Da parafraziram Martina Luthera Kinga, ja imam san. Moj je san Hrvatska bez afera. Kad su nas televizije revno izvijestile da je premijer pristao promijeniti lex Perković naivno sam pomislila da je došao kraj ovoj žilavoj političkoj sapunici. Ali onda je ministar pravosuđa najavio da Vlada jest predala bitku, ali ne i rat. Pa je u medijsku arenu istrčao ministar Jovanović s redizajniranim zdravstvenim odgojem i nije mi bilo druge nego pokorno priznati da je Hrvatska zemlja koja proizvodi afere. Moja zadnja nada potonula je kad sam dobila redovitu pretplatničku dozu Zdravka Mamića. Ivo Sanader, indeks, Core media, Čuljak, Planinska, fra Šime Nimac i ukradene pare, Kerumovi vrtići, Kerum kao takav, HAC-ova odmorišta, farbanje tunela i poklopci u tunelima, referendum o obitelji, Mirela Holy, Željko Sabo, Tihomir Jakovina, Strojarska, kamioni MAN, Daimler, HAVC, Čehok, superoluja, seks afera Krmpotić/Dragovan/direktorica s javne televizije, lezbijska Gospa na plakatu, toksično mlijeko, testovi na državnoj maturi, kninska babica, afera sječka, Ranko Ostojić u stanu Ninoslava Pavića...
Televizija ne mora brinuti za teme, država sama proizvodi afere. Zapravo, tako ih dobro produciramo da bismo ih trebali brendirati pa izvoziti. Možda bi to spasilo našu proizvodnju i pokrenulo zamrlo gospodarstvo. Ako taj genijalni izum i ne bi prošao u zapadnoj Europi, dobro bi došao nekoj Moldaviji ili Kazahstanu. Hrvatska je incidentno društvo u kojem se mnogo toga ne rješava prije nego što dođe u medije i prije nego što postane afera epskih razmjera. Ipak, i dalje sanjam Hrvatsku bez afera.
PLUS
U Dobro jutro Hrvatska proslavili su 9 godina provođenja anketa. Saznali smo da Glas naroda tvrtke slušaju, jer žele i moraju, a političari ne jer ne moraju.
MINUS
U Temi dana razgovaralo se o američkoj intervenciji u Siriji. Šteta što urednici HTV-a čekaju da zakuha gadna kriza da bi ugostili vanjskopolitičku temu.
Otvori KEKS Pay
