Priča bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta da je prošlog proljeća bio korak do dogovaranja mira između Putina i Zelenskog danas zvuči šuplje. Kao što se to obično i događa s tzv. naknadnom pameti. Tvrditi da je tada mir bio izvjestan jer bi Putin odustao od rušenja "naci" režima u Kijevu, a Kijev bi zauzvrat odustao od ulaska Ukrajine u NATO, jest uvreda razumu. Da je formula za postizanje mira bila tako jednostavna, mira bi odavno bilo, a ne bi ni počela ratna agresija. Bennett očito još ne može do kraja razotkriti što je sve tada bilo u igri, tako da je bilo pametnije da i nije pokretao ovu priču, koja sada zvuči kao smiješna bajka. Činjenica je, pak, da je Putin i onda i sada želio isto – cijelu Ukrajinu. Zelenski je, jednako, i tada i sada želio isto – povratak svakog centimetra otetog ukrajinskog međunarodno priznatog teritorija.
Rat će potrajati. Ovo je sraz Amerike i NATO-a s jedne i Rusije (ali ne i samo Rusije) s druge strane - bojno polje Ukrajina. Za to vrijeme američke i britanske naftne tvrtke bilježe rekordne prihode. Višestruko veće u odnosuu na razdoblje prije 2022. Tko se iscrpljuje? Europa i Rusija uz napomenu da Rusija ima obilje energenata koje prodaje trećim zemljama i stječe bojevo iskustvo u sukobu s NATO-ovom vojnom doktrinom. Što ima Europa? Samo gubi. Milijarde € se tiskaju bez ikakva pokrića i šalju Ukrajini. Ipak, mogu samo reći - dobro je dok nama ne počne šuštati iznad glava. Ali ako počne ... tko preživi pričat će.