“Ne, ne mogu više biti strpljiva, umivati se u vodi Evian, tuširati se svaki dan kod druge prijateljice, nositi u svakoj ruci po pet litara vode kad se penjem na 18. kat a u jednoj još i malu lampu da bih vidjela u mraku i tako tri puta na dan. Tko može u 21. stoljeću živjeti bez interneta u stanu, bez telefonske veze, grijanja, praznog hladnjaka iz kojeg se sve moralo baciti. Tri je dana bilo previše, selim se u hotel, koliko god koštao, peglat ću bankovnu karticu, ovo nije život!” Te sam rečenice u jednom dahu izgovorila pred ukućanima u četvrtak ujutro proglasivši poraz u borbi s pećinskim uvjetima života u svjetskom velegradu. Govorila sam povišenim tonom upućenim majki prirodi koja se, eto, odlučila taj prokleti uragan Sandy poslati na New York i onda od svih dijelova New Yorka baš moj ostaviti bez struje i vode. Nakon tri dana provedenih u nenormalnim uvjetima s upalom mišića u nogama, jer tko bi mene prisilio da, na primjer, u teretani stječem kondiciju u slučaju ovakvih situacija! Mo’š mislit’!
Blagodat daljinskog
– To ti je tako, mama, kad ne vježbaš – zadirkivala me kći preko telefona jer je kod nje na fakultetu u Bostonu sve prošlo dobro i studenti su šokirani televizijskim snimkama iz New Yorka i New Jerseya.
Dakle, odluka je pala, idem u hotel i tamo ostajem dok ne poprave trafostanicu za opskrbu strujom srednjeg dijela Manhattana, od 20. do 39. ulice. Najprije sam nazvala sve hotele sa srednjim cijenama, a to u New Yorku znači do 300 dolara noć, i nigdje nije bilo mjesta. Onda sam provjerila u hotelima s visoke četiri zvjezdice odlučivši “kraljevstvo dati” za vlastiti tuš, svjetlo, internet i toplu sobu. Ni jednu slobodnu sobu nisam pronašla. – Pa nije moguće – urlikala sam. – Koji su to turisti zaglavili na Manhattanu? – pitala sam strpljive recepcionare, a oni su odgovarali da se cijeli donji dio grada preselio u sjeverni i zarobio hotele. Popunjeni su sto posto. Ohrabrila sam se i nazvala one hotele u kojima su nekad spavali “neki naši političari” ili arapski šeici i hoolywoodske zvijezde, ali nisam imala sreće. Ni visoke cijene koje prelaze tisuću dolara za noć nisu bile prepreka da bogati ili manje bogati Njujorčani otvore kesu i plate komfor koji su izgubili u vlastitim domovima. Moja američka prijateljica kojoj sam se požalila na svoju situaciju odgovorila je da su njezini sugrađani praktični ljudi i da se sigurno neće gnjaviti s dovlačenjem vode u stan i izigravanjem patnika pod svijećama ako to ne moraju.
– Vi tamo iz tog vašeg dijela svijeta mislite da stalno treba trpjeti, patiti ili štedjeti. Mi platimo i više o tome ne govorimo – poučila me, a ja sam zaključila da je u pravu. Nazvala sam drugu prijateljicu koja živi u 60. ulici i Drugoj aveniji i skrušeno prihvatila ponudu da spavam kod nje. Pa, žena ima lift, toplu vodu i struju, a napokon sam shvatila i koja je to blagodat držati daljinski upravljač u ruci i mijenjati televizijske kanale, što sam donedavno smatrala dokoličarskom aktivnošću.
Hrvati u New Yorku
Moj brižni urednik šalje mail da provjerim nije li poginuo netko od Hrvata u Velikoj jabuci od onih 28 zabilježenih smrtnih slučajeva. Saznajem da su nekima oštećene kuće, poplavljeni stanovi ili da su bez struje, ali smrtno stradalih nema. Ni predstavnici hrvatske diplomacije nisu pošteđeni posljedica uragana Sandy pa se tako naš veleposlanik u Ujedinjenim narodima Ranko Vilović koji živi u donjem dijelu Manhattana, uz rijeku, morao u ponedjeljak evakuirati iz svog stana i prenoćiti u Misiji, a ni mnogi drugi diplomati također nemaju struje i vode u svojim stanovima. Utješilo me što nisam jedina koja se visoko penje stubama, jer jedna konzulica živi na 41. katu, s kojeg, istina, ima lijepi pogled, ali iz pristojnosti nisam pitala koliko je puta u zadnja tri dana prošetala svojim stubištem gore-dolje. To je više nego dvostruko više od mene!
U srijedu su evakuirali gradsku bolnicu Bellevue jer više nisu mogli funkcionirati bez struje i vode, otkazali su i agregati. Bilo je zastrašujuće gledati kako stotine pacijenata, male bebe i rodilje odvoze u kolima hitne pomoći kao da se očekuje zračni bombaški napad. Nacionalna garda je na ulicama donjeg dijela grada, policija kruži gradom jer su kriminalci dobili svojih pet minuta, ulaze u prazne stanove i pljačkaju. Točno je da onima koji su na suhom, u stanovima sa strujom i vodom, ovakvo izvještavanje izgleda pretjerano ili panično, ali takve molim da dođu k meni na kavu iako ne radi lift. Ne dopuštam im da kod mene operu ruke ne donesu li barem litru vode sa sobom!
Zračne su luke otvorene za promet, kao i Lincolnov tunel, ali podzemna željeznica ne funkcionira u južnom dijelu Manhattana, gdje su otvorili burzu na Wall Streetu. Barack Obama nije dolazio u New York, ali je posjetio uraganom devastirana područja New Jerseya koja izgledaju kao da je netom završio američki građanski rat. Struju nećemo dobiti najmanje do nedjelje jer je trafostanica potpuno izgorjela i trebaju ugraditi novu. Tamo gdje nema struje ne rade ni restorani, banke, apoteke, kafići, butici... Sve izgleda tužno i svi imaju istu poruku na vratima: zatvoreno dok ne dođe struja.
>>VIDEO Gore nego u hororu - Sandy kao od šale iščupala drvo iz tla
>>Večernjakova novinarka u srcu oluje: Sandy nas je zarobila
. košta hotel, samo da ima struju... __________________________Vise ste dosadni sa ovom gospodom. Obidjite malo i one americke gradove, naselja koja imaju samo auto prikolice i tako citav grad a mnogi i godinama bez struje pa zive ljudi...