Sudbina i najvažniji potezi iduće vlade nisu u rukama nijednog domaćeg političara ili stranke, nego talijanskog bankara i guvernera Europske središnje banke (ECB) Marija Draghija, koji je protekle dvije godine bio najveća podrška Zoranu Milanoviću. Njegova politika jeftinog novca omogućila je Hrvatskoj da se zadužuje "jeftinije nego ikad", iako države sličnog kreditnog rejtinga sve donedavno nisu mogle naći drugog financijera osim MMF-a. Draghi je prošli tjedan najavio da bi "mogao nastaviti" s tiskanjem eura i nakon rujna 2016., što za Hrvatsku ima i pozitivne i negativne posljedice.
Brza privatizacija
Prema projekcijama javnog duga, hrvatska Vlada u iduće tri godine mora namaknuti nešto više od sto milijardi kuna za kamate, obveznice i kredite koji stižu na naplatu, tako da je dobra strana te monetarne intervencije to što bi zemlja trebala refinancirati dugove po relativno povoljnim uvjetima.
Iskustvo nas uči da vlasti rijetko napuštaju uhodane obrasce ponašanja dok god to ne moraju i za državu bi bilo najgore da se nova vlada prepusti inerciji i strancima prepusti da odrađuju njezine poslove! Europske monetarne vlasti pritiskat će na kamate u eurozoni dok njihova ekonomija ne uzme dovoljno zamaha, ali čim se stvari ondje srede, Hrvatska će se naći pred zidom. Po novome, zaokret u monetarnoj politici ECB-a očekuje se u 2017. godini. Ako u sigurnih godinu dana, koje mu je poklonio europski guverner, novi premijer ne smanji ovisnost države o skupom kapitalu, nakon toga može brojiti mjesece do bankrota ili slično kao grčki premijer Alexis Tsipras nedavno podviti rep i potpisati sve što vjerovnici zatraže.
Nova vlada, dakle, starta uz dvije povoljne okolnosti, prvu je zbog dužničke krize u kojoj su se našle velike europske države stvorio Draghi, a druga je rast BDP-a koji ostavlja Milanovićeva vlada. Posuđenog kapitala još će neko vrijeme biti, a uz očekivanu stopu rasta ni Vladi se neće biti teško uklopiti u osnovni smjer djelovanja određen članstvom u EU i procedurom prekomjernog deficita.
Hrvatska zbog svoje veličine nije prioritet europske politike, no šef Europske komisije Jean-Claude Juncker i od nas očekuje da slijedimo zadane okvire kad je riječ o državnoj potrošnji, zaposlenosti, poreznoj politici, investicijskoj klimi. Godišnje na kamate odlazi 3,6 posto BDP-a pa prioritet nove vlasti mora biti spuštanje tog omjera ispod stope rasta koja je za Hrvatsku procijenjena na nekih dva posto.
Nitko od Hrvatske neće, primjerice, tražiti da smanjuje male mirovine, ali hoće da sredi sustav ili privatizira sve što predstavlja teret za javne financije. Ne bi trebali dugo čekati na novi natječaj za koncesiju autocesta ili prodaju HPB-a, Croatia Airlinesa, HEP-a..., neovisno o cijeni koja će se dobiti na tržištu. Najskuplja kost iz ormara mogla bi biti konverzija kredita u švicarskim francima jer će banke sve učiniti da procijenjeni gubitak od osam milijardi kuna, odnosno 2,5 posto BDP-a, prebace na državu. Europska komisija ni do sada nije imala razumijevanja za tu vrstu intervencije na tržištu pa je malo vjerojatno da bi zbog konverzije još jednom produljila rok do kojega se proračunski deficit mora spustiti ispod tri posto.
Političke se stranke tijekom izborne kampanje nisu pretjerano bavile potrebnim reformama, no institucije kao što su Hrvatska narodna banka, HAZU, Gospodarska komora, HUP, nezavisni stručnjaci pa i sindikati tvrde da nam ne treba jedna, već stotine reformi kako bismo uhvatili korak s državama koje su do prije deset godina bile iza nas, poput Češke, Mađarske, Slovačke, Poljske, Slovenije.
