Dvorana Lisinski naša je utvrda i promatračnica usred svemira glazbe. Bez tog prostora i glazbe u njemu bili bismo, kao narod i država sa svojom metropolom, mnogo niže na ljestvici civiliziranosti i uljuđenosti. Napisao sam ovo o zagrebačkom glazbenom hramu prije pet godina, nakon jednog od fantastičnih koncerata u ciklusu Lisinski subotom. Početkom veljače 2017. nastupio je flautist Emmanuel Pahud uz Komornu akademiju iz Potsdama pod ravnanjem legendarnog Trevora Pinnocka.
Posebnost tog koncerta bila je njegova posveta. Ta glazbena svečanost održana je dva dana nakon 30. godišnjice smrti Ive Vuljevića, graditelja i prvog dugogodišnjeg ravnatelja dvorane Lisinski. Na taj dan u dvorani je održan i prigodni skup u čast i spomen na tog velikog organizatora i zaštitnika glazbene umjetnosti i umjetnika. Zato mu je bio posvećen i spomenuti koncert, jedan od onakvih kakve je i on sam želio kao glavni sadržaj Lisinskog.