Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Uvezimo radnike s Filipina!

O ideji ministra Cappellija da se doškoluju naši ljudi Štern kaže: “Naši ljudi radije bi bili menadžeri i direktori nego kuhari i konobari”
19. srpnja 2017. u 20:27 140 komentara 16391 prikaza
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Davor Štern, hrvatski biznismen i bivši ministar, smatra da ima načina kako brzo i kvalitetno riješiti gorući problem hrvatskog turizma i ugostiteljstva, pa i zdravstva, a to je nedostatak nekoliko desetaka tisuća radnika koliko ih sada manjka u tim segmentima gospodarstva.

Dubrovnik 'Kao Disneyland' BBC upozorava: Gomile turista prijete kulturnom opstanku Dubrovnika

Došli smo u apsurdnu situaciju da se Hrvati iseljavaju, a nemamo dosta radne snage. Najviše se to osjeća u turizmu, građevinskom sektoru i brodogradnji?

Nije to neka novost. Taj problem postoji, samo smo se od njega udaljavali. Mislim da ga vlasti ni danas nisu svjesne. Sjećam se kad sam ja još bio u Vladi 1995. Pojavio se problem manjka zavarivača u Uljaniku u Puli, bilo ih je viška u 3. maju, no nikako nismo mogli dobiti ljude da se presele iz Rijeke u 80 kilometra udaljenu Pulu. Oni su radije išli raditi u Italiju, a mi smo morali odobriti kvote za Rumunje. To je bilo prije 22 godine, a situacija je svakom godinom postajala još teža. Rupe u ugostiteljstvu godinama smo zatvarali uvozom radne snage, najviše iz BiH, no i oni su sada radije krenuli dalje u EU. Očito se BiH kao rezervoar radne snage isušuje. Od dubrovačkih turističkih i ugostiteljskih poduzetnika već godinama čujem da im manjka kvalitetne kvalificirane radne snage, natkonobarima i kuharima već nude velik novac, no tu je glavni problem povoljnog smještaja. Naši su ljudi destimulirani kada shvate da bi se trebali gurati njih četiri, pet u jednoj sobi i to više ne žele, a za adekvatan smještaj potrošit će pola plaće. Meni se stoga nameće rješenje koje je moguće i ad hoc provesti, a to je uvoz radne snage s Filipina.

Vi ste počasni konzul Filipina pa je normalno da tamo i tražite rješenje, zar ne?

Predlažem Filipince po uzoru na mnoge druge europske države kod kojih je velik dio radnika u ugostiteljstvu, turizmu i medicinskim djelatnostima, naročito kad su medicinske sestre u pitanju, alimentiran upravo preko Filipinaca. Filipini su mnogoljudna zemlja sa sto milijuna stanovnika, ti su ljudi skromni, obrazovani, imaju radne navike, govore perfektno engleski te španjolski jezik, a spremni su za relativno mali novac raditi u inozemstvu.

Koliko je Filipinaca na privremenom radu izvan domovine?

Oko 5 milijuna radi u inozemstvu te znatno doprinose priljevu novca u Filipine. Godišnje putem doznaka od tih ljudi u Filipine stiže oko 27 milijardi dolara.

Na koji bi način Hrvatska mogla “regrutirati” Filipince?

Oni odlaze iz svoje zemlje na način vrlo sličan onom kako su Hrvati organizirano odlazili u Njemačku 1970-ih. Na temelju detašmana, tj. radnih kvota koje su se dodjeljivale svake godine. Tako su naši stručni radnici odlazili na organizirani način, preko Ingre, Astre i ostalih većih tvrtki koje su se bavile vanjskom trgovinom. To im je omogućavalo da zadrže siguran posao doma, zadržali su sigurnost socijalnog i zdravstvenog osiguranja i kontrolirali su se uvjeti odnosa prema njima i smještaja u zapadnim zemljama. Jednako kao što se mi sada brinemo o našim mornarima na stranim brodovima. Primjerice, Filipinci čine trećinu ukupne radne snage na svim brodovima u svijetu. Filipini uglavnom imaju organiziran rad svojih radnika u inozemstvu, imaju državnu agenciju za zapošljavanje u prekomorskim zemljama, a njima je svaka zemlja prekomorska, i agencija šalje Filipince na rad u više od sto zemalja. Na zahtjev klijenta ili države oni pronađu profil potrebnih ljudi, organiziraju dolazak svojih radnika čarterima u zemlju u kojoj bi radili, dogovaraju osnovnu plaću i smještaj te vode brigu o njima. Ta se agencija potom brine da se svi njihovi radnici kasnije, po završetku ugovora, vrate na Filipine. To je dobar način da se pomoću međudržavnog sporazuma dođe do toga da se zaposli određeni broj Filipinaca preko ljeta u Hrvatskoj i da se po isteku ugovora vrate kući.

