U zraku su 34 stupnja, a odjeveni smo u tamni šuškavac, s kapuljačom zategnutom oko lica, i traperice, utrpane u čarape. Iza nas ostaje miris citrusa. Nezaštićen je tek uski dio lica. I baš kao da je ostao na vjetrometini, komarci bez teškoća pronalaze put do njega, zalijeću se u oči, nos, usta... Đavolja greda, mjesto u Parku prirode Kopački rit gdje stojimo, zaista opravdava svoje ime. Minuta tamo traje čitavu vječnost.
KRVOPIJE NEUNIŠTIVE