Kad su 1959. godine na otok Pinta u arhipelagu Galápagos puštene koze, teško je bilo predvidjeti koliko će se brzo promijeniti njegov krajolik. Naizgled korisne životinje, koje su ljudima mogle poslužiti kao izvor hrane, počele su se nekontrolirano razmnožavati. Bez prirodnih ograničenja koja bi držala njihovu populaciju pod kontrolom, ubrzo su postale ozbiljna prijetnja biljnom svijetu otoka.
Razmjeri problema postali su vidljivi vrlo brzo. Prema znanstvenom radu objavljenom 1971. u časopisu Biological Conservation, na Pinti je 1968. živjelo između 3000 i 5000 divljih koza. Do tada su već uništile većinu niskog raslinja u sušnim i prijelaznim dijelovima otoka, a do 1970. proširile su se i u vlažnija područja. Ondje gdje je ranije raslo gusto raslinje ostajao je znatno ogoljeniji prostor. Problem nije bio samo u tome što su koze jele biljke. Prekomjernom ispašom uništavale su staništa, a njihov je utjecaj pridonosio i eroziji tla. Pinta je pritom bila posebno vrijedna zbog izoliranosti i raznolikih klimatskih zona, u kojima su uspijevale brojne biljne vrste. Znanstvenici su već početkom sedamdesetih upozoravali da je ozbiljno ugroženo najmanje 44 od 250 biljnih vrsta endemičnih za Galápagos koje su zabilježene na otoku.
Prvi pokušaji uklanjanja koza počeli su prije nego što je njihov broj dosegnuo vrhunac. Tijekom 1970-ih njihova je populacija znatno smanjena, no potpuno uklanjanje pokazalo se mnogo težim zadatkom. Životinje su se skrivale na teško pristupačnom terenu, a smanjivanje njihova broja nije značilo da su nestale i posljednje jedinke. Prema znanstvenom radu o kampanji uklanjanja divljih koza s Pinte, u početnoj fazi, od 1971. do 1982. godine, odstranjeno je više od 41.000 životinja. Ipak, u desetljeću koje je uslijedilo otok je dvaput pogrešno proglašen slobodnim od koza. Monitoring nije bio dovoljno sustavan, a preostale životinje uspjele su opstati unatoč dotadašnjim akcijama.
Nova faza kampanje počela je 1999. godine, uz poboljšane metode lova i praćenja. Pinta je postala poligon za uvježbavanje tima i provjeru metoda koje su poslije primijenjene u znatno većim akcijama na drugim otocima Galápagosa. Otok je službeno proglašen slobodnim od koza 2003. godine. Kampanja na Pinti bila je dio šireg programa Project Isabela, pokrenutog 1997. godine radi uklanjanja velikih unesenih sisavaca s Pinte, Santiaga i sjevernog dijela otoka Isabela. Projekt je dovršen 2006. godine. Na sjevernoj Isabeli procjenjivalo se da je na početku programa bilo oko 100.000 koza, a njihovo je uništavanje ondje zahtijevalo i uporabu helikoptera te sustava za praćenje lokacija.
Nakon uklanjanja koza vegetacija na Pinti počela se obnavljati. Iz panjeva su ponovno počela rasti stabla, a širili su se grmovi, mlada stabla i kaktusi opuncije. Oporavak je, prema podacima organizacije Galápagos Conservancy, počeo na vrijeme da bi se spriječilo izumiranje biljnih vrsta na otoku. Ipak, povratak vegetacije donio je i nove izazove. Nekim endemičnim biljkama, poput Darwinova astera, galápaškog pamuka i galápaške pasiflore, potrebno je mnogo svjetla, pa bi ih moglo ugroziti prekomjerno zgušnjavanje vegetacije.
Nedostaju i goleme kornjače koje su nekoć živjele na Pinti. Hranjenjem i kretanjem kroz otok održavale su dijelove vegetacije otvorenima te pomagale širenju i klijanju sjemenja. Bez njih se ekosustav ne može jednostavno vratiti u prijašnje stanje. Zato su 2010. na otok puštene 39 steriliziranih hibridnih kornjača. Bio je to prvi korak u obnovi, a znanstvenici dodatnim genetskim analizama pokušavaju utvrditi postoji li mogućnost da se na Pintu vrate kornjače koje su genetski bliske izvornoj populaciji.
Kristina (20) stopirala na mostu, Luka je mučio i ubio francuskim ključem: Poslije otišao na kavu pa tvrdio da je čuo glasove
Otvori KEKS Pay
