O hibridnim prijetnjama, utjecaju umjetne inteligencije na ratovanje i obrani društva od informacijskih manipulacija govorilo se na 11. Zagreb Security Forumu, na kojem je Gordan Akrap upozorio: „Rat i sukob se može dobiti uništavanjem protivničkih fizičkih i oružanih sposobnosti. Ali se može dobiti i tako da protivnika uvjerimo da te iste obrambene, kao i napadne sposobnosti, ne treba upotrijebiti.” Prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman” govorio je o ruskim operacijama utjecaja, zaštiti identiteta i povjerenja u institucije, odgovornosti za uporabu umjetne inteligencije te iskustvu Domovinskog rata koje smatra važnim za razumijevanje današnjih sukoba. "Čovjek jest moderna bojišnica. Zato ga trebamo educirati, educirati i educirati. Ali i štititi. Preventivno, ne naknadno" poručio je. Forum je održan 9. i 10. listopada u zagrebačkom Westinu, u organizaciji Sveučilišta obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman”, Instituta za istraživanje hibridnih sukoba i Ureda Zaklade Konrada Adenauera za Hrvatsku i Sloveniju. Okupio je domaće i međunarodne stručnjake, istraživače, donositelje odluka, predstavnike državnih institucija, obrambenog i sigurnosnog sustava, vojne izaslanike i diplomatskog zbora. Program je obuhvatio strateške izazove, razvoj hibridnog ratovanja i jačanje nacionalne otpornosti.
Akrap je među glavnim metama suvremenih hibridnih napada izdvojio identitet zajednice i sposobnost ljudi da samostalno procjenjuju informacije i donose odluke. Govoreći o zaštiti kritične infrastrukture, identitet je svrstao uz sustave koji osiguravaju vodu, hranu i energiju. "Mišljenja sam da postoje samo četiri stvarne ključne kritične infrastrukture o kojima ovisi naš život, četiri sustava temeljna za opstanak zajednice ljudi: proizvodnja i distribucija vode nužna za fizički opstanak; proizvodnja i distribucija hrane nužna za fizički opstanak te gospodarstvo; proizvodnja i distribucija energije i energenata nužna za funkcionalni opstanak; identitet kao nužan preduvjet za društveni i politički opstanak zajednice" rekao je. "Upravo je ta posljednja infrastruktura gravitacijsko središte svih modernih napada hibridne naravi: identitet te kognitivni procesi s njim povezani" istaknuo je. Govorio je o kognitivnoj infrastrukturi koja, prema njegovu tumačenju, društvo čini otpornijim i snažnijim te može odvratiti napadača. "Kognitivna infrastruktura bi obuhvaćala i podrazumijevala međusobno povjerenje društva u institucije i obrnuto, s tim povezano društveno zajedništvo, konstruktivno i u znatnoj mjeri zajedničko razumijevanje stvarnosti, zajednički identitet, sposobnost prepoznavanja informacijskih operacija utjecaja, samostalnost i suverenost u donošenju odluka te praćenju njihove provedbe, odnosno ostvarenja. Upravo tu kognitivnu infrastrukturu danas moramo štititi više nego ikad prije" poručio je.
Podsjetio je i na moto foruma, „Strengthening Democracy, Protecting Freedom and Society”, posvećen jačanju demokracije te zaštiti slobode i društva. U operacijama utjecaja napadač, objasnio je, nastoji protivnika navesti da odustane od obrane vlastitog obiteljskog i identitetskog prostora, da ne donosi odluke ili donosi pogrešne, a da toga nije svjestan. Među ciljevima je naveo i stvaranje sumnje u partnere i saveznike, gubitak povjerenja u institucije države i zajednice te odbijanje potpore ključnim nacionalnim interesima. U takvim okolnostima, rekao je, napadaču fizička sila može postati nepotrebna. "Čovjek je istodobno najvažnija meta i najvažniji resurs svakog sustava obrane i sigurnosti. Toga smo mi na Sveučilištu obrane i sigurnosti „Dr. Franjo Tuđman” posebno svjesni" istaknuo je. Opisao je četiri međusobno povezana prostora življenja i djelovanja: fizički, informacijski, digitalni i kognitivni. U fizičkom prostoru ljudi žive, rade, štite ili uništavaju vrijednosti, znanja i sposobnosti. U informacijskom prikupljaju podatke te proizvode, kontroliraju i distribuiraju informacije. Digitalni prostor omogućuje veću brzinu, preciznost i opseg tih aktivnosti. U kognitivnom prostoru čovjek procjenjuje, odlučuje, djeluje i prihvaća posljedice svojih odluka.