Filipinci su, dakle, kao naši gastarbajteri, vraćaju se kući?

Najvećim dijelom Filipinci ne ostaju u zemljama u kojima rade, imaju obitelji na Filipinima i vole se vratiti doma i živjeti među svojima. Dakle, tako bi Hrvatska na kratke staze riješila problem zapošljavanja i time bismo mi mogli na dvije, tri godine riješiti naš gorući problem. Čuo sam nedavno izjavu ministra turizma Garija Cappellija da on smatra da ćemo problem u ugostiteljstvu i turizmu riješiti dodatnim kvalificiranjem naših ljudi. Ja bih volio da se to realizira, međutim, koliko vidim, naši ljudi nisu skloni biti kuhari i konobari, radije bi bili menadžeri i direktori. Ministru Cappelliju želim puno sreće, ali pomalo sam skeptičan da će nešto u kraćem vremenu postići. Smatram da bi upravo aranžman s Filipinima mogao riješiti dio naših problema već u sljedećoj turističkoj sezoni te da bi naši ugostitelji i turistički menadžeri došli ne samo do kvalitetne radne snage, nego i do benčmarka, standarda rada u ugostiteljstvu, gdje bi svi vidjeli i naučili kako se može brže, bolje i kvalitetnije uslužiti našeg gosta i turista. Filipinci imaju vrlo visoke standarde u radu i vrlo su motivirani radnici.

Naslovnica 15.7.2017. DANAS U VEČERNJEM Bitka za 'zlatnu koku'

U nas se boje angažirati strance poput Filipinaca jer se polazi od toga da naši ljudi više znaju o Hrvatskoj i mogu je turistima bolje propagirati od primjerice Filipinaca?

Apsolutno, no ja nikada ne bih napravio restoran ili hotel u kojem radi samo filipinsko osoblje, ali računam da bi Filipinci svakako mogli popuniti određeni dio radnih mjesta.

Nakon što se sklopi međudržavni ugovor, kako bi se Filipinci raspoređivali u naše tvrtke?

Hrvatska strana nakon potpisivanja takvog ugovora angažira nekoliko naših agencija za zapošljavanje, to bi bio dakle organizirani kanal putem kojega bi se uvjetovala i sva njihova prava i zarada. Tu djeluje tržište i vjerojatno bi se, kada bi bilo drukčije, pojavio i određeni broj neregistriranih Filipinaca, što našoj državi, a i Filipinima ne bi bilo u interesu.

Jesu li plaće koje se kod nas na Jadranu isplaćuju u sezoni dovoljno prihvatljive za filipinske radnike?

Filipinci bi za našu prosječnu plaću, uz riješenu prehranu i smještaj, vrlo rado došli raditi na Jadran. Oni dolaze isključivo raditi, u pravilu ne troše zarađeni novac, nego ga šalju svojim obiteljima.

Koja bi njima bila prihvatljiva plaća na tim poslovima kod nas?

Radili bi za mjesečnu plaću od 500-600 eura neto. No, mora biti riješen smještaj. Oni ne računaju da bi bili smješteni sami, nego po nekoliko njih, no u primjerenim uvjetima. Tako je u Rimu i Beču, gdje u svakom od tih gradova radi po nekoliko desetaka tisuća Filipinaca. Mi ćemo morati riješiti problem uvozom radne snage, a ne budu li to Filipinci, preostaju nam jedino zemlje okruženja, uglavnom BiH i Srbija, odakle već dolazi velik broj glazbenika na Jadran, te Ukrajina. 

Ultra - Fedde Le Grand Prva velika zvijezda VIDEO Počela najvruća Ultra do sada! Fedde Le Grand 'razvalio' na Poljudu plaža vodice NIŽA KONKURENTNOST Nisu jasni razlozi za poskupljenje boravišne pristojbe Turistička godina 25 GODINA HTZ-A Kako se hrvatski turizam prometnuo u jedan od najvažnijih gospodarskih sektora
HOTEL ZDILAR
Restoran iz Imotskog zabranio ulaz SDP-ovcima
UHVATI BIORITAM
Koji kronotip posjedujete? Upoznajte se s ovim unutarnjim satom koji trebate slušati
  • kimo:

    Veli "spremni su radit za relativno male novce"... Pa dal si ti spreman radit za relativno male novce?!bik jedan....

  • Avatar 4mat
    4mat:

    Joj, štern, brabonjaš li ga bezveze..dobro je čovik tu napisa..izvezimo tebe u Filipine i brate ne vraćaj se....

  • Jure7:

    Nije ti palo na pamet da bi trebalo povećati plaće.... Bi li ti, gospodine Štern, kuhao i konobario za 3000-4000 kn, od toga minimalac preko računa, ostalo u kuverti....