– Usporedimo li Hrvatsku sa zemljama srednje i istočne Europe, vidimo da ona unatoč određenom napretku i dalje bitno zaostaje, kako u gospodarskim kretanjima tako i u strukturnoj poziciji – kaže guverner Boris Vujčić. Sve se te sugestije svode se na to da treba raditi više za manje novca, povećati radni vijek, smanjiti administriranje, pojeftiniti državu a, ako treba, i rezati postojeću razinu prava.
Nova će vlada puno učiniti za državu ako se fokusira na dva-tri sektora, prije svega na zdravstvo koje stvara tri milijarde kuna gubitaka godišnje, obrazovanje u kojemu je visoko školstvo najslabija karika te javne sustave koji su znatnim dijelom i nabildali javni dug, od kojih željeznice i ceste najviše.
Podložnost pritiscima
Kako je ovaj tekst napisan prije nego što su poznati rezultati izbora, neizvjesno je koja će opcija dobiti više glasova. Iz izbornih se anketa može zaključiti da ćemo dobiti vladu koja će imati poteškoća s osiguravanjem stabilne većine u parlamentu, što znači da će biti podložna pritiscima raznih interesnih skupina, a samim tim i neodlučna kod nepopularnih odluka. Najveća zamjerka Milanovićevoj vladi jest to što nije iskoristila stabilnu većinu za donošenje važnijih odluka, poput monetizacije autocesta ili privatizacije, što bi smanjilo ovisnost države o uvoznom kapitalu.
Po svemu sudeći, ne trebamo očekivati značajniju promjenu teritorijalnog ustroja tko god pobijedi, a ako sadašnja koalicija izgubi izbore, HDZ-u će trebati nekoliko mjeseci da se uhoda i kadrovski ekipira. Dođe li do smjene vlasti, treba očekivati kadrovske promjene u ključnim državnim poduzećima i institucijama, što će usporiti realizaciju započetih projekata.
Sudbina i najvažniji potezi iduće vlade nisu u rukama nijednog domaćeg političara ili stranke, nego talijanskog bankara i guvernera Europske središnje banke (ECB) Marija Draghija, koji je protekle dvije godine bio najveća podrška Zoranu Milanoviću. Njegova politika jeftinog novca omogućila je Hrvatskoj da se zadužuje "jeftinije nego ikad", iako države sličnog kreditnog rejtinga sve donedavno nisu mogle naći drugog financijera osim MMF-a. Draghi je prošli tjedan najavio da bi "mogao nastaviti" s tiskanjem eura i nakon rujna 2016., što za Hrvatsku ima i pozitivne i negativne posljedice.
Zasad pomaže Draghi
Prema projekcijama javnog duga, hrvatska Vlada u iduće tri godine mora namaknuti nešto više od sto milijardi kuna za kamate, obveznice i kredite koji stižu na naplatu, tako da je dobra strana te monetarne intervencije to što bi zemlja trebala refinancirati dugove po relativno povoljnim uvjetima. Iskustvo nas uči da vlasti rijetko napuštaju uhodane obrasce ponašanja dok god to ne moraju i za državu bi bilo najgore da se nova vlada prepusti inerciji i strancima prepusti da odrađuju njezine poslove! Europske monetarne vlasti pritiskat će na kamate u eurozoni dok njihova ekonomija ne uzme dovoljno zamaha, ali čim se stvari ondje srede, Hrvatska će se naći pred zidom. Po novome, zaokret u monetarnoj politici ECB-a očekuje se u 2017. Ako u sigurnih godinu dana, koje mu je poklonio europski guverner, novi premijer ne smanji ovisnost države o skupom kapitalu, nakon toga može brojiti mjesece do bankrota ili slično kao grčki premijer Alexis Tsipras nedavno podviti rep i potpisati sve što vjerovnici zatraže.
Nova vlada, dakle, starta uz dvije povoljne okolnosti, prvu je zbog dužničke krize u kojoj su se našle velike europske države stvorio Draghi, a druga je rast BDP-a koji ostavlja Milanovićeva vlada. Posuđenog kapitala još će neko vrijeme biti, a uz očekivanu stopu rasta ni Vladi se neće biti teško uklopiti u osnovni smjer djelovanja određen članstvom u EU i procedurom prekomjernog deficita. Hrvatska zbog svoje veličine nije prioritet europske politike, no šef Europske komisije Jean-Claude Juncker i od nas očekuje da slijedimo zadane okvire kad je riječ o državnoj potrošnji, zaposlenosti, poreznoj politici, investicijskoj klimi. Godišnje na kamate odlazi 3,6 posto BDP-a pa prioritet nove vlasti mora biti spuštanje tog omjera ispod stope rasta koja je za Hrvatsku procijenjena na nekih dva posto.
