U noći 29. lipnja 1892. u kolibi od blata na rubu Necochee, prašnjavog gradića na argentinskoj obali, susjedi su zatekli prizor od kojeg se okrenula utroba i okorjelim žandarima koji su došli na mjesto zločina. Na krevetu su ležala dva zaklana djeteta, šestogodišnji dječak i četverogodišnja djevojčica, a njihova majka, 27-godišnja Francisca Rojas, teturala je uokolo s plitkom ranom na vratu i vrištala jedno te isto ime. Velázquez. Pedro Ramón Velázquez, stariji radnik s obližnjeg ranča koji joj se uporno udvarao i kojeg je odbila, upao je, tvrdila je, u kuću i osvetio joj se na najstrašniji način. Priča je zvučala uvjerljivo, motiv je postojao, a osumnjičeni je bio pri ruci organima gonjenja.
POVIJESNA POSLASTICA
Ubojstva argentinske djece proslavila su Ivana Vučetića i njegovu daktiloskopsku metodu
Mjesna policija uhitila je Velázqueza i danima ga pokušavala slomiti metodama onoga doba, batinama i, prema kasnijim zapisima, vezivanjem preko noći uz tijela ubijene djece ne bi li ga pogled na trupla “natjerao na priznanje”
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
