Mislili smo da je Rambo pametniji. Lud, ali ipak barem vispren kao lisica. No, na koncu ispada da je upravo ono za što smo mislili da samo parodira. Dobro, ni prvi ni zadnji. Vjerojatno nitko tko je čuo za njega nije očekivao da će se on tek tako pokunjiti te ponizno posuti pepelom po potiljku nakon javnog saznanja i njegovog priznanja da se doista jest gurao tamo gdje ne smije, ali možda s nadom da će iz šešira izvesti neki samoironični show u kojem će samo iskupiteljski napraviti slona od sebe, ali potpuno svjesno, a ne ovako, da će ispasti besvjesna kolateralna žrtva samog sebe.
Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus, ostat će zapamćen kao jedan jedini za kojeg znamo da je javno prekinuo koncert u Beogradu u trenutku dok padaju bombe po Dubrovniku. Ali to su oduvijek sumnjive zasluge koje nipošto ne garantiraju indulgenciju. Naprotiv. U svojem javnom obraćanju kao da se ispričao svima osim producentice koja ga je optužila za seksualno napastovanje. Možda sam bio seksističan, ali nisam bio seksualan, jer to nije imalo nikakve veze sa seksom, objašnjava Rambo. Sklon sam mu i povjerovati, ali da je uradio to meni, svejedno bih mu opalio šljagu, pa makar medijsku, baš kao producentica, za koju veli da ga je iznervirala, a ne šarmirala svojim ponašanjem. Izumitelj naziva turbo folk sad je možda krstio još jedan besmrtan fenomen – nije seksualno, već seksistično napastovanje.
Eto, Rambu ne pada na pamet reći tri logične riječi – žao mi je. Jer nije više ni siguran je li producenticu samo potapšao po guzi ili je “samo” uštipnuo. To je veli, bilo drugarski. Je li tako nekad pozdravljao i drugara Dina Dvornika? Udri jače manijače, ubio te grom, otkad si me napastovao, u srcu si mom. Do kuda se smije s takvim “drugarstvom”? Što bi rekli na sudu? Koliko je daleko od crnogorskog do ličkog rukovanja?
Volim žene, uobra-žene, vole me žene ljepše od Brene, gudio je Rambo pri početku karijere. No, danas krenuti s onakvim seksizmima garantira ti da ćeš biti otkazan prije no što uopće raširiš krila. Uostalom, već u toj pjesmi postoji možda proročanski stih: Al’ babo mi kaže da ima načina, da zbog žena postaneš splačina.
Štuka zove kondora, ide manijak! Ma, prste sebi, čovječe! Opravdanja biti ne može. Bolje bi ti bilo da si drugarski pipao Zagorku, grlio breze ili pokušao oploditi bukvu. No, naravno, neće kod nas ova Rambova splačina imati velikog odjeka, jer ipak je to samo marginalija onkraj Drine. Sve i da je s ove strane, kod nas aktivisti ne reagiraju dok ne vide člansku kartu nasilnika. Ne, ne pitaju je li član biblioteke. Bio bi zanimljiv kao meta za odstrel samo ako je dužnosnik, ratnik nekog od domoljubnih plemena ili barem član HDZ-a. Ali čim neka žena prozove nasilnika s njihovog kraja političkog spektra, okreću glavu, prave se da ne vide i ne čuju. Ili odmah protu osumnjiče tu ženu da ima ona neke političke interese u tom prozivanju.
Samo deklarirani heteroseksualci siluju, samo desničari muče žene, samo svećenici zlostavljaju djecu, samo hadezeovci jure promile, samo domoljubi kradu ili varaju državu. To je polazište većine najglasnijih građanskih inicijativa kojima bi sitnim slovima pod naslov trebalo dopisati – stranka dvostrukih kriterija. No, feministicama u njihovim redovima najveći neprijatelj nisu tradicionalne muškarčine, pa čak ni oni koji mole po trgovima u potrazi za izgubljenim muškim autoritetom, već – žene. Majke u obiteljima s brojnom djecom. One koje one same smatraju najvećim žrtvama društva, ali i izdajnicama roda svoga, jer, eto, jadne, same nisu svjesne da su žrtve.
Neki dan doista nisam mogao vjerovati ušima dok sam u Saboru slušao zastupnicu vladajućih kako “nije realno” da majke njegovateljice kojima umru djeca ne budu već sutradan izbačene iz sustava umjesto da kao dužnosnici još koji mjesec imaju primanja. A ministarskih 6+6 je realno?!? Zatim sam slušao zastupnicu iz opozicije kako pravednički uzvikuje: Kako vas nije sram?!? Doista, pomislih, kako?!? No, s druge strane progutao sam u tom trenu neprimjereni whataboutism: a kako vas nije bilo sram kad ste preko noći majke odgojiteljice htjeli ostaviti bez već zajamčenih prihoda, a obećanje vrtića za njihovu djecu ostavili samo kao ludima radovanje? Otkud uopće izvire takva drskost te roditelje, ali prije svega žene, majke koje su se žrtvovale svojim obiteljima nazivati – uhljebima? Jednima i drugima zajedničko je licemjerstvo. Kad ćemo se naučiti da su žrtve – žrtve, bez obzira postoje li i tko su nasilnici, te da one moraju uživati apsolutnu zaštitu države i društva? U ovom trenutku imao bih pravo reći – nikad, ali na takvu malodušnost nemam pravo nikad pristati.
VIDEO Rasist u lisicama priveden na ispitivanje: Zgrozio je javnost snimkom punom mržnje
Pet dana kuckaš tekst za Megacara..car je car.žrtva je žrtva (s prfiksom provokator) a vi ste bili i ostali mediokritet ako ste uvjerenja da se baš sve može izreći u javnom prostoru bez konzekvenci.