prije pojave osipa. U slučaju da obolite od rubeole za vrijeme prvog tromjesečja trudnoće, velika je vjerojatnost (čak do 90%) da će i vaše dijete biti zaraženo. Djeca zaražena rubeolom za vrijeme prvih 20 tjedana trudnoće razvijaju prirođeni rubeola sindrom (CRS - konatalni rubeola sindrom). Beba može imati mnoge malformacije i probleme koji uključuju gluhoću, sljepoću, srčane mane, mentalnu retardaciju, zastoj u rastu te mnogo drugih smetnji. Spontani pobačaj, prijevremeni porod i mrtvorođena djeca također su česta kod zaraze rubeolom u ranoj trudnoći. Rizik od oštećenja se smanjuje kako trudnoća napreduje. Za vrijeme drugog mjeseca trudnoće vjerojatnost da će dijete razviti oštećenja uzrokovana rubeolom smanjuje se na 25%, a za vrijeme trećeg mjeseca pada na 5%. Zapravo, nakon dvadesetog tjedna trudnoće rizik se drastično smanjuje. Ne dolazi do malformacija, već samo do upalnih bolesti (mozga, jetre, srca).

rezonacija-za tvoje informacije prvi slučajevi AIDS-a su zabilježeni u SAD-u a ne u africi, a među prvima su Rock Hedson glumac homoseksualac i Fredy Mercury grupa Queen. u Africi se proširio zbog promiskuitetnog spolnog ponašanja, vrlo nizak postotak edukacije i tradicionalnog plemenskog mentaliteta gdje vlada poligamija a da ne pričamo o siromaštvu. Grant si neko tinejdžer koji ni ne zna pročitat članak kako treba, a cijepljenje postoji mnogo godina prije tvog rođenja i izbijanja pandemije AIDSA-a!!!

Koji komentatori!!! Roditelji štite svoju djecu, pa vi niste normalni, ovaj nepismeni odvjetnik navodi da se djeca cjepe protiv bolesti kojih nema u Hrvatskoj, Mumps, Pertusis, Rubeola, Morbili, Difterija, a još Tetanus koji je u oko 70-80% slučajeva smrtonosan itekako su prisutni u RH, ne pišite gluposti i pitajte ljude koji se bave tom problematikom, niste normalni!! Što se tiče zakona on je zbog zaštite cijelog pučanstva a ne procesuiranja hirovitih i nepismenih roditelja, na što ima ostali dio roditelja koji želi zaštiti svoju djecu od potecijalno smrtonosnih bolesti koje mogu upravo necijepljena djeca ako obole prenijeti drugoj djeci napr. u vrtiću i jaslicama gdje za tren može zavladati epidemija. Ma vama treba vratiti TITO da vas palicama uvede u red a ne zakon, jedino je on znao kako s vama!!!

Evo pa naučite malo: TETANUS Tetanus, u narodu još poznat kao \"zli grč\", je teška bolest ljudi i nekih životinja. Do infekcije dolazi putem ozlijeđene kože, u mirnodobskim uvjetima su najčešće pogođeni ratari, a u ratnim vojnici. Tetanus je proširenen po čitavom svijetu. Nakon što spore inficiraju ranu, ukoliko tamo postoje povoljni uvjeti (nekroza, piogene bakterije - nedostatak kisika), pretvaraju se u vegetativni oblik, koji stvara taj izrazito jak toksin. Toksin se širi živcima i krvlju. Male količine toksina se šire regionalnih živaca i dovode do lokalnog tetanusa. Veće količine, dolaze do svih mišića i odatle opet putem živaca odlaze u kralježničku moždinu, i moždane živce te nastaje tzv.generalizirani tetanus. Simptomi tetanusa Inkubacija traje od dva dana pa sve do nekoliko mjeseci. Prvi simptomi su ukočenje mišića uz lagano povišenje temperature. Najranije dolazi do ukočenosti mišića za žvakanje tako da bolesnik teško otvara usta (trismus),javlja se ukočenost muskulature lica karakteristični , stalni ukočeni smiješak…Potom dolazi do grčenja leđne muskulature, i bolesnik leži savijen u luku prema natrag. Zahvaćenost muskulature prsnog koša i trbuha dovodi do smetnji u disanju. Kako se javlja grč dišne muskulature dolazi do prestanka disanja i smrti.. Opisana klinička slika je generalizirani oblik tetanusa, no razlikujemo i lokalni tetanus. Karakteriziran je ukočenošću mišića samo u području ozljede (npr. ukočenost mišića noge kod ozljede na nozi). U slučaju ozdravljenja grčevi postupno prestaju, kao i ukočenost koja nestaje za nekoliko tjedana. Kod teških slučajeva smrt nastupa već prvog tjedna, najčešće uslijed ugušenja ili zbog centralno /moždano/ uzrokovane visokom temperaturom i poremećajima svijesti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike a smrt kao posljedica tetanusa je oko 50%, najviši kod starijih osoba, djece i ovisnika o drogama. Liječenje Terapija tetanusa je kompleksna: kirurška obrada rane,antibiotska terapija…te terapiju imunoglobulinima kao i tetanusnim anatoksinom ,što je sve domena više različitih specijalista specijalista u jednoj bolničkoj ustanovi. Prevencija Stoga, zaštita od tetanusa je izuzetno bitna, mada se mnogi pitaju zašto uvijek i stalno liječnici pitaju da li je netko cijepljen i kada je cijepljen posljednji put. Najčešća je tzv. aktivna imunizacija koja se provodi dvokratnim davanjem tetanusnog anatoksina u razmaku od mjesec dana. Nakon 6 mjeseci je potrebno dati još jednu tzv. stimulirajuću dozu, koja dovodi do jakog porasta antitijela u serumu. Docjepljivanje je potrebno svakih 5 - 10 godina.