Italija je podijeljena, a rezultati parlamentarnih izbora možda su jedan od važnih signala da bi Europa, nakon prevlasti vlada desnog centra, opet mogla skrenuti ulijevo. Uzmemo li 25 zemalja članica Europske unije, odnos lijevoga i desnoga gotovo je isti kao u Italiji, a to je vrlo blaga prednost lijevoga centra  u dvanaest zemalja vladaju vlade desnoga, a u 13 vlade zemalja lijevoga centra. Vrlo sličan odnos snaga vlada i u europskim zemljama koje nisu članice EU. 

Želimo li uvidjeti jedan od mogućih razloga te postupne promjene političkog usmjerenja na Starom kontinentu, treba se samo sjetiti zašto je španjolski premijer desnog centra Jose Maria Aznar prije dvije godine izgubio izbore. On je uz Tonyja Blaira i Silvija Berlusconija bio saveznik američkog predsjednika Georgea Busha u njegovoj okupaciji Iraka. Nakon terorističkih napada na vlakove u Madridu i gomile Aznarovih laži, postalo je jasno da Španjolci žele nešto drugo i da su spremni kazniti premijera koji je zanemario ne samo interese vlastite zemlje nego i neke vrlo vrijedne europske stečevine.

Upravo zbog Iraka stradao je i Tony Blair koji je dobio izbore vjerojatno samo zato što je oporba bila toliko slaba da nije mogla učiniti više. Blairova nepopularnost otišla je toliko daleko da se odmah nakon izbora počelo govoriti o tome da ga na premijerskom mjestu treba što prije zamijeniti njegov ministar financija Gordon Brown, otvoreni protivnik šurovanja s Bushom. Berlusconi je djelomično uletio u sličnu priču s time da je u Italiji u vrijeme njegove vladavine gospodarski rast sveden na nulu iako je riječ o sedmom po snazi svjetskom gospodarstvu. Talijani su počeli živjeti znatno lošije, a otvorenog nezadovoljstva bilo je sve više. Mnogi analitičari tvrde da bi Prodijeva pobjeda bila puno jača da Berlusconi nedavno nije mijenjao izborni zakon u nadi da će ga upravo te promjene zadržati na vlasti.

Zanimljiv je i podatak da bi se do kraja 2007. godine trebali održati parlamentarni izbori u čak 11 zemalja članica Europske unije te u još desetak zemalja koje nisu u Uniji, ali koje imaju jaku želju da u nju uđu. "Na bubnju" je cijela jugoistočna Europa zajedno s Turskom. Stoga će trebati pričekati još neko vrijeme kako bi se utvrdilo kamo ide Europa.

Analitičari se slažu da će nakon Prodijeve pobjede i žestokih prosvjeda studenata znatno oslabjeti pozicije francuskog desnog centra i njegovi izgledi da pobijedi na parlamentarnim i predsjedničkim izborima koji će se održati iduće godine. Upravo ovdje može se pronaći još jedan razlog slabljenja europskoga desnog centra koji se previše otvorio prema Washingtonu. Riječ je o polaganoj, ali vrlo temeljitoj eroziji europske socijalne države, stečevine u koju su se desetljećima zaklinjale generacije europskih političara. Francuski studenti pokazali su da im je dosta američke globalizacije koja iz dana u dan nagriza staru dobu europsku socijalnu sigurnost, a slični trendovi mogli bi se pojaviti i u drugim europskim zemljama.

Uz to, EU se mora izboriti i za vlastitu budućnost temeljitim reformama. Upravo je Prodi političar koji bi Italiju i mnoge druge zemlje EU mogao okrenuti više prema Bruxellesu nego prema Washingtonu. Vjerojatno je upravo to ono što staroj dami trenutačno najviše treba.

Poslije živopisna i pomalo ekscesna Silvija Berlusconija, Italija je sada neosporno dobila vrlo ozbiljnog premijera. No on će, želi li pokrenuti zamrlo i uspavano talijansko gospodarstvo, morati vuči neke vrlo teške i bolne poteze za koje će mu trebati dobra potpora u parlamentu koju baš i nema, te čvrsti odnosi unutar koalicije, što mu također najvjerojatnije neće biti jača strana.
Berlusconi, s druge strane, mogao bi biti “oporba iz pakla”. No njega bi se također mogli domoći i tužitelji i suci koji jedva čekaju da mu sude za razna nedjela. Iako su njegovi koalicijski partneri bili relativno poslušni, Berlusconi ih je u predizbornoj kampanji uglavnom ignorirao, pa nije isključeno da bi i tu moglo biti male osvete.
Na vanjskopolitičkom planu Prodi će se odmaknuti od velikih Berlusconijevih saveznika Busha i Putina te će nastojati, ako mu unutarnjopolitčki, poprilično teški problemi dopuste, ojačati Europsku uniju. Iako mnogi smatraju da je Prodi bio vrlo slab predsjednik Europske komisije, treba ipak istaknuti da je europski ustav bio – njegova ideja.

Jedan od prvih političara koji je shvatio da urušavanje europske socijalne države bitno ugrožava same temelje EU i njezinih članica bivši je njemački kancelar Gerhard Schröder. No, to je shvatio nakon što je potrošio najvredniji dio svog političkog kapitala i za dlaku izgubio izbore. U Španjolskoj je vođa socijalista Jose Luis Rodriguez Zapatero svoj politički ugled gradio na “dorađivanju” španjolske demokracije i modernizaciji društva. No, povijest će ipak Zapatera vjerojatno zapamtiti po tome da je zapravo pružio ruku baskijskim separatistima i s njima počeo dijalog koji bi mogao označiti kraj njihove oružane borbe.

Video sadržaj

britanski mediji pišu

Raspada li se kraljevska obitelj? Problemi u odnosima se nižu, a teške dijagnoze omiljenih članova brinu fanove

Premium sadržaj

17

70% IZ OBNOVLJIVIH IZVORA

Prvi put izvozimo struju: Lani su vjetar i sunce u Hrvatskoj proizveli više nego što nam stiže iz NE Krško

Video sadržaj

6

na x-u

Komentar Amerikanca o Baby Lasagni naljutio mnoge: 'Imam samo jedno pitanje za tebe'

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

PAMET U GLAVU, BUČICE U RUKU

Znate li da nije isto vježbati u 20ima ili 50ima i kako prilagoditi vježbe za svoju životnu dob

Zlatni sat s Titanica prodan za rekordnih 1,2 milijuna funti: Vlasnik pušio cigaretu, umjesto da se pokuša spasiti