Koliko god trajala monodrama odvjetnika Velimira Došena iz Rijeke,
nikad nam neće otkriti kako bi on kao odvjetnik kakvoga znamo otprije
samo nekoliko tjedana, kada se preuzimanjem trenutačno najvećeg
pravosudnog slučaja u nas (slučaj mita dr. Ognjena Šimića) uspinjao k
samim vrhuncima hrvatskog odvjetništva, branio osumnjičenog odvjetnika
Velimira Došena, koji se od 7. rujna uspio stropoštati vrlo nisko u
mračne pravosudne podrume. Toga je dana uhićen zbog sumnje da je
"preparirao" svjedoke, i to u slučaju teškog kriminala nad kolegom,
javnim bilježnikom.
Bi li mu, parafrazirajući saborskog zastupnika Kajina u obrani dr.
Šimića, savjetovao da svakako istakne kako je kao odvjetnik na tisuće
ljudi obranio od optužaba ili im pomogao da dobiju spor? Bi li mu,
pozivajući se na respektabilno odvjetničko iskustvo savjetovao da ima
vjeru u svoga odvjetnika i neovisnost pravosuđa ili da čini upravo ono
što radi osumnjičeni odvjetnik Došen?
Dakle da, unatoč vrlo zdravu izgledu, cmizdri nad svojim zdravstvenim
stanjem iako bi to moglo biti iščitano kao tipično ponašanje
osumnjičenika i manipuliranje radi poboljšanja kaznenopravnog položaja.
Bi li mu dopustio da navodno u kritičnom zdravstvenom stanju, kakvim ga
sam predstavlja, nestane iz bolnice u Zagrebu i putuje Europom? Ili da
javnosti tumači kako je riječ o "smiješnom i minornom" kaznenom djelu
za koje ga sumnjiče?
Bi li mu preporučio da se koristi infantilnim argumentima kao onim o
navodnom čuđenju švicarskih graničara kako se u Hrvatskoj za svašta
raspisuju tjeralice? Bi li mu savjetovao da s jedne strane hvali
poznavanje prava suca Duška Tišme samo zato što je odbio zahtjev za
njegovo pritvaranje, a potom da izvanraspravno vijeće, na čelu sa
sutkinjom Nastom Mijatović, koje je ipak odlučilo pritvoriti ga, naziva
"prodanim" te prijeti: "Nek se sjete što su oni radili. Ne prijetim,
ali poručujem im, taknuli ste u osinje gnijezdo"?
Gdje je ta osa dosad bila?! Zašto je odvjetnik Došen šutio dok se,
skrbeći o tuđim pravima, uspinjao trnovitim stubama našeg pravosuđa, a
sada kad je riječ o njemu, prijeti da će progovoriti o prešućenim
nepravdama već nakon nezadovoljstva jednom, i to samo procesnom odlukom
u svome slučaju? Bi li ugledni odvjetnik Došen savjetovao osumnjičenom
kolegi da novinaru Nacionala objašnjava kako ni on ni dr. Šimić nisu
zaslužili tretman kakav su dobili jer se privode oni "za koje postoji
opasnost da će pobjeći.
Zar bismo on ili ja u ovom slučaju bježali?", a ubrzo potom da, nakon
bijega, novinarki Večernjaka govori: "Za ovo je kazneno djelo zastara
šest godina. Možda se i ne vratim!" I napokon, bi li u koncepciji
obrane na "onog" odvjetnika Došena utjecala činjenica da "ovaj"
odvjetnik Došen razmišlja o suicidu iako je zasad riječ samo o sumnji
da je počinio "tako minorno kazneno djelo"?
U POVODU