"Što ako protivniku više nije potrebno uništiti našu fizičku sposobnost upravljanja krizama? Što ako može utjecati na nas tako da sami donesemo odluku, ili više njih, koja će tu sposobnost učiniti neupotrebljivom?" upitao je. "Tko uspije utjecati na taj proces, može ostvariti strateški učinak, pobjede u ratu, bez ispaljenog metka" rekao je, povezujući takav pristup s učenjem Sun Tzua. Akrap je usporedio troškove razvoja vojne tehnologije namijenjene fizičkom uništavanju protivničkih sposobnosti s troškovima utjecaja na ljude koji odlučuju o njihovoj uporabi. Kao primjer naveo je ruski lovac Su-57, čija je izvozna cijena prema procjeni koju je iznio oko sto milijuna eura, i prosječnu novinarsku plaću u Srbiji, za koju je naveo iznos od oko tisuću eura. Srbiju je izdvojio zbog, kako je rekao, vrlo visokog kapaciteta prihvaćanja ruske propagande i politike. "Koliko dugo Rusija može održavati svoje djelovanje u informacijskom prostoru Srbije, ali i država, društava i medija koji učestalo i nekritički prenose informacije iz tog prostora, unose ih u vlastiti informacijski prostor; jedni zbog političkih interesa, drugih zbog povećanja klikanja? Desetljećima, s velikim brojem novinara, odnosno onih koji se takvima nazivaju, na svom platnom popisu" rekao je.
Prema njegovoj ocjeni, relativno malim financijskim izdacima u usporedbi s ulaganjima u vojna sredstva Rusija ostvaruje sposobnost dugotrajnog djelovanja u više informacijskih i kognitivnih prostora. "Zašto fizički uništavati sposobnost protivnika ako možete utjecati na ljude koji odlučuju hoće li ju upotrijebiti? Zašto trošiti goleme resurse na fizičko odvraćanje, odnosno povremena napadna djelovanja jednim borbenim zrakoplovom, ako relativno jeftinijim djelovanjem možete smanjiti političku volju ciljane publike za zajedničkim djelovanjem?" upitao je. RT, Sputnik i različite medijske mreže utjecaja naveo je kao dio šireg sustava ruskih hibridnih prijetnji. Ruski pristup, rekao je, koristi postojeće društvene podjele, nezadovoljstvo i mreže utjecaja te ih povezuje s porukama koje odgovaraju ruskim strateškim interesima. "Najuspješnija operacija utjecaja nije ona u kojoj napadnuti govori ono što mu poručuje napadač, nego ona u kojoj napadnuti počne govoriti ono što je zaključio, na temelju djelovanja napadača, vjerujući da je to mišljenje i posljedična odluka potpuno njegova" upozorio je.
"Opravdano možemo postaviti pitanje: koja je cijena obrane našeg informacijskog i kognitivnog suvereniteta? Možda je još bolje pitanje: imamo li informacijski i kognitivni suverenitet?" dodao je. Govoreći o Domovinskom ratu, Akrap je podsjetio da Hrvatska na početku obrambenog i nametnutog rata nije imala tehnološku, informacijsku, organizacijsku, materijalnu ni brojčanu izjednačenost s protivnikom, a kamoli nadmoć. "Međutim, imali smo volju, imali smo snagu duha, imali smo zajedništvo, imali smo jako vodstvo" rekao je, izdvajajući predsjednika Franju Tuđmana i kardinala Franju Kuharića kao autoritete. Tuđman je, prema Akrapovim riječima, odredio strateške smjernice ključne za postavljanje temelja hrvatske pobjede. Njihovu aktualnost i važnost prepoznaje i u analizama modernih sukoba i ratova. Prva je bila stalna komunikacija sa svim relevantnim čimbenicima. Njome se nastojalo mijenjati odnose na nacionalnoj i međunarodnoj sceni u hrvatsku korist, smanjivati protivljenje hrvatskim temeljnim interesima i pridobivati potporu. Cilj je bio proširiti prostor suradnje, njezin sadržaj, trajanje i pozitivne posljedice. Druga je bila smanjivanje protivničke sposobnosti da okuplja, organizira i povezuje kapacitete potpore svojim ratnim nastojanjima.