Nitko od Hrvatske neće, primjerice, tražiti da smanjuje male mirovine, ali hoće da sredi sustav ili privatizira sve što predstavlja teret za javne financije. Ne bi trebali dugo čekati na novi natječaj za koncesiju autocesta ili prodaju HPB-a, Croatia Airlinesa, HEP-a..., neovisno o cijeni koja će se dobiti na tržištu. Najskuplja kost iz ormara mogla bi biti konverzija kredita u švicarskim francima jer će banke sve učiniti da procijenjeni gubitak od osam milijardi kuna, odnosno 2,5 posto BDP-a, prebace na državu. Europska komisija ni do sada nije imala razumijevanja za tu vrstu intervencije na tržištu pa je malo vjerojatno da bi zbog konverzije još jednom produljila rok do kojega se proračunski deficit mora spustiti ispod tri posto.
Političke se stranke tijekom izborne kampanje nisu pretjerano bavile potrebnim reformama, no institucije kao što su Hrvatska narodna banka, HAZU, Gospodarska komora, HUP, nezavisni stručnjaci pa i sindikati tvrde da nam ne treba jedna, već stotine reformi kako bismo uhvatili korak s državama koje su do prije deset godina bile iza nas, poput Češke, Mađarske, Slovačke, Poljske ili Rumunjske.
– Usporedimo li Hrvatsku sa zemljama srednje i istočne Europe, vidimo da ona usprkos određenom napretku i dalje bitno zaostaje, kako u gospodarskim kretanjima tako i u strukturnoj poziciji – kaže guverner Boris Vujčić. Sve se te sugestije svode na to da treba raditi više za manje novca, povećati radni vijek, smanjiti administriranje, pojeftiniti državu a, ako treba, i rezati postojeću razinu prava.
Podložnost pritiscima
Nova će vlada puno učiniti za državu ako se fokusira na dva-tri sektora, prije svega zdravstvo koje stvara tri milijarde kuna gubitaka godišnje, obrazovanje u kojemu je visoko školstvo najslabija karika te javne sustave koji su znatnim dijelom i nabildali javni dug, od kojih željeznice i ceste najviše.
Kako je ovaj tekst napisan prije nego što su poznati rezultati izbora, neizvjesno je koja će opcija dobiti više glasova. Iz izbornih se anketa može zaključiti da ćemo dobiti vladu koja će imati poteškoća s osiguravanjem stabilne većine u parlamentu, što znači da će biti podložna pritiscima raznih interesnih skupina, a samim tim i neodlučna kod nepopularnih mjera.
Najveća zamjerka Milanovićevoj vladi je to što nije iskoristila stabilnu većinu za donošenje važnih odluka, poput monetizacije autocesta ili privatizacije, što bi smanjilo ovisnost države o uvoznom kapitalu. Po svemu sudeći, ne trebamo očekivati značajniju promjenu teritorijalnog ustroja tko god pobijedi, a ako sadašnja koalicija izgubi izbore, HDZ-u će trebati nekoliko mjeseci da se uhoda.
Dođe li do smjene vlasti, treba očekivati kadrovske promjene u ključnim državnim poduzećima i institucijama, što će usporiti realizaciju započetih projekata.
>>Rezultati DIP-a: HDZ-ova koalicija 59, SDP-ova koalicija 55, MOST 19 mandata
Milanović ako ukroti svoj bahati ego ima jedinstvenu šansu da jednim udarcem ubije dvije muhe zumzare. Ako sastavi vladu sa MOSTOM ima savršeni gromobran za provođenje bolnih reformi uspjehom kojih bi na jedno duže vrijeme nokautirao HDZ klaune na čelu sa onim klempom Karamarkom, a uz to bi HDZ izgubio dobar dio glasačke baze u liku mora uhljeba i parazita državnog proračuna.