"Drugim riječima, izolacija protivnika od njegovih partnera, prijatelja i saveznika" rekao je. Takvu izolaciju opisao je kroz financijsko, političko, društveno, vojno i sigurnosno područje. Govorio je i o utjecaju na unutarnje podjele protivnika, slabljenju njegove sposobnosti planiranja i vođenja rata te okretanju unutarnjim problemima koji rastu s intenziviranjem ratnih djelovanja i povećanjem ljudskih, materijalnih, organizacijskih i institucijskih gubitaka. "Sukobi nikad nisu ograničeni samo i jedino na izravno sukobljene strane. Oni uključuju brojne druge čimbenike, od privatnih osoba, naroda, tvrtki, korporacija, država i zajednica država. Te čimbenike treba prepoznati, utvrditi njihove uloge i raditi na promjeni njihovih odnosa u vlastitu korist, a protiv interesa protivnika" rekao je. Sukobi se, nastavio je, odvijaju u prostoru i vremenu, imaju svoj uzročno-posljedični kontekst, dinamiku i pravila.
Treća strateška odrednica bila je određivanje prioriteta. Krize, sukobe i ratove opisao je kao višerazinske, s istodobnim vojnim, političkim, gospodarskim, informacijskim, digitalnim i društvenim pritiscima. "Nismo imali ni dovoljno ljudi, ni vremena, ni sredstava, ni znanja, ni organizacijskih preduvjeta, ni potpore izvana da sve rješavamo istodobno" rekao je. U takvim okolnostima trebalo je utvrditi tko i što prijeti Hrvatskoj, koji su prioriteti, što je najvažnije među njima i koja će se ograničena sredstva izdvojiti za uklanjanje primarnog uzroka ključnih problema. "Bavili smo se uzrocima, a ne posljedicama jer smo htjeli pobijediti ne samo u pojedinim bitkama nego izaći kao pobjednička strana, uz najmanje moguće gubitke i razaranja, iz cijelog rata" rekao je. Upozorio je da stalno rješavanje posljedica bez djelovanja na uzroke troši vlastite kapacitete i protivniku omogućuje da određuje intenzitet i pravac djelovanja. "Ostavljamo manevarski prostor protivniku u kojem upravlja s nama kako on to želi, a da mi toga nismo svjesni. To je temeljni postulat svakog napadača u modernim hibridnim sukobima" istaknuo je.
Hrvatsku pobjedu povezao je s upravljanjem ograničenim resursima, domaćim i međunarodnim odnosima, komunikacijskim kanalima, informacijskim sadržajima i prioritetima. "Hrvatska je pobijedila u obrambenom ratu zato jer smo bolje upravljali našim ionako ograničenim resursima, unutarnjim i međunarodnim odnosima, komunikacijskim kanalima, informacijskim sadržajima, prioritetima, uz snažnu snagu volje, duha i zajedništva te jasno definiranih ciljeva i zadaća na strateškoj razini" rekao je. Podsjetio je na rad na prilagodbi dragovoljaca i društva novim uvjetima, procesima i prijetnjama. Hrvatska se, rekao je, dugo oslanjala na vlastite kapacitete i kapacitete hrvatske, prvenstveno ekonomske emigracije. U dostavljenom izlaganju naveo je kraj listopada 1990. kao vrijeme kada je počela dobivati konkretniju pomoć pojedinih dijelova međunarodne zajednice. "U svakom sukobu i ratu postoje dva paralelna zadatka: povećavati vlastitu sposobnost apsorpcije udara, šokova i poremećaja, te istodobno smanjivati sposobnost protivnika da apsorbira naša obrambena i napadna djelovanja. To je možda najjednostavnija definicija otpornosti u uvjetima suvremenog sukoba. Mi smo u tome uspjeli. Uvjeren sam da će u tome uspjeti i Ukrajina, ali i Europa. Nemamo izbora nego pobijediti" poručio je.
Velik dio izlaganja posvetio je umjetnoj inteligenciji i brzini razvoja digitalnih tehnologija. Podsjetio je da se djeca od najranije dobi igraju pametnim telefonima, a osnovnoškolci već koriste umjetnu inteligenciju. Pozvao se i na encikliku pape Lava XIV. „Magnifica Humanitas” te pitanja o kratkoročnim i dugoročnim posljedicama njezine neselektivne i nehumanističke primjene za čovjeka i društvo, uključujući vođenje sukoba i ratova. "Što više odluka o uporabi sile prepuštamo algoritmima, to se više mijenja odnos između čovjeka, tehnologije, odgovornosti i etičnosti" upozorio je. Tehnologija, način ratovanja i napadna sredstva mijenjaju se velikom brzinom, ali temeljnu logiku sukoba i dalje vidi u nametanju vlastite volje napadnutom, sredstvima koja napadač smatra najprikladnijima za ostvarenje svojih ciljeva. Založio se za pripremu budućih vođa za život i rad s umjetnom inteligencijom te njezinu kvalitetnu, učinkovitu, održivu, sigurnu i pouzdanu uporabu. "Hoće li umjetna inteligencija nadmašiti naše sposobnosti? Već je" rekao je. Umjetnu inteligenciju opisao je kao ljudskog „kognitivnog partnera” i zasebnu kognitivnu infrastrukturu koja bitno utječe na ishode učenja i kompetencije studenata, ali i ljudi općenito. Predložio je da tijekom sveučilišnog obrazovanja postane sastavnica gotovo svih kolegija i poveznica gotovo cijelog studijskog programa.
Budući studiji, smatra, moraju imati snažniju humanističku sastavnicu. "Što više informacija i znanja budemo dobivali od umjetne inteligencije, to ćemo više morati raditi na razvoju ljudske kognitivne sposobnosti" rekao je. U izlaganju je razlikovao umjetnu inteligenciju koja izvršava zadatke, opću umjetnu inteligenciju koja rješava širok spektar zadataka, superinteligenciju koja nadmašuje čovjeka u gotovo svim kognitivnim sposobnostima razumijevanja i rješavanja problema te autonomnu inteligenciju, sposobnu samostalno planirati, procjenjivati i djelovati prema postavljenim ciljevima. Ljudsku inteligenciju vezao je uz razumijevanje situacija i procesa, oblikovanje strategija, povezivanje činjenica, odnosno onoga što čovjek smatra činjenicama, i donošenje odluka u složenom okruženju. Posebno je upozorio na pretjerano oslanjanje studenata na te alate. "Prevelika ovisnost o umjetnoj inteligenciji može dovesti do opadanja kognitivnih sposobnosti naših studenata, do njihove kognitivne atrofije jer ne koriste mozak za razmišljanje i provjeru nego samo za preslikavanje one slike stvarnosti koju im nudi umjetna inteligencija" rekao je. Studenti, naglasio je, moraju naučiti razumjeti, prosuđivati i preuzimati odgovornost za svoje odluke. Predložio je da u prvoj fazi obrazovanja uče bez prava na uporabu umjetne inteligencije. Prije njezina korištenja trebaju razumjeti kako su samostalno ljudsko razmišljanje i timsko djelovanje dovodili do pozitivnih promjena te naučiti promišljati i postavljati istraživačka pitanja.
Znanje dobiveno uz pomoć umjetne inteligencije tada se, objasnio je, nadograđuje na već postojeći kognitivni temelj, o čijoj kvaliteti ovisi i kvaliteta nadogradnje. "Student mora znati svoje tematsko područje, mora ga razumjeti, mora znati kad je pogriješio i zašto. Tek tad uporaba umjetne inteligencije može dati željene rezultate" poručio je, ističući da se te alate treba usuditi, htjeti i znati koristiti, dok odluke treba donositi čovjek. Utjecaj na ljudsko odlučivanje u ratovanju smatra strateški jednako važnim kao fizičko uništavanje protivničkih sposobnosti. Umjetna inteligencija, rekao je, mijenja način vođenja sukoba, dok razlozi njihova pokretanja ostaju. U pripremi za suvremene napade naglasio je potrebu povećavanja vlastitih sposobnosti podnošenja udara, prvenstveno u području razumijevanja i odlučivanja. "Moramo biti sposobni prihvatiti prvi udar, poremećaje, informacijske manipulacije, cybernapade, političke pritiske ili društvenu krizu kao takvu, a da pritom ne izgubimo sposobnost suverenog donošenja odluka" rekao je. Istodobno je pozvao na smanjivanje protivničke sposobnosti podnošenja napadnih djelovanja. Povećavanje vlastite otpornosti i smanjivanje protivničke izdvojio je kao jednu od temeljnih logika sukoba. Prednost u budućim sukobima, prema njegovoj ocjeni, imat će oni koji mogu brzo i učinkovito odgovoriti na temelju ranog razumijevanja događaja. U to je uključio prepoznavanje nadolazećih prijetnji, razumijevanje procesa, aktera i njihovih namjera, vlastitih i protivničkih slabosti i ranjivosti te strategije koja stoji iza uočenih prijetnji.
Umjetna inteligencija može pomoći analizom golemih količina podataka i prepoznavanjem obrazaca koje ljudi ne vide ili bi ih uočili mnogo kasnije. Akrap je upozorio da te mogućnosti koristi i protivnik, možda uspješnije i uz vlastite modele. "Što je još gore, možda mi koristimo modele umjetne inteligencije koji su u izravnom ili posrednom vlasništvu te pod kontrolom napadača tako da napadač zna što znamo, odnosno mislimo da znamo" upozorio je. Time se, rekao je, protivniku nesvjesno omogućuje stjecanje kognitivnog suvereniteta. Umjetna inteligencija već raspolaže većim količinama znanja, znatno brže analizira informacije i uočava ono što čovjek teško vidi, ali zasad, prema njegovoj ocjeni, nudi djelomičan kontekst. "Čovjek treba razumjeti kontekst, razumjeti namjere drugog čovjeka, znati postavljati prava pitanja na pravom mjestu u pravo vrijeme, preuzeti odgovornost za donošenje odluka te prihvaćanje činjenice učenja iz njihovih posljedica" rekao je. Za sadašnje i buduće sukobe važnim smatra razumijevanje načina na koji umjetna inteligencija mijenja čovjeka, društvo, odlučivanje i prirodu sukoba. "U prošlim ratovima pokušavali smo nadmašiti protivnika u brzini kretanja i vatrenoj moći. U budućim sukobima morat ćemo ga nadmašiti i u brzini razumijevanja, prilagodbe i donošenja korisnih odluka" istaknuo je.
Izdvojio je posebne studijske programe koje Sveučilište razvija za obrazovanje budućih vođa. Ulogu obavještajnih zajednica vezao je uz pravodobno i pouzdano upoznavanje donositelja odluka s činjenicama o tome što se događa i zašto, kako bi mogli djelovati prije nego što posljedice postanu strateške. "U budućim sukobima i ratovima neće pobijediti onaj tko bude imao najviše umjetne inteligencije i tehnologije, nego onaj tko će najbolje razumjeti kako koristiti umjetnu inteligenciju, upravljati svim kognitivnim prostorima, ostvariti informacijsku i tehnološku nadmoć, integrirati ih u smislenu cjelinu, a istodobno sačuvati sposobnost vlastitog čovjeka da razumije svijet, procjenjuje informacije i suvereno donosi odgovorne odluke" poručio je. "Upravo zbog toga što se umjetna inteligencija snažno razvija, moramo razvijati ljudske sposobnosti. Tehnologija je uistinu promijenila način ratovanja; ali kvaliteta čovjeka koji donosi odluku i dalje odlučuje o tome hoće li tehnologija biti sredstvo sigurnosti ili sredstvo vlastite propasti" rekao je.
Na otvorenju foruma govorili su i rektor Sveučilišta Ivica Lučić, ravnatelj Ureda Zaklade Konrada Adenauera za Hrvatsku i Sloveniju Norbert Eschborn te Shlomo Shpiro sa Sveučilišta Bar-Ilan u Izraelu. U programu su obrađeni geopolitički odnosi velikih, srednjih i malih sila, obrana od hibridnih napada, budućnost međunarodnog pravnog poretka te pomorska i energetska sigurnost. Raspravljalo se o tehnološkom i gospodarskom natjecanju velikih sila, sigurnosnim posljedicama ratova na Bliskom istoku, širenju džihadističkih skupina u Africi i obavještajnim iskustvima iz suvremenih sukoba. Obrađen je i utjecaj globalnih lanaca opskrbe, političkih podjela i slabljenja demokratske otpornosti na povezanost NATO-a i Europske unije. Posebna cjelina bila je posvećena ukrajinskim iskustvima očuvanja nacionalne otpornosti tijekom rata, ruskim psihološkim operacijama i mogućnostima primjene tih iskustava u obrambenim strategijama drugih država. Raspravljalo se i o ekstremizmu u vojnim, veteranskim i policijskim zajednicama te povezanosti terorizma, društvenih pokreta i protupokreta. Nagradu za znanstvenu izvrsnost „Miroslav Tuđman” dobila je Aleksandra Gasztold sa Sveučilišta u Varšavi.
Otvori KEKS Pay
Odite samo na Index portal, pa vidite kako je država već "pala". U komentarima se ugnjezdila koalicija velikosrba na rezervnom položaju jugoslavenstva, svaki drugi žali za crvenom petokrakom i jugoslavijom, a oni između - otvoreni velikosrbi. Uspiju dva-tri komentara sakriti pod "građansko" lice, a onda ispliva komentar istine koji ne mogu sakriti. Ili forsiraju veliku srbiju, ili rezervni položaj - Jugoslaviju. Sve, samo da nije Hrvatska država.